Islamski edeb u komunikaciji

U praksi bosanskohercegovačkih naroda jeste ulazak u tuđu kuću, bez prethodne najave, kucanja ili traženja izuna za koji pitamo tek po ulasku u dnevni boravak riječima: ‘’Ima li bujruma?!’’ 

Dio islamskog bontona jeste prethodna najava i traženje dozvole za ulazak u tuđu kuću, ali i kancelariju, sobu ili drugi zatvoreni prostor. Izun se traži najavom dolaska telefonskim pozivom upućenim u razumnom vremenskom roku koji domaćinu daje dovoljno vremena da se pripremi za posjetu musafira. Kada smo već pred vratima kuće, sobe ili kancelarije, potrebno je pokucati ili pozvoniti, do tri puta i u razmacima, potom sačekati na odobrenje za ulazak. Ukoliko ne uslijedi odobrenje ili poziv za ulazak, nećemo više kucati i vratit ćemo se bez negodovanja i zamjerki. Insistiranje je dozvoljeno jedino ukoliko se radi o upozorenju na neposrednu opasnost ili sličnu važnu obavijest.

Po ulasku smo dužni pozdraviti prisutne. Najljepši pozdrav jeste selam, a potom slijede rukovanje i slične geste kojima izražavamo radost zbog susreta. Rukuju se muškarci sa muškarcima i žene sa ženama, ili žene i muškarci koji su blizak rod, koji su mahremi.

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:’’O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite. To vam je bolje, poučite se! A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: ‘’Vratite se!’’- vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono što radite.’’(Nur, 27-28)

Predmet razgovora na druženjima trebaju biti ugodne i korisne teme, to svakako nisu ogovaranje i rasprave. Prilikom razgovora je poželjno da ne propitujemo o stvarima koje se ne tiču nas ili o onome o čemu naš sagovornik ne želi da govori. Potrebno je izbjegavati ružan govor, spominjanje drugih ljudi koji tu nisu prisutni, širenje glasina, ne pričati o haramima osim ukoliko ne govorimo o metodama sprječavanja činjenja harama. Prilikom druženja i razgovora lijepo je sugovornika gledati u lice, ne prekidati ga u govoru, ne zanemarivati  i druge prisutne u tom društvu, ne došaptavati se i ne izvrdavati ruglu nekog od prisutnih. Još jedna značajka u komunikaciji jeste imati mjeru. Trebamo imati mjeru u govoru, u tonu kojim se obraćamo drugima, dužini našeg govora i dužini boravka u tuđoj kući. Prilikom boravka u tuđoj kući ili kancelariji, moramo uzeti u obzir zauzetost našeg domaćina, specifično zdravstveno stanje ili trenutno stanje poput stanja porodilje, žalosti za umrlim i sl, a tako i raspoloženje koje varira u toku druženja. Nastojmo jedni drugima donositi lijepe vijesti i priče, ostanimo u lijepom sjećanju kako bismo žudili za ponovnim susretom, a ne da izbjegavamo međusobne susrete.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro