Iduće godine u martu ističe rok za početak izgradnje, odnosno građevinska dozvola za izgradnju doma za stare u kompleksu medrese u Visokom. Je li ovaj projekat prešutno napušten?

Prošlu godinu posebno obilježile aktivnosti na edukaciji žena i podizanju edukativno-poslovne zgrade Medžlisa

Prema relevantnim statističkim podacima u Bosni i Hercegovini ima petnaestak Gračanica, a jedna od njih je i općinsko središte u Tuzlanskom kantonu. Svaka od njih ima neku od svojih prepoznatljivosti. Gračanica kod Visokog poznata je po sjedištu Medžlisa Islamske zajednice za 12 džemata koja se prostiru na teritoriji visočke, brezanske, kakanjske i vareške općine. Sjedište Medžlisa, ranije Odbora IZ ona je bila i decenijama prije agresije na BiH, a prije 25 godina u Gračanici je, na lokalitetu Čajangrada, udaren temelj Medresi Osman ef. Redžović koja je za minulih četvrt stoljeća izrasla u respektabilnu srednjoškolsku ustanovu i svojom građevinskom ansamblejom postala najistaknutijim i za oko najljepšim detaljem čitave gračaničke doline. U mezarju gračaničke džamije nekoliko izuzetnih alima iz srednje Bosne među kojima i šejh hafiz Mustafa ef. Mujić koji je najveći dio svog radnog angažmana imao u Paležu kod Kiseljaka. Na ovom području živi i hafiz Zilko ef. Žolja, muderris Medrese u penziji i poznati kaligraf čiji je krasnopis utkan i na mnogim nišanima ovdašnjih i drugih mezaristana.

Akcenat na nastavku radova na edukativno-poslovnoj zgradi Medžlisa

 Putnik namjernik će u samom centru Gračanice, na desnoj strani putnog pravca Visoko – Breza, uočiti jednu kuću u izgradnji. Dva sprata su podignuta, a čeka se nastavak radova. To je edukativno-poslovna zgrada koja je će kad bude završena značiti jedno novo poglavlje u radu Medžlisa. O ovom građevinskom poduhvatu predsjednik Medžlisa Mehmed ef. Smajlović kaže: „Cilj nam je da ukrovimo naš edukativno-poslovni centar. Ostalo je još jedan sprat da se izida i uradi krovna konstrukcija. Mi smo mali medžlis, a do sada nismo imali ni strateškog donatora koji bi uložio sredstva da se zgrada završi. Baziramo se na priloge naših džematlija i naših privrednika, priloge i ono što smo mogli izdvojiti iz našeg budžeta. Do sada je uloženo preko 200.000 KM. Urađeno je kako treba. Naša je deviza nek se radi kako valja makar to i duže trajalo. Svaka pomoć za nastavak gradnje zgrade dobro će nam doći. Medžlis je dao doprinos i kod izgradnje Medrese. Dosta naših akcija smo odgađali da ne bismo ugrozili izgradnju Medrese. I nama je prioritet bila Medresa.“

Predsjednik Smajlović je, uzgred, istakao da su uradili infrastrukturu i u džematima. Nemaju niti jednog zaseoka, a da u njemu nema mesdžid i drugi prateći objekti za vjerski sadržaj. Uredili su i mezaristane. Imaju još nekih dorađivanja na nekim objektima u džematima. Uspjeli su sačuvati stare objekte. U Podvincima je izgrađena nova džamija. Usprkos činjenici da im stara džamija nije trebala oni su je uredili i ona će imati svoje sadržaje. Džamija se zove Djevojačka džamija.

Dvadeset pet punktova mektebske pouke

Medžlis ima 12 džemata, 15 džamija, 25 punktova mektebske pouke. Zanimljivo je da se njegov rad u 95 procenata finansira od članarine koja je centralizovana. Kad je u pitanju mektebska nastava njihovi učenici, u takmičenjima na nivou Muftijstva, redovno osvajaju treće ili četvrto mjesto, što zorno govori o kvalitetu mektebske nastave. Glavni imam Medžlisa Senahid ef. Uzunović, svršenik Al-Azhara o aktivnostima u džematima kaže: „Imao sam sudbinu da u džematu Poriječani naslijedim velikog imama rahmetli Šefika ef. Beganovića. Nije bilo lahko njega zamijeniti u džematu. Bio je to veliki izazov za mene. Isto tako, valjalo je poslije sjajnog Midhata ef. Čakalovića preuzeti amanet glavnog imama. S jedne strane je bilo olakšanje naslijediti takve prethodnike, a s druge strane bila je to dodatna obaveza da se nastavi u istom ritmu. Nastojimo da unaprijedimo rad Medžlisa. A, to možemo kroz nove kvalitetne sadržaje. U posljednje vrijeme, uz ispunjavanje svih redovnih aktivnosti, akcenat smo stavili na razvoj ženskog dijela džemata gdje su angažirane naše muallime. Tako smo u prošloj godini imali preko stotinu žena koje su završile kur’ansko pismo. Napomenimo da je ženski aktivizam vodila Selvedina Rezaković, a omladinu Nasir ef. Bučuk. U novembru prošle godine pokrenuta je škola hifza koju vode hafiz Zijad ef. Dervić i hafiz Senad ef. Ganić, a u koju je uključeno 32 polaznika.“

Tri glavna imama na jednom mjestu

 Posebno je bila zanimljiva kahva sa trojicom glavnih imama Medžlisa. Uz aktuelnog Senahida ef. Uzunovića bili su Mirsad ef. Mahmutović, danas u penziji, i Midhat ef. Čakalović, profesor islamske vjeronauke u visočkoj gimnaziji.

Prisjećajući se vremena kad je bio imam gračaničke džamije i vjerskoprosvjetni referent Odbora, danas medžlisa, Mirsad ef. Mahmutović kaže: „U Gračanicu sam došao 1986., odmah po završetku studija. Bio sam prvi imam u novoj džamiji. Tu sam ostao do 1994. godine. Potom sam profesionalno otišao u Armiju R BiH i ostao do 1996. godine. U moje vrijeme vjeronauka se održavala pet dana u sedmici. Uporedo sam bio i vjerskoprosvjetni referent (glavni imam) Odbora (Medžlisa). Zatekao sam jednu grupu ljudi koji su bili toliko edukovani da su mogli predvoditi džemat. Rekli su mi da su oni bili učenici Osmana ef. Redžovića, po kome ovdašnja medresa nosi ime. 1992. pokrenuli smo kurs islama u prostorijama Medžlisa i džamiji. Mene iritira kad kažu da je Medresa nikla s ledine, a ona je nastala u prostorijama Medžlisa. Bogu hvala da se Džemal ef. Salihspahić našao u to vrijeme tu i maksimalno se posvetio Medresi. Tadašnji predsjednik Ševko Bešlagić je svojim autom razvozio učenike.“

U razgovor se uključuje i Midhat ef. Čakalović: „Nakon odlaska Mustafe ef. Hadžića prihvatio sam ponuđenu funkciju glavnog imama na pola godine, a budući da sam radio u visočkoj gimnaziji, na funkciji vd. glavnog imama ostao sam 16 godina. Kad pogledam retrospektivu rada Medžlisa godine ponosan sam na to šta se sa ograničenim sredstvima uradilo. Svaki zaselak je izgradio makar mesdžid. Nekoliko džamija je, također, podignuto i obnovljeno.“

Pridružio nam se i Emir Bešlagić, vlasnik firme Nerc Bešlagić, jedan od biznismena i hizmećara medžlisa IZ iz Visokog i Gračanice kod Visokog. “Ja sam član MIZ Visoko, a moj babo bio je predsjednik MIZ Gračanica. Pripadam i jednom, i drugom medžlisu. Kopat ću se u rodnoj Smršnici koja pripada ovom Medžlisu“, kazao je Bešlagić.

Bištrani, Bogošići i Buzići

Džematu Bištrani pripadaju naseljena mjesta Seoce, Bijelo Polje, Mali Trnovci, Prhovo i Bištrani. Prostire se na području općina Visoko i Kakanj. Ima 250 domaćinstava. Do 1968. godine pripadao je džematu Kraljeva Sutjeska. Džamija je prvi put sagrađena 1932., renovirana 1962., a iznova sagrađena 2007. godine. Mektebi postoje u Seocu, Bijelom Polju i Malim Trnovcima. Imamsku dužnost obavlja Muris ef. Hadžić, a prije njega imami su bili: Mustafa ef. Begovac, Hasan ef. Česa, Salih ef. Lopo, hfz.Špiljak, Hajrudin ef. Lopo, Muhamed ef. Lopo, Ibrahim ef. Hadžić, Edib ef. Alispahić, Mirsad ef. Sudžuka i Saudin ef. Lopo.

Džemat Bogušiće čini i naselje Rijeka. Džemat se nalazi na lokalnom putu Visoko - Podvinci. Ima oko 100 domaćinstava. U džematu se nalazi mekteb sagrađen 1968. godine. U njemu se mektebska nastava obavlja dva puta heftično koju predaje muallima Namira Kaljun. Aktuelni imam je Adnan ef. Karamustafić. U džematu su imamsku dužnost obavljali: Ahmed ef. Lemeš, Ekrem ef. Kaplan, Emin ef. Salispahić, Ibrahim ef. Muslija, Ahmed ef. Agić, Džemal ef. Hasandić, Rešad ef. Omerhodžić Ibrahim ef. Suša, Muharem ef. Sijerčić i Sakib ef. Osmanbegović.

Džemat Buzići čine naselja Dolovi, Buzići i Upovac. Ima oko 250 domaćinstava. Džamija je sagrađena 1968. godine. Do te godine džemat je bio u sastavu džemata Dobrinje. Mektebska nastava se odvija tri dana u Buzićima i dva dana u Upovcu. Imam je Raif ef. Tašaković. Imamsku dužnost u ovom džematu obavljali su i: Osman ef. Hadžić, Asim ef. Zvekić, Muharem ef. Poturović i Pašo ef. Fetić. Poznati alimi iz ovog džemata su hafiz Hasan ef. Smailagić i hafiz Mehmed ef. Mulić. U džamiji se obavlja beš vakat, džuma i bajram namazi, a u mektebu Upovac noćni vaktovi.

