-ističe dr. Hasani navodeći da je za jedan narod koji je više od pola stoljeća preživljavao dramu hidžre izostalo vezanje mješovitih brakova uz temu „osipanja stada“
Dr. Mustafa Hasani je profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Doktorirao je s tezom "Tumačenje i primjena normi šerijatskog prava o mješovitim brakovima u Bosni i Hercegovini u periodu od 1930- 1940. godine".
O samoj temi rada sada već dr. Mustafa Hasani nam kazuje:
-Više je teorijskih i praktičnih razloga koji su me motivirali da za istraživanje odaberem temu mješovitih brakova kod nas. Iako sam obrađivao period od prije osamdeset godina tema je i danas vrlo aktualna. Međutim, do sada su izostali ozbiljni napori da se ona na jednom ovakvom naučnom nivou istraži i prezentira. Kod nas je tema mješovitih brakova preživjela jednu specifičnu sudbinu. Ona je bila predmet istraživanja i pisanja prije Drugog svjetskog rata i u toku agresije na BiH. U vrijeme komunističke Jugoslavije ova tema je bila prognana iz islamskog diskursa kod nas, jer nisam evidentirao niti jedan članak u periodici Islamske zajednice na ovu temu. Jedini autor koji je o njoj u tom periodu pisao s pozicije islamskog učenja jeste Haris Korkut, koji je nakon Drugog svjetskog rata živio u emigraciji, i u Libanu 1965. godine objavio malu brošuru pod naslovom Mješoviti brakovi. On je također u Bosanskim pogledima koje je izdavao Adilbeg Zulfikarpašić u nekoliko navrata pod pseudonimom Hemmam pisao o mješovitim brakovima. Zato sam i rekao da je ova tema bila prognana iz pisanja domaće uleme u komunističkoj Jugoslaviji iako je za tim radovima itekako bilo potrebe.
Ova tema je također jedinstvena i po tome što se Islamska zajednica u dva navrata u prošlom stoljeću, 1938. i 1994. godine, s najvišeg nivoa očitovala o njoj. Iako je bilo i drugih pitanja i problema muslimana, mješoviti brakovi su jedinstveni po ovom odnosu.
Pitanje mješovitih brakova je danas aktualno jer se kao muslimani u BiH, ali i kao muslimani ovdje i u inostranstvu susrećemo vrlo često u praksi s ovim pitanjem. Stoga sam u uvodnim poglavljima rada prezentirao određene aspekte učenja šerijatskog prava u braku, a posebno o mješovitom braku gdje sam se pozivao na stavove savremenih autora i institucija poput Evropskog vijeća za fetve i istraživanja koje je u više svojih sesija istraživalo niz savremnih pitanja mješovitih brakova muslimana koji žive u Evropi, a da su pri tome uvažavali evropski kontekst i vrijeme kojem i sami pripadamo.
O mješovitim brakovima se pisalo bez ideoloških pritisaka
Vaša doktorska tema nosi naziv "Tumačenje i primjena normi šerijatskog prava o mješovitim brakovima u BiH..." odnosi se na period od 1930. do 1940. godine. Zašto ste baš odabrali taj period?
- Prvo, smatrao sam da je dovoljno da za istraživanje svoje doktorske radnje obradim samo deset godina iz želje i potrebe da se fokusiram samo na uski vremenski period kako bih u istraživanju bio što detaljniji. Doktorat je takav nivo istraživanja koji u istraživačkom smislu treba da ponudi nova saznanja, te zbog toga fokus istraživanja treba biti vrlo precizan i slabo istražen.
Drugo, tridesete godine su obilježene formiranjem Kraljevine Jugoslavije. Međutim ono što je za nas važno jeste da je 1930. godine na osnovu Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici donesen Ustav IVZ-e kojim je IVZ-e jedinstveno uređena i organizirana na čitavom teritoriju Jugoslavije. Takva organizacija je bila sve do donošenje Ustava IVZ-e iz 1936. koji u organizacijskom i institucionalnom smislu predstavlja izrazitu novinu u odnosu na ranije zakonske akte i pravnu praksu.
