digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Tradicionalnim mimohodom od centra Kozarca do Šehidskog mezarja u Kamičanima, Kozarčani su 24. maja ove godine podsjetili na stradanja bošnjačkog naroda, koje se dogodilo prije 26 godina. Tokom mimohoda kolona je zastala kod Spomen-obilježja u centru, gdje su uklesana imena 1.244 ubijenih žitelja ovog područja, i proučila fatihu.

Bosanska krajina je poznata po porodičnim mezarjima. Umrli su se ukopavali u vlastite bašče u kojima se nalazi od 10 do 15 mezara. Naročito je to bila praksa u prvim decenijama dvadesetog stoljeća. Kako pokazuje dostupna arhivska građa npr. dopis Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bihaću, upućen Vakufsko-mearifskom saborskom odboru u Sarajevu broj 737 od 17. augusta 1913. godine, navedena privatna mezarja većinom nisu uvakufljena s obzirom da su bili visoki sudski troškovi za uknjižbu ovih parcela, a džemati, posebno seoski, to sebi nisu mogli priuštiti.

Do uzurpacije mezarja, dolazi relativno rano u periodu Austro-Ugarske. Zemaljsko vakufsko povjerenstvo za Bosnu i Hercegovinu je već 1905. godine naredilo da se formiraju privremena povjerenstva koja će ispitati uzurpaciju vakufske imovine, zemljišta, mezarja i slično. Povjerenstvo se sastojalo od predsjednika, te jednog ili dva člana. Gotovo u pravilu su samo konstatirali stanje te pravnu nemogućnost da se bilo šta učini na sprječavanju njihove devastacije.

Navest ćemo nekoliko primjera uzurpacije bihaćkih mezarja. Mezarje Park u Bihaću je bilo uzurpirano. Gradska općina je zamoljena da ga vakufu vrati. Ako pak ne bude htjela, konstatira se da se tu pravno ništa ne može učiniti. Veliko mezarje u gruntovnom ulošku broj 1303, katastarska čestica broj 365, površine 2.745 m2 i 366 sa 5.830 m2, je zamolnicom Zemaljskoj vladi broj 10518/912, također, traženo u povrat. Međutim, ako je prešlo u treće ruke, konstatira se pravna nemogućnost povratka. Prema prijavi Kotarskom uredu u Bihaću broj 430, od 9. maja 1914. godine, na Velikom mezarju, Mitar Dugonja, kovač iz Bihaća, je držao đubre i razno smeće. Petar Đujić i njegov susjed su „zagrabili” veliki dio ovog mezarja i svojataju ga, dok ga Menahem Levi, pilar iz Bihaća, upotrebljava za stovarište balvana. Naime, Đujići su imali svoje kuće pored Velikog mezarja, te su zauzeli i pretvorili u bašču njegova 3 do 4 dunuma. Zbog toga je i Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo, kako se vidi iz njihova dopisa broj 156 od 12. marta 1914. tražilo od Gradske uprave u Bihaću da zabrani ovu uzurpaciju od strane Đujića. Veliko mezarje je bilo, inače, upisano u gruntovnom ulošku broj 1303, k.č. broj 365 i 366, i nalazi se u Prekounju pored željezničke stanice. Radi se o mezarjima džemata Gornje i Donje Prekounje koji su bili predmet eksproprijacije za proširenje željezničke stanice u Bihaću nakon Drugog svjetskog rata. Prema dokumentu Vakufsko-mearifskog saborskog odbora u Sarajevu broj 85 od 25. januara 1913. godine spominje se također i uzurpacija mezarja Šarića, koje pripada džamiji Gornje Prekounje, mezarja Murata Pečenkovića, Lonića i Jusufa Žapčevića, te se nalaže Kotarskom vakufsko-mearifskom povjerenstvu u Bihaću da prijave o uzurpaciji što prije dostavi u Sarajevo.

Cijeli tekst

Nikola Radić u knjizi Bihać sa starih razglednica, na stranici 17 konstatira slijedeće: „Groblja na Velikoj otoci i uz kanal Jarak su prosto izbrisana i nema im traga, kao i groblje Ićhisar koje se prostiralo od Meteorološke stanice do Ulice AVNOJ-a, dok su nišani poslužili mnogim stanovnicima ovog dijela grada za izgradnju porodičnih kuća”.

Postavlja se pitanje šta je bilo sa kostima naših predaka? Je li izvršena ekshumacija ovih mezara? Ako jeste, gdje su onda kosti umrlih? Jesu li dobili ikakvo obilježje iznad glava? Nameće se mnogo pitanja. Nažalost, niti na jedno nema odgovora.

Mostarski imami predvođeni glavnim imamom Suljom ef. Cikotićem danas su, nakon učenja hatme dove šehidima na Mostarskim šehitlucima, gdje je mostarski muftija Salem ef. Dedović oštro osudio atak na nišane i nadgrobne spomenike, obišli  Liska harem i na licu mjesta se uvjerili o kakvom se nasrtajima radi i o koliko strašnom vandalskom činu je riječ.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine