Iverje jutra

Autor: Esad Bajić Decembar 29, 2015 0

Da je život odustajao od mene onoliko puta koliko sam ja od njega, ni tri mačija života mi ne bi dotekla.

Ima to, možda, i jednu dobru stranu - koliko god svikavao na njega još uvijek doživim ona jutra kad se osjetim početnikom u životu. I koliko god bio svjestan da sam biće navike i šablona, opet, čini mi se da mi je najjača navika da nemam navike. Bar ne u onom smislu mehaničkog odsutnog činjenja nekih rutinskih stvari. Tako sam se jutros probudio oko šest sati i pomislio: Vidi jest se dobro probuditi! Odem uzet abdest, pa mi drago što ga uzimam, sve kontam o Božijoj milosti da me i pored sve moje smotanosti, nesmotrenosti i griješenja, časti tim lijepim trenucima. Na vratima me dočeka studen i pogled na bjelinom mraza pokrivenu nastrešicu. Priđoh joj bliže i zastadoh. Mogao je Bog odrediti da mraz pada onako bijelo, samo bijelo, bez šara, oblika, reljefa i sve one raskoši oblika koje sam gledao u samo jednom metru kvadratnom krova ukrašena mrazom. Da je neki insan-umjetnik to šarao, gravirao, slagao, uobličavao, ne znam bil' mu bilo dovoljna noć da to završi, samo taj kvadratić koji je meni bio vidljiv, a Bog je dao da tim ukrasima budu pokriveni kilometri i milioni kilometara zimom zahvaćenih predjela. Produžio sam do džamije na sabah. Prolazeći kroz harem nazvah selam biljezima ljudske prolaznosti zamišljajući da duše onih čija imena jesu ispisana na nišanima svjedoče mom selamu i odazivaju se na nj. Edin je jutros otišao u neku drugu džamiju pa nakon ezana stadoh sam da klanjam. Džamija inače nema svog džemata pa tako ni ljudi koji bi snosili troškove struje potrebne za stalno grijanje te je grijem samo petkom. Ostalim danima se trudim da mi se ne desi da jedan rekjat sklanjam stojeći na lijevoj a drugi na desnoj nozi jer hladnoća sanjiva insana umije ponijet u racionalizaciju topline. One koji katkad svrate u džamiju i požale se da je hladna tješim šalom da je takva temperatura idealna za očuvanje tradicije u ovim vremenima velikih klimatskih promjena.

Po povratku iz džamije ponovo zastadoh kraj strehe. Toplina iz naših dimnjaka učinila je svoje. Nestalo je bjeline, šara, hiljada začudnih oblika. Biće ih sutra ujutro. Allah uresuje i ukrašava i Njemu ništa teško nije. To što hiljade takvih uresa ljudsko oko neće ni vidjet ni primijetiti Allahu ne predstavlja nikakav problem. Pri ulasku u stan sjetih se jednog bivšeg komšije. Često sam ga čuo u zadnjoj trećini noći da ustaje. Nisam vidio ali sam siguran da je ustajao na noćni namaz. Ima ljepota to svojstvo da se skriva, da se rijetkim otkriva, da se sklopljenih kapaka upija, da se manifestuje iza zastora, da se veže samo za Onog Koji Je Ljepota i voli lijepo...

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro