U Kozarcu me je dočekao Amir-ef. Mahić. On je rođeni Kozarčanin. Sa svojim džematlijama je kao dijete preživio svo stradanje ovog kraja, koji je tokom agresije preživio genocid: mnogi Kozarčani su ubijeni, a velika većina njih prošla je kroz koncentracione logore.

Dugo vremena Kozarac je bio središte krajiške regije tokom osmanskog perioda. Prijedor će postati značajniji dolaskom austrougarske kada se počela razvijati industrija i željeznica. Najznačajniji pad Kozarca kao administrativnog centra desio se nakon Drugog svjetskog rata, tokom socijalističke vladavine. Naime, Kozarac je bio jedna od tzv. "kažnjenih" općina. Razlog je bio što je cijeli Drugi svjetski rat Kozarac držao i čuvao svoju teritoriju: Kozarčani su se borili i protiv četnika i partizana i ustaša. Na ovom području djelovala je tzv. Redžina milicija i cijelokupna teritorija se držala. Poslije Drugog svjetskog rata Kozarac je tada doživio svojevrsnu marginalizaciju. Godine 1964. oduzet mu je status općine i od tada je Kozarac podijeljen na nekoliko mjesnih zajednica. Međutim, u proteklom ratu Kozarac se zajedno sa Prijedorom upisao na crnu listu općina koje su najviše stradale. Ubijeno je 1232 Kozarčanina samo u Kozarcu, ne računajući one koji su poginuli na ratištima širom Bosne, a oni koji su ostali živi su protjerani nakon što su prošli kroz srpske koncentracione logore Omarsku, Manjaču i Keraterm.

Balans domaćih i dijaspore

Glavnog imama Amir-ef. Mahića pitam kakvo je stanje danas u pogledu povratka i da li je održiv. "Može se slobodno kazati da je danas broj povratnika stabilan, odnosno u istom obimu. Imamo i blago raseljavanje i doseljavanje. Natalitet je solidan gledajući na broj mladih. Mortalitet je problematičan, jer imamo veliki broj starijih stanovnika i normalno da je dosta visok. Poznato je da je trend odseljavanja prisutan svugdje u Bosni, a ovdje se to dešava uglavnom kroz sklapanje brakova. Najčešće taj nekakav brak je mješavina Bosne i dijaspore. Ili jedno ili drugo odlaze i odvode svog bračnog druga u dijasporu. Međutim, rijetki su slučajevi da se iz Kozarca iz ekonomskih razglova sele čitave porodice ili pojedinci, kao što se to često dešava u Bosni. U nas tih slučajeva nema ili su izuzetno rijetki. Ali ima slučajeva doseljavanja. Imamo sigurno u svakoj godini desetak-petnaest porodica koje jednostavno napuste neku od stranih zemalja i počnu ovdje živjeti. Neki dođu da pokrenu poslove, neki dođu nakon što ostvare mirovinska primanja. Ali, imamo i jedan interesantan trend: u Kozarac se doseljavaju i ljudi iz drugih krajeva Bosne. Više od stotinu porodica se doselilo iz različitih mjesta Bosne. Mnogi su izgradili kuće ili kupili stanove. Dakle, ima tih slučajeva i to je ono što balansira broj stanovnika," govori nam glavni imam Mahić.

U infrastrukturu Medžlisa IZ Kozarac je prema našim procjenama i evidencijama do sada uloženo 10 miliona maraka. Sva su ta sredstva donirali naše džematlije. Veoma mali broj je došao sa strane. Jedino za Šehidsko turbe smo dobili od Rijaseta 10.000 KM. Sve te džamije, ali i imamske kuće, gasulhane, zatim, zgrada medžlisa – sve to je obnovljeno sredstvima naših džematlija. Islamska zajednica sada ima namjeru da uđe u projekte, odnosno da dobije nove objekte od kojih će imati stabilne izvore finansiranja. Ako gledamo brojčano, Islamska zajednica je skoro došla do onih brojki koje je imala prije rata, a infrastrukturno ona je daleko jača," kaže nam predsjednik Medžlisa Teufik Kulašić.

Po njegovim procjenama u Kozarcu stalno živi negdje oko 8 hiljada Bošnjaka. Veliki broj ljudi, priča nam Amir efendija, ovdje dolazi da bude najmanje pola godine, posebno iz skandinavskih zemalja. "Dakle, kada govorimo o 8 hiljada, to su oni koji stvarno ovdje borave, ne računajući one koji dođu i borave i mjesec-dva ili pola godine. Najviše je onih koji dolaze ljeti na godišnje odmore. Sada su to postali godišnji odmori koji traju najmanje mjesec dana. Imamo ljude koji iz Austrije dolaze na džumu i produže vikend ovdje. Mi nismo daleko, granica je tu u Bosanskom Novom. Uglavnom smo zadovoljni jer treba imati u vidu da mi živimo u jednom ekonomskom i političkom stanju kakvo jeste u Bosni. Nerealno je očekivati da se naši ljudi samo iz ljubavi vrate u Bosnu. To su iluzije. S druge strane i ekonomsko pitanje je bitno, a ljudi koji imaju osnova da se vrate, vraćaju se. Oni koji još uvijek ne vide takvo stanje ne vraćaju se. To je dobro i za one koji su ovdje i za one koji su u dijaspori. Jeste da njima sigurno nedostaje rodna gruda, ali Kozarčani su po tome posebni. Kozarčani stvarno vole to svoje rodno mjesto. Ipak, moraju kreirati egzistenciju i ovdje dolaze i ulažu. Svi su sagradili kuće, a i ovi ljudi koji su ovdje imaju lijepu egzistenciju osiguranu upravo zaslugom tih ljudi koji su vani. Jer oni dolaze i donose kapital, oni ove ljude koji su ovdje u biti pokreću," objašnjava nam Amir efendija dodajući da ljetna sezona doprinese da mnoge firme i radnici ugovore poslove i to lokalnom stanovništvu omogućava zaposlenje i prihode. Glavni imam Mahić ne krije svoj ponos zbog činjenice da se Kozarčani nisu odrekli svog ognjišta i ističe da je to ključ uspjeha i Kozarca, ali i Islamske zajednice. Glavnog imama smo upitali i o prodaji imovine. "Ovdje ima slučajeva da su ljudi prodali svoju zemlju, ali su prodali muslimanima. Nema nijedan slučaj da je naš prodao nekom drugom. A ukoliko i nemuslimani usprodaju imovinu tu su naši ljudi koji to odmah kupe. Boli činjenica da su u nekim povratničkim krajevima naši Bošnjaci digli ruke od svoje imovine i svog topraka. Ovdje u Kozarcu to nije slučaj," rezolutan je Mahić.

Bez podrške države!

"Prije rata je bilo 14 džamija i sve su porušene. Danas ima 13 džamija, a 14. je neobnovljena Asker džamija. Pored džamija u Kozarcu imaju mesdžidi koji imaju stalne imame i u njima se obavljaju sve aktivnosti osim džume i bajram-namaza. Znači imamo sagrađena 22 objekta. Ostali su nesagrađeni jedan mesdžid i jedna džamija," objasnio nam je Kulašić koji dodaje da su razlozi što je stara džamija ostala neobnovljena praktične prirode, jer se uvijek nađu neki prioritetniji projekti kao što je prije četiri godine bila izgradnja Šehidskog mezarja u Kamićanima koje je koštalo oko 270 hiljada maraka.

"U infrastrukturu Medžlisa IZ Kozarac je prema našim procjenama i evidencijama do sada uloženo 10 miliona maraka. Sva su ta sredstva donirali naše džematlije. Veoma mali broj je došao sa strane. Jedino za Šehidsko turbe smo dobili od Rijaseta 10.000 KM. Sve te džamije, ali i imamske kuće, gasulhane, zatim, zgrada medžlisa – sve to je obnovljeno sredstvima naših džematlija. Islamska zajednica sada ima namjeru da uđe u projekte, odnosno da dobije nove objekte od kojih će imati stabilne izvore finansiranja. Ako gledamo brojčano, Islamska zajednica je skoro došla do onih brojki koje je imala prije rata, a infrastrukturno ona je daleko jača," kaže nam predsjednik Medžlisa Teufik Kulašić.

Cijela reportaža u  printanom izdanju Preporoda