Dobrinje, Gračanica i Podvinci

Džemat Dobrinje se nalazi na lokalnom putu Visoko – Kakanj, a čine ga mjesta Grab, Zilići i Dobrinje. Džemat broji 102 domaćinstva.U džematu se nalaze nova i stara džamija. Nova je sagrađena 2000. godine, a temeljna rekonstrukcija Stare džamije urađena je 2005.godine. Nema pisanih tragova o tome kada je sagrađena Stara džamija. Ovo naselje se spominje još u sidžilima sarajevskog mule 1566. godine kao muslimansko naselje. Džemat predvodi Mufid ef. Fazlić, a prethodni imami bili su Salih ef. Uzunović, Osman ef. Hadžić, Ibrahim ef. Hadžić, Muharem ef. Poturović i Mehmedalija ef. Amidžić.

Gračanici pripadaju sela i zaseoci: Loznik, Tramošnjik, Malo Čajno, Veliko Čajno, Troholje-Sige, Polje. Džemat ima 500 domaćinstava. Džamija je prvi put sagrađena 1763., a nova, postojeća džamija 1986. godine. Djelomično je oštećena u posljednjoj agresiji na BiH 1992/95. godine. Mektebi postoje u Tramošnjiku, Sigama (izgrađen 2007.), Velikom Čajnu (na mjestu starog mekteba izgrađen novi 2007.), te zgrada Medrese Osman ef. Redžović. Mektebska nastava sa po dva dana odvija se u Gračanici i Velikom Čajnu. Prije sadašnjeg imama mr. Sameda ef. Imamovića u džematu su službovali i Salih ef. Semić, Hamid ef. Herenda, Salih ef. Trako, Osman ef. Kaplan, hafiz Emin ef. Vejsilovski, Nurija ef. Sikirić, Mirsad ef. Mahmutović i Adem ef. Uzunović.

U džemat Podvinci spadaju naseljena mjesta Kokoščići, Bukovik, Piromani, Donji Podvinci, Petrovići, Zukani, Centar, Malkoč, Spahići, Sarajlije i Kaljuni. Džemat se nalazi na području općina Visoko i Vareš, a ima 350 domaćinstava. U džematu se nalaze Stara ili Djevojačka i Nova džamija. Djevojačka džamija sagrađena je 1912. godine na temeljima dotadašnje drvene džamije koja je podignuta 1702. godine. U džematu postoji i imamski stan, mekteb na Kokoščićima, 5 mezarja, dva turbeta. Mektebska nastava se odvija po dva dana u Podvincima i Kokoščićima. U džematu se nalaze dva turbeta. Turbe Šejh Feruha ili kako ga mještani zovu Malkoč-begovo i Arapovac. Jedan od najpoznatijih alima iz ovog džemata bio je rahmetli Sulejman ef. Fišek. Aktuelni imam je Adnan ef. Karamustafić, koji, ujedno, obavlja i dužnost sekretara Medžlisa.

Poriječani, Slapna Gora i Smršnica

Podvinje, Gornji Poriječani, Grđevac, Poklečići, Zagornica, Skoparnovići, Brdo čine džemat Poriječane. Ima 500 domaćinstava. U džematu se nalazi džamija koja je prema pisanim dokumentima sagrađena 1830. godine. Mektebi postoje u Podvinju, Gornjim Poriječanima i Grđevcu. U sklopu džemata je 8 mezarja i 25 njiva. Mektebska nastava se odvija u Poriječanima, Podvinju, Gornjim Poriječanima i Grđevcu. Dosadašnji imam u džematu bili su: Halil ef. Hakulija, Hasan ef. Buza, Mustafa ef. Hajrić, Mehmed ef. Porča, hafiz Hasan ef. Smailagić, Muhamed ef. Ganić, Ekrem ef. Mujezinović, Jusuf ef. Trgo, Ahmed ef. Kadrić, Rasim ef. Šabanović, Hikmet ef. Hajrić, Besim ef. Vejsilovski i Šefik ef. Beganović. Aktuelni imam je Senahid ef. Uzunović. Poznati alimi ovog kraja su Hazim ef. Šabanović i Abdulah ef. Ganić. Sadašnji imam je Senahid ef. Uzunović.

U džemat Slapna Gora spadaju i sela Stubla, Lendići, Odžak i Brdo. Po broju domaćinstava spada među manje džemate Medžlisa. Džamija je sagrađena 1981. godine. Uz džamiju i njene prateće objekte vakufsku imovinu džemata čine i imamski stan, 4 mezarja i nekoliko parcela - njiva. U džamiji se obavljaju džuma namaz, noćni namazi, bajram i teravih namazi. Dosadašnji imami u džematu su bili: Salih ef. Mulahasanović, Adem ef. Uzunović, Muharem ef. Šabić, Ibrahim ef. Muslija, Nihad ef. Alihodžić, Rašid ef. Smaka, Saudin ef. Lopo, Izet ef. Bašić, Mehmedalija ef. Amidžić. Aktuelni imam je Mufid ef. Fazlić.

