PREPORUKA ZA ČITANJE Dino Bucati Tatarska pustinja

Autor: Mirzet Hamzić Mart 20, 2018 0

Dino Bucati (ital. Dino Buzzati; Beluno, 14. oktobar 1906 – Milano, 28. januar 1972) je italijanski pripovijedač, novinar i romanopisac. Njegov najpoznatiji roman je Tatarska pustinja koji mu je i donio svjetsku slavu, a poznat je i po kratkim pričama. Za Bucatija se govori da je pisac apsurda. Bucatijeva djela su bogata imaginacijom. Mašta mu je uvijek u pokretu i željna da smisli novu situaciju. Takođe, mašta njegovih likova vodi od konkretnog do apstraktnog, od realnog do nadrealnog, do projektovanog. Zato je on i majstor pisanja kratkih priča. Bucati je imao sklonost ka fantastici. Najpoznatija su mu djela: Romani; Gorštak Barnabo, 1933., Tajna stare šume, 1935., Tatarska pustinja, 1940., Veliki portret, 1963., Jedna ljubav, 1963. Zbirke pripovijedaka: Tačno u tom trenutku, 1943., Pad Baliverne, 1957., Šezdeset priča, 1958., Prodavnica tajni...

00Sličica Želim Print
Dino Bucati Tatarska pustinja Giovanni Drogo, mladi poručnik, po dužnosti stiže u Tvrđavu Bastiani, mrtvu granicu, svoje prvo odredište. To je bio dan koji je dugo čekao, početak njegovog “istinskog života». Misteriozna se tvrđava nalazi na rubu pustinje za koju legende kažu da je jednom odande došla najezda neprijatelja. Međutim, to su legende i tvrđava zapravo nikad ničemu nije služila. No, vojnička logika uvijek je ista - neprijatelj nikada ne spava. Tako se Giovanni prilagodio životu u Tvrđavi, izručujući svoju egzistenciju u ruke Vojne discipline, koja je uvijek bila jednaka i uvijek pravilna i pravocrtna. Proći će petnaest godina prije nego što je počeo shvaćati da je vrijeme iscurilo, prije nego što je uspio uočiti tačan trenutak kada mu je mladost iskliznula iz ruku: “prvu večer kada je zakoraknuo uza stube, jednu po jednu”. Roman “Tatarska pustinja” dobiva svoje puno značenje tek kada ga se interpretira kao promišljanje o temeljnom smislu života i ljudske povijesti. Piščeva misao je duboko pesimistička; postojanje prolazi upravljano mračnim silama i često zlim protječe u čudnim i apsurdnim slučajnostima. Da izbjegnemo ništavilo (pustinju) trošimo vrijeme koje nam je sudbina odredila grčevito se držeći čekanja jednog nevjerojatnog i izvanrednog događaja, koji bi, napokon, mogao dati smisao našem životu. Život u međuvremenu sve brže i brže istječe i putovanje završava: samo nas dostojanstvena i mirna smrt može osloboditi tjeskobe, stavljajući nas u jednu vječnu i herojsku dimenziju koju smo oduvijek sanjali...

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija