Bio je i prošao 30. august, Međunarodni dan nestalih osoba, a da li je tim povodom barem malo podignuta svijest o problemu nestalih ? Pozivamo sve ljude širom svijeta koji imaju bilo kakve informacije o nestalima u ratu u BiH 1992-1995. da se jave Institutu za nestale osobe BiH, pomozimo jedni drugima, jer sve je dio nas i uvijek je riječ o svima nama, pomozimo da se rat konačno završi i za porodice nestalih.
Zamislite da je u BiH za četiri ratne godine nestalo preko 35 000 ljudi. Kada, kako i gdje mogu nestati toliki ljudi, koliko će još godina porodice živjeti u neizvjesnosti i kada će ti ljudi biti ili nađeni živi ili sahranjeni ljudski, pitanje je koje se nameće svakom normalnom razumu. Termin „nestao“ ukinut je nekim zakonom, svi takvi, uz saglasnost porodica, prevedeni su u poginule, tako da je u općinskoj administraciji izbrisana rubrika nestali, a ljudi nema ni živih ni mrtvih. Anemična i nejedinstvena konjička boračka udruženja ni u ovome segmentu svoga razloga postojanja ne pokazuju dovoljan interes.
Jeste bio rat, teški rat i agresija na razum, ljude i gradove, mnogo je poginulih i sahranjenih, ali ljudi gdje su nam oni mnogi nestali ljudi? Rat jeste jedna od najsloženijih društvenih pojava koja izaziva mnogo pitanja, neka nadležni traže odgovore na njih, ali vratimo ljude njihovim porodicama i kućama, žive ili mrtve. Ima više kategorija ljudi koji rat žele i podržavaju, koji u ratu i haosu mnogo dobijaju, koji uživaju plodove poslije rata i koje ne žele da se rat i nered ikada završe, jer se oni u tome ambijentu odlično snalaze. Njih ima mnogo, uticajni su i na razne načine gospodare našim sudbina, a kao neodgovorni i nedorasli svojim visokim funkcijama, narod mnogo koštaju života i živaca.Rat uvijek žele ljudi čiji je raspon između želja i mogućnosti preveliki, ljudi duhom siromašni koji zavide boljima i uspješnijima od sebe, koji kraticama žele postići moć i „ugled“, kod kojih cilj opravdava sva sredstva, bez sposobnosti su ali sa velikim ambicijama i željama da naprave karijeru, da se i oni jednom dokažu i pokažu svojoj ženi, punici, selu i mahali, svima koji su ih, kako oni kažu, potcjenjivali i ponižavali.Rat uvijek žele neradnici i neuspješni, neiskazani, marginalni i kompleksirani tipovi, kojima je rat posljednja šansa da postanu neko i da imaju nešto. U tim uslovima na scenu izlaze i univerzalni političari (to su oni bez svoga stava) oni su prvi na predizbornim binama i tribinama, a kasnije za ratnim trubama. Takvi na lažima grade svoju moć, naivnima obećavaju spas od vjekovnih ugnjetača, koji dolaze uvijek i samo iz drugih naroda, „oni su krivi mi smo fini,“ na vrh su isplivali mnogi ljudi i dame sumnjive prošlosti, čaršijski nesposobnjakovići i lezihljebovići sebi daju na važnosti na razne načine, oni su sada moćni, kupuju diplome i fakultete, imaju odijela i kravate, limuzine, vozače,ljubavnice i džipove, oni nose pištolj i piju viski, imaju mobitele, ptičijeg mlijeka ako požele, oni putuju, prave noćne zabave. U ratu (a evo i poslije rata) na sceni su skorojevići koji vole brzu lovu i automobile, tuđe stanove i žene, vole haos i bezakonje, ali ne vide ni do nosa, nemaju ni dva prsta obraza, a ponos im je najjeftiniji...
Ali ljudi dokle tako, rat nije igra, (ovo stanje je produženi rat) u ratu djeca i ljudi umiru i ginu, nose rane, bol i trajne traume, nestaju gradovi i ljudi... Da li sve nestale više iko traži, porodice kažu davali su krv više puta ali nemaju nikakve informacije, kosti su pomiješane u masovnim grobnicama...Zamislite kakvo je ovo vrijeme kad se čovjek raduje pronađenoj lobanji djeteta...
„Problem je što je ovaj posao vezan za ratne zločine koje štite određeni dijelovi vlasti, sve je u sferi etničke segregacije, sve je u funkciji produženja vlasti. Institut još nema centralne evidencije nestalih“ 21.9.2011. rekao je Milutin Mišić, član Kolegija direktora Instituta.Zbog sporosti identifikacije trebaće preko 50 godina da se sve završi, kaže on i još dodaje da žrtve nisu ravnopravne, jer Srba ima 18 % nestalih a samo 3 % identifikovanih?
„Sljedbenici ratne politike sjede u Hagu, ali i u Vijeću ministara BiH i u Parlamentu“ rekao je Amor Mašović predsjedavajući Kolegija direktora instituta nestalih osoba (INO). ..
„Imamo i veliki problem pogrešne identifikacije. Riječ je o 8 000 žrtava uglavnom sa prostora Bosanske krajine i istočne Bosne koje su identifikovane prije uvođenja DNK analize“, kaže Kathryn Bomberger direktorica Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP). Sve je politika ili folitika, rekao bi aforističar
A mi smo posjetili kuću Hamide Kurtović, općina joj je dala 72 m2 građevinskog zemljišta na Donjem Selu i ništa više, niko da dođe ili da nazove da pita kako si, treba li pomoći, šta rade djeca, tražila je barem stolariju da joj država pomogne postaviti, ali ništa ne bi izgradila bez braće i komšije hadži Avde Hero. Osim muža Rašida nestao je kaže i od djevera sin Almir Fehimov, majka mu je i umrla nikad ništa nije saznala o njemu, kaže Hamida koja živi sa sinom Arnelom (1988.) i kćerkom Arnelom (1987).Najmlađa Emina se udala a imala je samo 2,5 godine kad joj je otac otišao na ratni zadatak i nije se vratio. Hamida živi od 340 KM penzije, ali prvu godinu dana ništa nije primala. Najveća želja joj je da djeca dobiju posao, sin je elektromehaničar a kćerka je završila ekonomosku školu. Hvala dragom Allahu djeca me slušaju, a ja dok sam živa nadam se saznaću za kosti moga Rašida a i da djeca znaju za mezar babe da mu Fatihu prouče, kaže nam Hamida, koja se zahvaljuje i novinaru i „Preporodu“ koji se zanimaju za problem nestalih.
Većinu podataka dala nam je Sanja Mulać, istražitelj Instituta nestalih osoba BiH područnog ureda Mostar, te za „Preporod“ izjavila: U HN kantonu Misija Instituta nestalih osoba BiH traga za 750 nestalih, najveći problem istražitelja je nedostatak informacija o pojedinačnim i masovnim grobnicama.Problem je u glavama ljudi koji nemaju dovoljno razvijenu svijest o humanosti čina proslijeđivanja ovih informacija. A dovoljan bi bio samo jedan pogled u oči svoje djece, svoje porodice i sjetiti se majki koje punih 18 ili 19 godina čekaju vijest o svome djetetu. Pozivam sve građane da zajedno sa porodicama nestalih iskoračimo iz tamnih 1992.- 1996. u budućnost, pomažući jedni drugima u lociranju grobnica“.
Molimo sve ljude da pomognu i da se uključe u traženje nestalih u cijeloj BiH. Iz rata u Konjic još nisu došli : Kurtović Fazle Rašid rođen 8.7.1957.god., nestao 20.12.1992. na Trebeviću; Kurtović Fehima Almir rođen 6.9.1974. nestao 15.4.1993.na Drecelju; Šišić Derviša Senad rođen 23.10.1969., nestao 22.12.1992. na Igmanu; Šoljić Izeta Mujo rođen 15.2.1962., nestao 18.12.1992. na Igmanu; Šoro Šabana Nusret rođen 16.7.1967., nestao 18.12.1992. na Igmanu; Zatega Rame Ismet rođen 22.2.1964., nestao 18.12.1992. na Igmanu; Nefer Aziza Ejub rođen 20.4.1968., nestao 20.12.1992. na Trebeviću; Islamović Alije Safet rođen 3.2.1955. nestao 11.5.1993., na Ljubini, cijela porodica mu živi u Italiji. Poturović Fehima Alija rođen 1.10.1967. nestao 19.12.1992. na Trebeviću; Halilović Ibre Huso rođen 18.11.1955. nestao 15.9. 1992. Mandžuka Sulejmana Azim rođen 15.3..1947. nestao 3.11.1992. u Mostaru; Zukić Mehe Zijo rođen 26.9.1956. nestao 13.9.1993. Kahrimanović Muharema Kasim rođen 2.1.1951. nestao 19.7. 1993. u Dubrovniku. Ovo je spisak 13 nestalih dobijen od Sanje Mulać.
Selim Novalić bio je predsjednik općinske komisije za traženje nestalih i dao nam je imena još 8 lica čija je posljednja adresa bila na području općine Konjic: Begtašević Mustafe Hakija rođen 4.9.1926., nestao u decembru 1993. u rejonu Zabrđa; Muhibić Adema Junuz rođen 23.4.1966.,nestao 1993. u Grabovici; Topalović Adema Smail rođen 3.3.1962. nestao 15.7.1993. u Grabovici; Savić Branka Milan rođen 1959.nestao na putu Konjic - Zenica 19.9.1994; Husrem Dauta Bećir rođen 16.6.1943. nestao u julu 1992. u selu Bijela. Oruč Ahmeta Džafer rođen 1973. nestao u Podveležju 11.9.1994., kao i Šahović Zajke Suad rođen 7.1.1971.; Šabanović Šaćira Junuz rođen 3.3.1963. nestao je 21.1.1992. u rejonu Trebevića.
Da se konačno rat završi i za sve porodice koje čekaju svoje nestale moramo pomoći svi, telefoni za javljanje su Institut za nestale osobe (besplatni broj) 080 020 107, pres služba Instituta 061 517 568 i 062 994 334, INO BiH područni ured Mostar 061 213 438 i 036 318 645.
