Rogatica je poznata i po Mehmedu Refiku efendiji Hadžiabdiću, jedinom šejhu-l-islamu iz Bosne (vrhovnom vjerskom poglavaru osmanskoga carstva).
Manje je poznato da je u Rogatici bila i jedna medresa. U njoj su vjersko i svjetsko naukovanje završili mnogi Rogačani.
Prema pisanju rahmetli dr. Ismeta Kasumovića u knjizi „Školstvo i obrazovanje u bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave“ ova medresa se zvala Šudžauddinova medresa i ako se najčešće spominje samo kao „medresa u Rogatici“. Zgrada medrese se sastojala od deset soba za stanovanje učenika, jedne dershane te drugih neophodnih prostorija za medresu internatskog tipa i dvorišta. U prizemlju medrese sa istočne strane bila su četiri velika dućana čija je kirija bila namjenjena za ulaganje u fond za održavanje medrese i druge namjene, navodi se u spomenutoj knjizi.
Muhamed Škaljić, muderris u spomenutoj medresi od 1898. godine, u „Opisu medrese u Rogatici“ od 21.07.1921. godine, piše da je ovu medresu 1900. godine narod sagradio a da je ista već 1914. godine izgorjela. On piše da je škola tada imala osam učenika i služila za naobrazbu imama i hodža.
Medresa u Rogatici je nakon 1930. godine prestala sa radom kao i mnoge druge medrese po manjim mjestima u BiH kako piše u „Prvom izvještaju o radu Ulema-medžlisa u Sarajevu“ iz 1932. godine.
U spomenutom izvještaju se navodi da su prestale da rade sljedeće medrese:
Cijeli tekst u prinatnom izdanju od 15. maja 2015. godine