Džematu Smršnica pripadaju Gornja i Donja Smršnica. Džemat broji oko 100 domaćinstava. U njemu se nalaze dva mekteba U Gornjoj Smršnici - izgrađen 1935. godine, džematlije su 1975. godine isti porušili i na istom mjestu sagradili novi mekteb od tvrdog materijala. U Donjoj Smršnici je izgrađen 1992.godine. U mektebima se obavljaju noćni vaktovi. Mektebska nastava se odvija dva dana u mektebu Gornja Smršnica. Među poznate alime ovog džemata spadaju Osman ef. Redžović i prof. Salih ef. Trako. Dosadašnji imami u džematu su: Salih ef. Semić, Mustafa ef. Kaplan, Rasim ef. Husić, hafiz Zilko ef. Žolja, Ibrahim ef. Muslija, Muharem ef. Poturović, Mehmed ef. Smajlović, Salko ef. Salispahić i Adem ef. Uzunović. Sadašnji imam je Nasir ef. Bučuk.

Veliki Trnovci, Vijesolići i Uvorići

U džemat Veliki Trnovci spadaju zaseoci i sela Šošnje, Dolovi, Lučići, Bare, Lukovo Brdo i Veliki Trnovci. Prostire se na teritoriji visočke i kakanjske općine. Džemat broji 230 domaćinstava. Do 1956.godine bio je u sastavu Kraljeve Sutjeske. Džamija je sagrađena 1956. godine, a nova džamija 1999. godine. Mektebi postoje u Šošnjima, Dolovima i Barama. Mektebska nastava se održava u Velikim Trnovcima, Šošnjima i Dolovima. Sadašnji imam je Nedžad ef. Selimović.

Vijesolići je džemat čija sela Prhinje, Kolovaj, Košare, Jasike i Vijesolići pripadaju brezanskoj općini. Ukupno ima 300 domaćinstava. U džematu se nalazi džamija koja je sagrađena 1979. godine. Tu su i dva mekteba u Prhinju. Mektebska nastava se odvija u Vijesolićima i Prhinju. U mektebu Prhinje uoči petka i ponedjeljka održava se zikir nakšibendijskog tarikatskog reda. Dosadašnji imami u džematu su Omer ef. Smajić, Ahmed ef. Agić, Halim ef. Muslija, Muharem ef. Sijerčić, Sakib ef. Osmanbegović i Abdurahman ef. Zukan. Sadašnji imam je Elmedin ef. Telalović.

Od više sela ukomponiran je i džemat Uvorići. Uz Naslovno tu su i sela Kovačići, Šačići i Gornji Uvorići. Ima oko 260 domaćinstava. U džematu se nalazi džamija sa pratećim objektima. Postoje i mektebi Gornjim Uvorićima i Kovačićima. U mektebima se obavlja islamska pouka. Imamsku dužnost obavlja Nasir ef. Bučuk. Dosadašnji imami u džematu su Hakija ef. Lemeš, Arif ef. Lemeš, hafiz Muharem ef. Lemeš, Nesib ef. Uzunović, Salih ef. Rezaković, Omer ef. Hrnjić, hafiz Zilko ef. Žolja, Salko ef. Salihspahić, Mirsad ef. Sudžika i Emin ef. Salihspahić, te muallime Džakovac Enisa i Tulić Urfeta. Zanimljivo je da se vjerska pouka u Kovačićima do 1950. godine izvodila po kućama, a mualimi su bili: Salih Smajlović iz Kovčića, Hasandić Salih iz Tramošnjika i Alibegić Mujo zvani - Hodža Pašo – iz Kovačića.

Islamsku vjeronauku u ovdašnjim školama predaju Almasa Bećirović i Urfeta Tulić u OŠ Musa Ćazim Ćatić - Veliko Čajno, Fata Begić i Meliha Hindija u OŠ Mehmedalija Mak Dizdar - Dobrinje.

Kažimo na kraju da na području dvanaest džemata koji čine Medžlis IZ Gračanica/Visoko živi oko 12.000 stanovnika.

U središtu Visočke čaršije nalazi se i centralni džemat u kojem je prva visočka čaršijska džamija izgrađena 1477. godine. Nazvana je Šerefuddin – Bijela džamija. Na njenom mjestu 1970. godine počela je izgradnja i do 1980. godine izgrađena je potpuno nova Bijela – Šerefuddin džamija. Ta novina nije bila samo džamija, već i novi do tada potpuno neviđeni arhitekstonski iskorak na širem području Balkana u oblasti gradnje džamija. Tri godine kasnije 1983., ova džamija će dobiti jednu od najprestižnijih svjetskih nagrada - Nagradu Aga Khan za arhitekturu.

Među najljepšim sakralnim objekatima Europe
Šerefuddin Bijela džamija je objekat koji kao magnet privlači turiste. Možda će neke iznenaditi, ali o ovoj džamiji više znaju strani turisti i studenti arhitekture nego mi u Bosni. Dolaze iz Velike Britanije, Slovenije, Mađarske. Obilaze je s divljenjem ljudi koji se bave arhitekturom i stručnjaci. Ova džamija se izučava na europskim univerzitetima kao remek djelo, a 2007. godine je proglašena od Društva mađarskih arhitekata kao jedan od tri najljepša sakralna objekta u Europi.

Arhitektonska ljepota

Šerefuddin Bijelu džamiju projektovao je Zlatko Ugljen iz Sarajeva, a glavni majstor gradnje Ismet Imamović iz Visokog. Džamiju je izgradila građevinska firma Zvijezda iz Visokog, a naručilac radova bila je Islamska zajednica Visoko. Džamija je završena 1980. godina. Njeno otvorenje bilo je historijski događaj za visočku čaršiju. Svjedoci tog događaja kažu da je čitava čaršija oko Bijele džamije bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a na otvorenje su pristigli gosti iz svih krajeva bivše Jugoslavije. U obrazloženju Aga Khan nagrade stoje mnoge interesantne informacije iz vremena gradnje džamije. “Potreba za većim prostorom džemata u staroj visočkoj čaršiji korespondirala je i sa tendencijom u tadašnjem jugoslovneskom društveno-političkom momentu kada se počela nazirati veća prisutnost religije, a posebno u muslimanskim zajednicama Bosne i Makedonije,” piše u obrazloženju Nagrade.
Dizajn džamije i njena tadašnja arhitektonska “neobičnost” izazivala je i oduševljenje, ali i negodovanja, jer džamija nije bila slična standardnim bosanskim džamijama. Bijela džamija i danas oduševljava ljubitelje umjetnosti i arhitekture, stručnjak iz ove oblasti Kenan Šurković kaže “da ne postoji dovoljna svijest da posjedujemo objekat koji je dobio jednu od najvećih nagrada za arhitekturu u svijetu, što svakako može biti i turistički brend.”
U nedjelju, 7. januara, ove godine, na poziv imama hafiza Edina ef. Bukve posjetio sam Šerefuddin Bijelu džamiju i već na podne namazu zatekao vjernike koji klanjaju u jednom dijelu džamije. Naime, radovi na rekonstrukciji krova džamije i prozora su već počeli. Nakon 38 godina od njenog otvorenja, ovom izvanredno lijepom vjerskom objektu nasušno je potrebna obnova. Dugo godina džematlije Bijele džamije su kuburili sa problemima oko prokišnjavanja, vlage i istrošenosti materijala. Sve to je već vidno narušilo njenu arhitektonsku ljepotu i funkcionalnost. Stoga je džematski odbor ove džamije odlučio da se, nakon dugog perioda odlaganja, konačno mora krenuti u akciju rekonstrukcij. U tome im je prvu konkrentu pomoć pružila Općina Visoko na čelu sa načelnicom gđom. Amrom Babić.

Akcija rekonstrukcije

“U saradnji sa profesorom Ugljenom i preko arhitekstonske kuće Sinteza, mi ćemo Bijeloj džamiji ovom rekonstrukcijom vratiti prvotni izgled. Kada je sagrađena džamija nije imala bakarnog lima na krovu. Svi zidovi i krov su bili bijeli i po tome je nazvana Bijela džamija. Bakarni krov je postavljen naknadno. Džemat je od novčanog dijela dobivenog od Aga Khan nagrade pokrio džamiju. Potom, u toku agresije džamija je pretrpila oštećenja, a i vrijeme je učinilo svoje. Ona prokišnjava i došlo je vrijeme da je moramo potpuno sanirati. Konsultirali smo se sa strukom, profesor Ugljen je nakon niza godina pristao i vraćamo joj izgled koji je pokrivanjem bakrom narušen zbog nepostojanja građevinskih materijala. Sada su dostupni i predviđeno je da se krov pokrije specijalnim plastičnim masama pjene debljine 7-8 cm u kojima je termo i hidro izolacija. Bakarni lim će se u potpunosti ukloniti,” kaže nam naš domaćin imam hafiz Edin ef. Bukva.
Specifičnost ove akcije jeste što je pokrenuta bez nekih većih donatora i kako smo saznali oslanjat će se uglavnom na priloge onih koji žele uvakufiti određena sredstva u rekonstrukciju ove džamije. Zasigurno je da Bijeloj džamiji u Visokom svi trebamo pomoći, te se i Preporod ovim tekstom uključuje u ovu akciju. Prema riječima naših sagovornika ukupna sredstva koja će biti potrebna za rekonstrukciju kreću se, po procjenama, oko 200 hiljada KM. Inicijalna sredstva od oko 20 hiljada KM donirala je Općina Visoko iz budžeta 2017. godine. “Mi nismo ništa sakupili. Krenuli smo u prikupljanje. Prvo smo uradili projekat koji je koštao oko 4.5 hiljade KM, a potom smo krenuli da uradimo ove prve interventne radove da se zaštiti džamija od prokišnjavanja. Na javnom tenderu je izabran izvođač Termo Beton iz Breze i oni sada već radove izvode.
“Ako Bog da idemo zajedno u ovu priču oko osiguranja sredstava. Radovi će se izvoditi ovisno o uspjehu akcije. Dakle, tu imamo krov, pa onda krečenje unutrašnje, pa mokri čvor i abdesthanu itd. Sam krov će koštati oko 100.000 KM, pa uređenje unutrašnjosti, mokri čvor i abdesthanu, zatim popravku akšam munare. Ogradu također treba obnoviti. Nama je bitno da ovaj projekat ponudimo građanima kao zajednički projekat, dakle svih građana, i Visokog i šire,” kaže nam Haris Gorak, član džematskog odbora Bijele džamije. On nam je kazao da su pokušali naći sponzore za obnovu. Obraćali su se i turskim i arapskim organizacijama, ali im se niko nije odazvao. Vjerovatno je sudbina ove džamije da bude rekonstruirana novcem naših domaćih vakifa. I tako, kao što je vlastitim sredstvima ova lijepa džamija građena prije više od četiri decenije, sudbina joj je da bude i obnovljena dobrovoljnim prilozima. Stoga, dragi čitaoci, ovo neka bude i naš poziv vama da se uključite u ovo hairli djelo.

Svečanoj Akademiji povodom 25 godina osnivanja i rada Medrese Osman ef. Redžović iz Velikog Čajna kod Visokog, a koja je na novom sportskom stadionu upriličena 20. oktobra 2017. godine, prisustvovali su i reisu-l-ulema Husejn ef. Kavazović, muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković, premijer ZE-DO Kantona Miralem Gaijašević, bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Vladi ZDK, direktori medresa i drugih srednjih i osnovnih škola, glavni imami, imami, profesori i nastavnici, mnogi privrednici, vakifi, prijatelji, sadašnji i bivši učenici Medrese. Tom prilikom održani su prigodni govori, dodijeljena brojna priznanja pojedincima zaslužnim za razvoj i rad Medrese. Inače, godišnjica Medrese obilježena je nizom kulturnih i sportskih manifestacija koje su realizovane tokom protekle sedmice. 

Ansambleja medrese obogaćena sportskim stadionom

U svom obraćanju direktor mr. Dženan ef. Handžić je između ostalog kazao: „Ideju za njeno osnivanje pokrenula je grupa entuzijasta predvođena profesorom Džemalom Salihspahićem koji je uložio ogromne napore da bi ona opstala i ostvarila kontinuitet i izrasla u modernu odgojno-obrazovnu ustanovu kakvu je danas poznajemo. Kroz proteklih 25 godina Medresa je stasala u jedan od najvećih i najljepših modernih vakufa u BiH koji još uvijek nije završen, ali koji  se sigurnim koracima približava svojoj konačnoj realizaciji. Danas smo našem kampusu dodali  još jedan lijep i funkcionalan objekat - ovaj sportski objekat koji smo završili za nešto više od pola godine.“ 

Džemal ef. Salihspahić, bez ikakve sumnje najzaslužniji čovjek za osnivanje ove Medrese, kazao je i ovo: „Ovo je veliki dan ne samo za kolektiv Medrese nego i za Islamsku i opću zajednicu. Drago mi je da vidim mnogo mojih učenika. Jer ja sam kišobran na koji je palo mnogo kiše. Aktivno sam radio 57 godina. Medresa je nešto krupno. Ovo je prilika da se kaže šta se uradilo za četvrt vijeka i šta se kani uraditi u narednom periodu. Ja sam danas najsretniji i najzadovoljniji čovjek, jer se moja vizija, uz Allahovu pomoć i vašu podršku, iz dana u dan ostvaruje. Bez obzira na brojne objektivne i subjektivne teškoće i dalje smo puni elana i energije i samopouzdanja koje je prva tajna uspjeha.“

Vlada ZE-DO kantona opremit će salu za sportska takmičenja

Premijer Miralem Galijašević je u svom obraćanju pored ostaloga istakao da je Vlada Kantona posvećena napretku obrazovanju. Poručio je da će Vlada opremiti salu za sportska takmičenja.

Govorio je i muftija dr. Enes ef. Ljevaković, a posebno je podvukao: „Ako se odbrana BiH od agresije smatrala čudom bosanskoga otpora isto tako, s punim pravom, i naših šest medresa možemo osloviti čudom bosanske upornosti, ustrajnosti, odlučnosti i umješnosti. To posebno možemo kazati za Medresu Osman ef. Redžović čiji jubilej - 25 godina rada,  slavimo, a koja je s radom otpočela narodski kazano s ledine, bez postojeće infrastrukture.“

Okupljeni su s posebnom pažnjom pratili besjedu reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića. Uz ostalo kazao je: „Ova medresa ne obilježava samo četvrt stoljeća, ona obilježava i pet stoljeća. Ona je mladica Gazi Husrev-begove medrese. Iz GHB medrese su nastale i druge medrese. To je za nas bitno i važno. Gotovo je pet stoljeća naših medresa. Možemo biti zahvalni našim ljudima, Našem bosanskom čovjeku koji zna vrijednosti nauke i znanja, koji kroz svoje škole, mektebe, tekije prenosi znanje o vjeri, a vjera u čovjeku čini čuda. Ovo ovdje ne bi moglo nastati bez duboke vjere u ljudima koji su nosili ovaj projekat. Bez vakifa i branilaca naše zemlje ovoga ne bi bilo. Vrlo je važno da prepoznamo ono što mi jesmo i da čuvamo ono što imamo. Trebamo ulagati u naše škole, fakultete, u našu djecu, jer ona su naša sadašnjost i budućnost. Mi u njih ulažemo pologe vjere, čestitosti, rada i istrajnosti da ostanemo u ovoj zemlji, na svojoj rodnoj grudi...“

Nakon oficijelnog programa menadžment Medrese je za sve goste u školskom restoranu priredio zajednički ručak.

S povodom: Senad J. Hodović, autor izložbe „Država Bosna i Hercegovina, domaće i strane političke elite“

Profesor Senad J. Hodović je već duže vrijeme značajna figura na bosansko-hercegovačkoj kulturnoj i intelektualnoj sceni. No, kao filozof i sociolog po osnovnoj izobrazbi, osim pisanih radova, iskazivao se i u drugim oblicima predstavljanja bogate kulturne povijesti Bosne i Hercegovine. Među brojnim autorskim izložbama izdvajamo tek neke od njih: „Visoki – srednjovjekovni bosanski kraljevski grad“, „Oružje kroz stoljeća na tlu Bosne i Hercegovine“, „Novac srednjovjekovne države Bosne“, „Život za vrijeme agresije na Republiku BiH (1992 – 1995).“ Razgovor sa Senadom Hodovićem, nekadašnjim direktorom Zavičajnog muzeja Visoko, započeli smo pitanjem:
Vaša najnovija izložba „Država Bosna i Hercegovina, domaće i strane političke elite“ je smion i po riječima više eminentnih kritičara, a i same javnosti, uspješan pokušaj da nam kroz konceptualne instalacije, uz korištenje raznih materijala i tehnika likovnog izraza, prikažete današnju sliku domovine nam Bosne i Hercegovine. Otkud profesoru filozofije i sociologije ovoliko interesovanje za ovu tematiku.
Hodović: Presjek trenutnog stanja u državi Bosni i Hercegovini i njenom bližem i daljnjem okruženju pored teškog svakodnevnog života ogromnog broja ljudi u sebi nužno sadrži duboke ožiljke daleke i nedavne prošlosti, a koji neminovno najvećim dijelom projiciraju i budućnost cjelokupnog stanovništva, odnosno njegove mentalne higijene. Ovo stanje sam posebno intenzivno analizirao i preispitivao u zadnjih godinu dana različitim naučnim metodama u različitim socijalnim sredinama. Mene kao autora projekta između ostalog prevashodno interesuje bolna istina „običnog“ čovjeka koji je najčešće prepušten sam sebi. A bolna istina je, pored materijalne neimaštine i teškog života, svakako i trajno lažno prijateljstvo navodnih „prijatelja“. Apsolutno sam za preispitivanje svih događaja bez ikakve rezerve i podržavam sve napore koji bi trebali dovesti do konačne istine ma kakva ona bila.
Izbjegavajući futuristička razmišljanja i fokusirajući se najvećim dijelom na svakodnevicu i opšta „vidljiva“ mjesta u pokušaju materijalizacije ideje, tj. pored više različitih likovnih tehnika koristio sam i dobro poznate alate klasične grčke filozofije kao što su: cinizam, ironija, hipokrizija, provokacija, karikiranje, mimikrija. Ali na kraju jedini pravi korišteni metod je istina, nemilosrdna kritičnost koja se prije svega ogleda u realnosti trenutka. Istina je da su i pored povremenih sladunjavih riječi i obećanja, hegemonističke sile susjednih zemalja aktivnije nego ikada ranije, ako se isključi period agresije na RBiH.
Meni kao autoru je sasvim dovoljno da „nacrtam“ elite kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu koje su u jednom trenutku kroz eksponate na ovoj izložbi predstavljene „samo u jednom subjektu“ sa svim atributima ili pak pozicije u drugim eksponatima gdje se „više elita različitih ideologija“, predstavljaju u „istim dresovima“ i to kao mala nevina bića iza kojih nužno stoje drugi (pravi) karakteri. To su isti oni koji dušmanski negiraju subjektivitet i integritet države BiH, identitet Bošnjaka kao naroda, kao i osobenost i višestoljetno postojanje bosanskog jezika. Ovdje je važno napomenuti – elite su prolazne, a Bosna je trajna kategorija. Bosna i Hercegovina je herojska zemlja jer sve atribute junaštva imaju generacije neustrašivih Bosanaca koji su i pored najtežih izazova i ogromnih ljudskih žrtava uspijevali sačuvati svoju zemlju do dana današnjeg.
Preporod: Ovaj pokušaj jeste kreiranje djela kao finala koji se nudi i koji treba biti na prvi pogled jasan, vidljiv, prepoznatljiv. Iz naslova Vaše izložbe se jasno vidi da kritiku usmjeravate prevashodno na elite, kako domaće tako i strane. Zašto je to tako?
Hodović: Razlog za moje interesovanje i veliki angažman na polju državnosti Bosne i Hercegovine i sigurnosti njenih građana je prije svega moj strah za sve ono što se trenutno dešava u mojoj domovini Bosni i Hercegovini i oko nje. Neskrivena bojazan je i zbog budućnosti moje pa onda i sve druge djece. Bosna je bila i ostala zemlja pripadnika tri naroda i tri dominantne religije, i svih ostalih, koji su se stoljećima osjećali kao Bosanci, i koji su vijekovima živjeli u saradnji i koegzistenciji, branili i odbranili ovaj rajski vrt.
