Poezija: “Kameni spavač“ (izbor)

Autor: Januar 09, 2019 0

Odabrao: Haris Dubravac

Jer najmanje znaš da u svome žiću

Najteža rvanja su

I ratovi pravi

U samome

Biću

Satvoren u tijelu zatvoren u koži

Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak zarobljen u srce

U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti

Prostor taj do neba

Kako da premosti?

Od te ruke dvije tvoja jedna nije

Jedna drugu ko da

Hoće da pobije?

Trebalo bi se konačno sastati

sa već davno odbjeglim vlastitim srcem

Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni

Iz zatoka tvari iz te tvarne muke

U ona daleka sunčana počivališta

Pruža

Ruke

Ovdje smo još uvijek samo steći gosti

I trebalo bi već jednom preći u krug svjetlosti

Kroz neka uska vrata trebalo bi se vratiti

Iz tijela ovog golog u tijelo vječnosti

Oslobodi se svijeta prezri njegov cvijet

Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu

Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu

Da carstvo nebesko je u nama treba da se zna

Da carstvo nebesko je van nas

Neka se spozna

Vas koji ste čisti sad mačem će da gone sa svakoga stanka

I kao podvig hvaliće čas tvog mučnog i mučkog rastanka

Stog uzmi štit i oklop izvuci mač na svoje goniče

Kroz smrt uništi smrt uzdigni tako jedino žiće

Pa neka otvori oči kto hoće da vidi

Neka otvori uši kto hoće sada da čuje

Jednim okom nek odmjeri i žali i hridi oko nas

Drugim nek zađe u sebe duboko da nađe svoj glas

Riječ je slika svega onoga što okolo sebe vidimo i ne vidimo

Riječima se nekim divimo a nekih se riječi opet stidimo

Riječ je tek tada riječ ako

Za nju i čulo steknemo

Najgolemija je nekada ona

Koju i ne

Reknemo

Izgleda da vrijede samo još neke male riječi

Od čije oštrine i gorčine nevidljive

Čovjek zatečen u gledanju

Počinje uporno da se pita

Da l’ postaje manji

Il’ postaje

Veći

Riječi su u svemu sadržane

Riječi su dakle sve ali i kao ograničenost su svega dane

Imenujemo tako stvari oko nas da nam zasvjedoče korake

na rubu ove oštre jave

Svi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznih

Tako mu ja

A on nema uha

Pa nehajan kao tisuć i dva gluha

Otsjekli su ga zbog otvorenosti

Prema svim stranama slova

On nema ni glasa da san naš zatalasa

Glas su mu iščupali u grkljanu na sudu pravde

A ima pravde i osim nje i suda ima osim tog kobnog usuda

I neće dan imati moći sve do jednog dana

Sve do dana kad neće biti ni noći

Ako nam glas i nije stigao duboko do neba

Vrisnuli smo bar

Kako treba

Zemlja je smrtnim sjemenom posijana

Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema

I nema kraja Smrću je samo obasjana

Staza uspona od gnijezda do zvijezda

Glavu čistu meću pod oštricu mača

U sebi si viša U meni si jača

Tebe više nema Al ti nisi nijema

Ne probi me kopje

Ne ustreli strijela

Ne posječe

Sablja

Zgiboh od boli

Nepreboli

Vidim da se divim

Divim se kad vidim

A vidik vas mi sad

Sad u bojama sivim

I ne znam tad

Da li da vid vidam

Ili drukčije

Neke vidike

Da zidam?

Ti tijelo dakle njegovo tek uze

A tijelo to bijahu za njega –

Zatvor njegov

I njegove

Suze

Čekam te

Jer te znam

Doći ćeš opet jednog dana

(Zakleo si se čvrsto na to

Na kaležu na križu na oštrici mača

Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)

Pa

Dođi

Navikao sam davno na tvoje pohode

Kao na neke velike bolesti

Što stižu iz daleka

Kao na goleme ledene i strašne vode

Što donosi ih sve jača

Ova noćna rijeka

Tmača

Cvijet i raste u gordinju

Da se ubere

Ti ćeš živjeti i kad ti se oči sklope

Živjet ćeš u tvojoj djeci

U tvojoj djeci i djeci njihove djece

Živjet ćeš

Živjeti

Znaće se da smo bili trenuci trajanja

Zrnce u pijesku na sprudu

Varnica u ognju

Vlat u travi

Vječnosti

U životu treba mudro da šutiš

Al riječ ako rekneš

Neka bude teška kao svaka istina

Neka bude rečena za čovjeka

Došao si ovdje

Gdje je najnezahvalnije bilo doći

Ovdje gdje je najluđe bilo doći

Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo nići

Jer ovdje se ne živi samo da bi se živjelo

Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo

Ovdje se i umire

Da bi se

Živjelo

Kad je život tijesan Kad je život nesan

Slovo se ugnijezdi Tu

U moju pjesan

Najveće je slovo što se samo sluti

Najdublje je ono što u nama

Ćuti

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija