Mojoj jedinoj domovini

Autor: Esad Bajić Mart 01, 2016 0

Mojoj jedinoj domovini

 

 

Ne znam od kad si i

Ne znam do kad si

Al’ znam da moja si…

 

Od Kulina Bana

I ranijih dana

Na obrvam Rijeka

U dlanu planina

Topla i mehka

Moja domovina

 

Od Boga dāna

Bosnom si zvana

 

* * *

Rodih se u tebi

pod sabljom, štapom i mlađakom,

k'o znak potčinjenosti miru

i naum lijepa nijeta.

 

Pod uzglavlje mi staviše jabuku,

opraše vodom,

da budem k'o moji preci,

da vjerujem i da znam

na kojoj mi je zemlji živjeti,

s koje mi je česme piti,

pod kojim mi je kamenom mrijeti,

da pamtim k'o svoje ime,

ako me sudbina siročetom učini,

da sam iz Bosne

i da mi je Bosnom hoditi,

u njoj tugovati,

u njoj se veseliti,

i da mi se Bosnom zvati,

htio ostati,

ili se odseliti!

 

* * *

 

Moja si jedina domovina

u tebi su svi moji tragovi,

sva moja padanja i ustajanja,

osmjesi i jecaji,

moje jučer,

moje danas,

moje sutra...

 

Pod tvojim su ledinama moji preci

na tvojim stazama moji potomci.

Svakom si putu mjesto vraćanja,

svakom sjećanju mjesto konačenja.

 

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro