Kad sam pisao prvu postratnu reportažu o Medžlisu IZ Bosanski Petrovac upoznao sam mladog imama Mirzeta ef. Spahića koji se već bio navikao na novu sredinu i davao zamah obnovi infrastrukture Islamske zajednice. U privatnom životu tada je imao petero djece. Budući da je on iz Bužima, onda sam mu u šaljivom tonu istakao da on u vlastitoj kući ima – Peti korpus. Tad sam mislio da će dogurati i do – Sedmog, a ostao je samo na - Šestom. I sa šestero uzorne djece postao je paradigmom nataliteta u gradu pod Oštrljom. Helem, prošlo je podosta godina od tog našeg susreta, a Mirzet se gotovo i da nije promijenio. Ostao je mladolik i sa vedrom čehrom, onakav kakvog su navikli i prihvatili dobri domaćini Petrovčani. I ti vizuelni pokazatelji govore da efendiji Spahiću prija hava sa petrovačke visoravni kao i činjenica da je prihvaćen kao  najrođeniji.

Iako nema svoju rijeku, čak ni oveći potok, Bosanski je Petrovac zdrava sredina za življenje. Njegova je okolina bogata šumskim resursima, plodnim poljima i pašnjacima, koji daju odlične uslove za razvoj drvne industrije, poljoprivrede i stočarstva. Ima dobrih ulova i za voćarstvo, a u narodu je uvriježeno mišljenje da u Bosanskom Petrovcu zriju najslađe autohtone bosanske šljive. Bosanski Petrovac ima izuzetne uslove za zimski i ljetni turizam.

Ako zavirimo u historijat ovog područja vidjet ćemo da su ga nastanjivali    i Rimljani, i Turci, i Austro-Ugari. Tragovi njihovih civilizacija i danas postoje. Za vrijeme Drugog svjetskog rata nisu ga mimoišle četničke i ustaške falange, a partizani su u njemu imali Prvu zemaljsku konferenciju AFŽ i Prvi kongres ljekara partizana.

U posljednjoj, a nadamo se i zadnjoj agresiji na BiH, od 1992. do 1995. godine, srpske oružane snage porušile su sve gradske džamije, a sa džamije u izgradnji u Bjelaju odnesen je krov. Porušene su na početku agresije, a obnovljene su ovim redom: Donji Bišćani – 1997., Srednji Bišćani 1999., Gradska džamija 2003., u Bjelaju 2006. godine. Od priloga džematlija obnovljene su gradske džamije. Najstariji Perovčani sa vidnom nostalgijom prisjećaju se Čaršijske džamije koju su uklonile komunističke vlasti. Ubijena su 64 Bošnjaka civila, a ostali Bošnjaci su protjerani.

Prema rezultatima popisa stanovništva BiH 2013. na području općine Bosanski Petrovac danas živi 3179 Bošnjaka.

Džematlije i privrednici pomogli obnovu porušenih džamija

Medžlis IZ Bosanski Petrovac spada među manje medžlise na području Muftijstva bihaćkog i Rijaseta. Ima pet džemata i pet džamija. Gradski džemati su Gradska džamija, Donji Bišćani i Srednji Bišćani. Prigradski džemat je -Rašinovac, a seoski - Bjelaj.

U tri gradske džamije postoje aktivni imami. U Gradskoj džamiji imam je već spomenuti Mirzet ef. Spahić, u Donjim Bišćanima Rašid ef. Hušidić, a u Rašinovcu Irfan ef. Aldžić. U ostale dvije džamije za ramazan i džume angažiraju se honorarni imami. U Srednjim Bišćanima je Alem ef. Jaganjac, profesor islamske vjeronauke, a u Bjelaju Halid ef. Bobić. Bosanski Petrovac ima još uleme. Ermin ef. Hromadžić, mještanin, predaje vjeronauku. Već treći mandat predsjednik je Džematskog odbora Gradske džamije. Meho ef. Zenković predaje vjeronauku u srednjoj školi. Dolazi iz Sanskog Mosta. Medresu su završile sestre Amra i Adaleta Spahić, kćerke Mirzeta ef. Spahića.

Sve džamije osim Gradske džamije imaju imamske stanove. Glavni imam stanuje u vlastitoj kući. Vakufskih objekata izvan džamije nisu imali ni prije agresije na BiH. Imaju nekretnine u parcelama. Uz pomoć tadašnjeg načelnika općine, a danas predsjednika Medžlisa Midhata Hibića u posjed Islamske zajednice vraćen je vakuf na kojem je sagrađen Gradska džamija.

O ostalim aktuelnostima iz Medžlisa efendija Spahić kaže: „Imamo novčanu dotaciju Rijaseta za koju nas je Muftijstvo bihaćko kandidiralo. U obnovi džamija imali smo veliki angažman džematlija i petrovačkih privrednika. Ne bih nikoga posebno izdvajao. Privrednici nas uvijek pomažu. Umjesto četeresnice i tevhida ljudi uplate za održavanje Gradske džamije, a imam petkom pred džumu prouči dovu. U osnovnoj školi imamo 330 bošnjačkih učenika i gotovo svi oni pohađaju vjeronauku. U četiri džemata na islamskoj pouci imamo oko 80 djece. U srednjoj školi, nažalost, opada broj učenika. I natalitet je u opadanju. Primjera radi, do sada je u ovoj godini bilo tridesetak dženaza, a rođeno je tek 5-6 beba. Ima i okorjelih neženja.“

Cijeli tekst u printanom izdanju od 1. jula