Sam sa sobom, nako, sretan što mi je Bog dao da dan hajirli počnem, dozvolih sebi malo pjesničke slobode i imaginacije. Prisjetih se slikovitih predodžbi i usporedbi iz Poslanikovih hadisa poput onog koji ogovaranje predstavlja kao jedenju tijela mrtvog brata svoga, ili hadis koji opisuje slučaj kada do Poslanika, a.s., i ashaba iznenada dođe gadan smrad pa Poslanik, a.s., upita prisutne: 

- Znate li odakle dolazi ovaj smrad? Kad odgovoriše da ne znaju, on im reče: - Taj smrad je od onih što vjernike ogovaraju i ružne riječi pričaju."

Zapitah se kako bi izgledalo kada bi se ovih hadisom opisana unutarnja istinska stvarnost nas i naših dijela očitovala u ovoj dunjalučkoj stvarnosti?
Kada bi mogli vidjeti sebe i ljude oko sebe u liku njihovog istinskog stanja. Kada bi na dimnjake naših domova izlazilo ono što se u njima čini ili što je nus-proizvod onoga što se u njima ne čini a trebalo bi?

U magli se slabo vidi, teško se diše, teško se orijentirati... Možda se magla može doživjeti i kao uvid u naše stanje. Vidimo li ljepotu prirode u kojoj živimo i kad nema magle? Vidimo li mi jedni druge zaista i kad nema magle? Cijenimo li Sunce i kad nema magle, zrak, pogled...?

Ima li efekta nanositi miris na haljinku koja je viseći na štriku pokupila iz susjednog dimnjaka molekule uglja? Kupimo li i mi tako molekule, mirise i svojstva onih ljudi i prostora u kom se krećemo? Ispuštamo li svi mi sagorijevajući u životu kroz svoje dimnjake dimove poput naših šporeta?

Šta nam na njih izlazi svakako zavisi od onog čime se ložimo.

Da li bi i gdje bi našli čista zraka i Sunca vidjeli kada bi Allah dao da ova isparavanja postanu vidljiva već na ovom svijetu i jesmo li sigurni da se ona ne manifestuju kroz prirodu?  (Čovjekovi postupci koji nisu u skladu sa istinom izazivaju poremećaje ne samo u čovjeku i društvu nego i u prirodi i Svemiru. Kur'an nas obavještava: "Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru." Nepravda nanesena jetimu -siročetu, nakon koje on zaplače, potrese Allahov 'arš obavještava nas hadis.)

Kako bi izgledali naši susreti i razgovori kada bi nam se otvorio taj unutarnji vid? Bi li se mogli skupiti na jutarnjoj kafi ili sijelu i pojest leš zajedničkog poznanika? Kako bi nam izgledao prizor na ulici kada bi se vidjeli u liku onog što ispunja naše srce?

Bi li na tv-prenosima zasjedanja Parlamenta gledali kako fotelje sjede na foteljama, kako buntovi novčanica izlaze za govornicu, na ulici susretali akrepe, hijene, majmune prezrene... najvažnije za mene i za svakog ponaosob svakako je pitanje šta bi susreli u ogledalu kada se pogledamo?

Da bi se disalo nama treba kiseonik, da bi bilo kiseonika nama treba drveća koje ga proizvodi, tako je u svijetu kojeg vidimo a tako je i u ovom nutarnjem kojeg ne vidimo ali koji postoji , i taj svijet treba drveće koje daje kiseonik...

"Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer - lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu." Ibrahim 24.

Lijepa riječ i lijepo ophođenje nam je nužno potrebno da bi mogli disat. Bez lijepe riječi nema lijepog drveta čiji će listovi proizvoditi kiseonik.

-A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka- obznanjuje nam Kur'an nudeći nam odgovor za ona naša stanja kada nas i bez rolke opet nešto steže oko vrata, kada dišemo a stislo nas da mislimo da ćemo izdahnut...

Nemam dovoljno znanja o razlozima nastanka i karakteristikama magle no mislim da je ona u kojoj se nakupe čestice uglja, izduvnih gasova nafte i drugih derivata ponajteža, a ako se dobro sjećam i ugljen i nafta (manje više) nastali su od "iščupanog drveća"

I bez magle znamo da nam je vid sužen a orijentacija skučena. Sve više trebamo maglenke i navigaciju. Mislim da je lijepa riječ i lijepo ophođenje maglenka koju treba naše srce. To nam poručuje jedina istinska navigacija-Časni Kur'an:

„Reci robovima mojim da govore samo lijepe riječi!“ (Al-Isra, 53.)

„Lijepa riječ i izvinjenje vrjedniji su od sadake koju prati vrijeđanje.“ (El-Bekare, 263.)

„I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni...“ (El-Ankebut, 46.)