Treće, riječ je o periodu u kojem su mediji slobodno pisali o različitim temama i problemima, a autori tih pisanja i u vjerskim temama su se slobodno javljali u medijima iz svih intelektualnih krugova, uleme ali i svjetovne inteligencije. Analiza frekventnosti pojedinih tema može nam poslužiti kao informacija koje je to probleme inteligencija /ulema evidentirala i šta je nudila kao rješenje. I pored teške ekonomske situacije, nepismenosti i slabe obrazovanosti Bošnjaka za te prilike bio je vrlo interesantan broj novina i časopisa koji su aktualizirali razna pitanje vjere i vjerske prakse kod nas. Vođene su u tom smislu u medijima brojne polemike među različitim autorima i grupama, i aktualizirane teme. Važno je istaći da je o mješovitim brakovima pisano u štampi bez ideološkog pritiska nekog političkog centra moći. Tadašnja država je priznala pravo duhovnim sudovima da pored građanskih sudova sklapaju brakove, pa i mješovite, ne favorizirajući u tom smislu niti jednu stranu, nacionalnost ili religijsku pripadnost.
Možda bi bilo interesantno da čujemo kako su se sklapali mješoviti brakovi u tadašnjoj Jugoslaviji?
- Naredbom Zemaljske vlade od 1. 8. 1912. god. sklapanje mješovitog braka između muslimana i nemuslimanke spada u nadležnost šerijatskih sudova. Naredbom je ukazano na specifičan status i odnos šerijatskosudske prakse kod nas prema sklapanju mješovitog braka. Brakove između muslimana sklapali su imami matičari, ali su isključivo šerijatski sudovi bili nadležni za sklapanje mješovitih brakova. Prema izvještaju Sreskog šerijatskog suda u Sarajevu iz 1931. Mehmed Ali Ćerimović, jedan od šerijatskih sudija ovog suda, je jedini vodio referat sklapnja mješovitih brakova. Sud u Sarajevu se ne može uzeti kao egzemplar jer je bilo više šerijatskih sudija ovoga suda, za razliku od manjih sredina gdje je u sudu bio samo jedna šerijatski sudija, ali ovaj primjer može pokazati da se ovim brakovima ipak posvećivala posebna pažnja.
Imamo li informacije koliki je bio taj broj mješovitih brakova ?
- Prema podacima o broju sklopljenih brakova na teritoriji BiH a na osnovu podataka imama matičara u razdoblju 1931.-1938. zaključuje se da se procenat sklopljenih mješovitih brakova kretao oko 1%. Ovo su podaci vjerskih vlasti, koji, u principu, nisu imali mehanizme niti kapacitete za potpunu evidenciju ovakvih brakova, pa podatke treba uzimati s rezervom. Ali, oni, kao zvanični, svakako mogu poslužiti kao značajan orijentir u razumijevanju kretanja društvenih trendova. Također je važno istaći da bi za cjelovitu sliku bili potrebni i podaci iz crkvi s kojima, nažalost, ne raspolažemo. Iz tih izvora mogla bi se izvesti evidencija o brakovima muslimana koji su sklopili brak izvan IVZ-e, u crkvama ili pak o građanskiom brakovima.
Možemo li govoriti o nekim specifičnim grupama koje su afirmirali mješovite brakovi?
- Analizirajući autore članaka u periodici tridesetih godina koji su pisali o ovoj temi, primjećuje se da je samo ulema pisala o problemu mješovitih brakova. Svjetovna inteligencija nije se javno u medijima određivala o ovom pitanju, kao što je to radila u nekim drugim raspravama poput rasprava o nošenju šešira i fesa sl. Ustvari, svjetovna inteligencija je, kao prepoznatiljiva društvena grupa ili sloj bošnjačkog društva, optuživana da su oni bili zagovornici i protagonisti ideje mješovitih brakova među muslimanima. Njih brojčano nije bilo puno među muslimanskim stanovništvom, ali zbog ugleda koji su uživali, kao nosioci fakultetskih diploma, i zbog odgovornih mjesta i pozicija u društvu koje su obnašali, imali su, ipak, veliki utjecaj na muslimansko stanovništvo. Očito su smatrali da je tema mješovitih brakova isključivo vjerska tema, a da oni, kao „napredni“ muslimani, nisu pozvani da o tome diskutiraju.
Svođenjem mješovitih brakova u isključivo vjerske teme, izostalo je njeno kontekstualiziranje u neki širi društveni pa i politički govor. Za jedan narod koji je više od pola stoljeća preživljavao dramu hidžre izostalo je vezanje mješovitih brakova uz temu „osipanja stada“.
S jedne strane mediji optužuju vjerske zajednice i crkve da ulaze u intimu „s kim živjeti“, a sa druge, mediji svakodnevno problematiziraju mješovite brakove...?
- Danas je tema mješovitog braka vrlo živa u medijima koji su opet preuzeli ulogu i funkciju kreatora javnog mišljenja i svijesti. Bila bi interesantna analiza koja bi imala za cilj da pokaže koliko se u medijima spominju mješoviti brakovi. Kada neko s pozicije vjerskog učenja govori o mješovitim brakovima, a to u principu znači negativno, to se vrlo često u medijima karakteriše kao atak na ljudsku slobodu, dok se, s druge strane, takav medijski odnos prema pravu vjerskih zajednica da se obraćaju vjernicima i sugerišu im s kim stupiti u brak ne smatra se atakom na religijsku slobodu! Mi živimo u sekularnoj državi u kojoj kao građani uživamo slobodu vlastitog izbora. S pozicije te iste slobode crkve i vjerske zajednice imaju pravo, a, po svome učenju i obavezu, da se obraćaju sljedbenicima i usmjeravaju ih u njihovom životnom stilu, odnosno da određuju obrasce pravovjernog ponašanja. Međutim, niko nikome ne naređuje ko i s kim da stupi u brak ili odnos! Problem je što se pogrešno razumije i koristi pravo slobode i što su mediji u svemu ovome vještiji i glasniji u odnosu na glas crkvi i vjerskih zajednica.
Sve monoteističke vjere slično gledaju na mješoviti brak, koje su osnovne karaketristike njihova učenja?
-Sve su monoteističke religije ujedno i monopolističke kada je u pitanju pravo sklapanja mješovitog braka i religijske pripadnosti djece iz dog braka.
Kod Jevreja ne postoji tzv. mješoviti brak, jer je nacionalni identitet ujedno i vjerski. Jevreji priznaju samo brak između Jevreja. Mješoviti brak ne posjeduje „instituciju braka“, tj. mješoviti brak nije legalan i ne proizvodi nekakve lične posljedice pa se na osnovu ovoga može reći da takav brak, i kada egzistira, ima status nepostojećeg.
Prema učenju Katoličke crkve, mješoviti brak se tolerira, s tim da se pravi razlika po dva osnova, različita vjera (disparitas cultus), tj. brak s nekrštenom osobom tj. Jevrejima, muslimanima, paganima i nevjernicima i mješovita vjera (mixta religio), tj. brak s krštenim nekatolicima. U oba slučaja, prema učenju Katoličke crkve, moguće je dobiti oprost i od jedne i od druge smetnje, ali katolička strana treba dati garancije da neće prijeći na drugu vjeru i da će djeca iz tog braka biti odgajani kao kršćani.
Dopuštenost sklapanja braka s krštenim licem izvan Pravoslavne crkve, prema učenju Pravoslavne crkve, privremenoga je karaktera, jer nepravoslavni treba obećati da će se preobratiti u pravoslavlje. To znači da je dopuštenost sklapanja mješovitog braka samo privremena mjera u cilju preobraćanja nepravoslavnog supružnika. Djeca iz ovog braka svakako slijede u vjeri pravoslavnog roditelja.
Islamska zajednica je danas na stanovištu zaključka Šireg savjeta reisul-uleme donesenog 1938. godine. Da li je to i sada tako?
- Rekli smo da je ova tema ponovo otvorena u Sarajevu u toku agresije. Uslijedila je debata koja je pokazala koliko je kod nas ova tema opterećena i ideologizirana. Tim povodom Obnoviteljski sabor IZ-e u BiH je formirao komisiju reprezentativnih alima koji su na kraju donijeli fetvu o ovom pitanju. U fetvi se komisija pozvala na zaključak Šireg savjeta resu-l-uleme iz 1938. prema kojem je zabranjeno sklapanje mješovitih brakova na teritoriji BiH, jer je stala na stanovištu da je zaključak i dalje na snazi pošto nisu nestali razlozi koji su doveli do donošenja spomenutog zaključka.
U suštini, kakav je odnos građanskog i šerijatskog vjenčanja (imamo primjer Hrvatske) ?
- Činjenica da naše zakonodavstvo kao normativni pokazatelj volje domaće političke vlasti ne priznaju crkvena ili vjerska vjenčanja kao državna, govori o tome koliko se uvažavaju interesi građana ove države ili koliko je nizak stepen praćenja standarda demokratskih država sa Zapada. Broj vjenčanja pred nadležnim imamima pri medžlisima IZ-e evidentno raste prema Knjigama vjenčanih koje su u medžlisima vode što ukazuje na sve veću opredijeljenost muslimana da se i vjerski vjenčaju. Tu volju za koju smatram da je prisutna i kod pripadnika drugih crkvi i vjerskih zajednica država bi trebala respektirati i uvažiti. Da pojasnimo čitateljima, zahtjev da država prizna crkvena i vjerska vjenčanja znači samo priznanje vjenčanja, a posljedice koje proističu iz tog vjenčanja će se i dalje prosuđivati prema postojećem zakonu. Ne treba ići daleko, dovoljno je da vidimo kako je to urađeno u susjednoj Hrvatskoj i kako je država pokazala da joj je stalo do volje i dostojanstva vlastitih građana.
Jedan od ciljeva braka u šerijatskom pravu je očuvanje vjere. Mješoviti brakovi su, po izrečenome, prijetnja tom cilju?
- Međusobni odnos muža i supruge opisan je u Kur'anu kroz dvije osnovne karakteristike: ljubav (naklonost, prijateljstvo, zajedništvo) i samilost (razumijevanje, toleriranje, praštanje), koje dovode do cilja koji jeste smirenost, a smirenost je potpuna kada su supružnici okrenuti ka Allahu tj. žive u braku koji je oduhovljen vjerom u Allaha.
"I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost." "On je Taj Koji vas od jednoga čovjeka stvara a od njega je drugu njegovu stvorio, da se uz nju smiri."
Evidentno je da nijedan od dva prethodno navedena ajeta ne spominje djecu niti potomstvo. Ovo navodi na zaključak da je smirenost, o kojoj se govori primarni cilj braka, što je i pravednije ako se uzme u obzir da svaki bračni par može raditi na ostvarenju moralnog usavršavanja, tj. smirenosti, dok svaki par ne mora rađati i imati potomstvo.
Moralno usavršavanje supružnika jeste stalan proces koji je simbolički opisan u ajetu kao da su muž i žena jedno drugom pokrivka. Narušavanje ove smirenosti i izgradnje kvalitetnog fizičkog, emocionalnog i duhovnog života, ima negativne posljedice. Zato su šerijatski pravnici zauzeli stav da je sklapanje mješovitog braka mekruh tj. pokuđeno djelo, koje se trpi i tolerira samo u specifičnim okolnostima, jer je teško zbog različitih religijskih identiteta ostvariti ovaj duhovni cilj braka, a pogotovu tu vlastitu vjersku usmjerenost prenijeti na djecu.
Dio intervjua objavljenog u Preporodu 2011. godine
