Ljubav prema pisanoj riječi proizlazi i iz ličnosti osobe da bude bolja na temelju prvog kur'anskog imperativa: Uči! Ne polazi svakome to za rukom, a kada zbog te ljubavi trpi i porodica, i posao i slobodno vrijeme, koje se može provesti na neki drugi način, tek onda dolazi do izražaja veličina tih osoba koje je teško, vrlo teško pronaći naročito u današnjici. Ipak, gledajući kroz povijest zahvaljujući takvim osobama mnoge javne biblioteke su obogaćene privatnim zbirkama, fondovima, posebnim spisima i arhivskom građom. Jedna od takvih osoba koja je ostavila svoj vakuf, trag na Ovom svijetu jeste i Osman Valjevac iz džemata Maurovići u Visokom. Ovaj vrijedni insan uvakufio je stotine sati svoga vremena, novac i strpljenje da bi obogatio džamijsku biblioteku izvanrednim poduhvatom: kompletnom arhivom printanog izdanja Preporoda, od 1970. godine do 2020. Svom džematu, ali i drugima u amanet je ostavio uređene godišnjake od prvog broja Preporoda. Na ovaj način dao je svoj doprinos 'bosanskoj duši', kako naziva Preporod.

Sve boje Preporoda

„Preporod je poput člana naše porodice, to je naša bosanska duša. To je naš jedan udžbenik o vjeri i nastavak našeg učenja iz mekteba. To je, zapravo, udžbenik muslimana Bošnjaka i evropskih muslimana. Edukativan je i informativan, a prati sve društvene i vjerske događaje kako u našim džematima tako šire u dijaspori i svjetskoj sceni. Nema kuće koju Preporod nije dodirnuo i sve naše ljude u dijaspori. Volio bih da dijaspora preuzme ovaj sistem ukoričavanja, barem ovi jači džemati. Pisana riječ dokazano traje, dok za ovu elektronsku još ne znamo. U Preporodu su se oglasila najvažnija naša intelektualna imena i ulema, a imali su šta kazati i autoriteti drugih konfesija. Od svakoga treba uzeti ono što je korisno. Preporod nije samo narodna novina. On je i čuvar našeg jezika“, kazao je Osman, koji je ukazao i na važnost poštivanja različitog mišljenja, jer u Preporodu su intelektualci iznosili različite stavove. Ipak, uvijek su željeli zajedničko dobro.

Boje korica godišnjaka imaju svoju simboliku. Nisu sve korice iste boje, a Osman se odlučio na ovaj izbor kako bi na neki način opisao društveno i vjersko stanje u određenom periodu.

Cijeli tekst u printanom izdanju