Uz dužno poštovanje i čestitke časnim ljudima, velika opasnost za državu Bosnu i Hercegovinu, a posebno za Bošnjake kao najbrojnije stanovništvo su domaće političke elite čija nedoraslost – neznanje, egoizam, javašluk, njihove frustracije i reakcije, bolje rečeno srljanje od slučaja do slučaja, vječito pravdanje nekome, vječita politička defanziva moraju zabrinuti svakog čovjeka.
Razloga za ovakvo ponašanje prevashodno kod jednog većeg dijela bošnjačke političke elite je mnogo, ali ću ipak apostrofirati „intelektualnu elitu“ koja nikako ne može da shvati, ili pak neće, da Jugoslavije više nema. Bilo bi dobro za svo stanovništvo naše domovine da oni, a i drugi, umjesto nostalgije za tom tvorevinom, ma kako ona bila „savršena“ svoje potencijale usmjere na rješavanje postojećih velikih društvenih, političkih, socijalnih i ekonomskih problema građana države Bosne i Hercegovine. Dešava se skoro po pravilu da ti jugonostalgičari, koji ne mogu da se riješe vlastitih stečenih navika da im neko iz Beograda i Zagreba kazuje ko su, šta su, odakle su, kuda su i šta treba, a šta ne treba da rade, za sve što ne valja u ovoj zemlji okrivljuju Bošnjake.
Ovo ne bi bio veliki problem da se to tiče samo tih i takvih akademskih i političkih elita, ali oni svojim ponašanjem koriste svaku priliku da potpuno neprimjerenim vokabularom, kritizerstvom, a ne zdravom kritikom anatemišu svakoga ko ne misli kao oni i na kraju ga proglašavaju u najmanju ruku nacionalistom. Ova agresivna retorika desetak poznatih likova dešava se po već uhodanoj matrici, odnosno metodologiji „što propusti Deli Radivoje, to dočeka Dete Grujica“. Iste te samokritičare treba upitati jesu li ikada nakon agresije na suverenu državu RBiH, članicu UN, bili u Prijedoru, Ahmićima, Dretelju, Višegradu, Srebrenici? Zašto o tome nikada, baš nikada, ne govore u velikom broju svojih javnih nastupa. Oni ne bi mogli imati toliki značaj u društvu koji trenutno imaju i pored svoje zaslijepljenosti da nemaju mentore i zaštitnike. I tu nije kraj – ostaje „zagonetka“ kako to da oni svi fino žive i da mogu dobiti toliki medijski prostor.
Preporod: Kako biste objasnili cilj projekta – izložbe koju ste realizovali, odnosno kako mislite da ona može pomoći u razumijevanju naprijed navedenih problema?
Hodović: Nakon perioda haosa kroz koji je prošlo naše društvo i prisutnosti svih vrsta alijenacija, antagonizama i deformizama mislim da se nužno mora probuditi humanum, odnosno inicirati energičan zahtjev za lični i kolektivni aktivizam. Taj aktivizam je zapravo „svijest“, a svijest je ono što čovjeka čini čovjekom. Problem svijesti je i problem „istine“. Trenutno imamo veliki broj „istina“, a to nužno dovodi do haosa u cijelom socio-sistemu. Istinu trenutno pišu jači i veći.
Zato smatram da neće brzo i lahko doći do promjena bez obzira na horizontalnu i vertikalnu pokretljivost društva koje je pod snažnim utjecajem centrifugalnih i slabim utjecajem centripetalnih sila. Naravno, tek u dodiru s drugim (iskustvo) razvija se svijest o sebi samom, o svom istinskom „ja“. Bosna jeste, bila je i treba da ostane dio Evrope.
Kao što sam ranije rekao glavna tema cijelog opusa jeste Bosna i Hercegovina. Zato u eksponatima sa izložbe nema „priče“ o pojedinačnim entitetima ili nacionima, uopšte nisu ispisane/iscrtane granice susjednih država. To bi bilo samo dodatno trošenje vremena na isprazne ideološke tlapnje. Npr. naši susjedi/komšije se ubrzano i maksimalno naoružavaju i time se hvale na sva usta, a domaći kvislinzi oficijelno zagovaraju demilitarizaciju Bosne i Hercegovine.Treba li normalnom čovjeku pojašnjavati o čemu se ovdje radi. Za promjene o kojima govorimo treba puno, puno vremena kako bi se uspjeli pokrenuti iz letargije, zbog onih koji dolaze, a i nas samih.
Preporod: Kakav je vaš lični odnos prema ovim promjenama? Možemo li reći da ste optimista?
Hodović: Kao Bosanac, Bošnjak, potomak bogumila koji su svojevremeno prihvatili islam kao svoju vjeru, po prirodi optimista, iskreno pun sam ljutnje, žuči, rezignacije, razočarenja - zbog ogromne količine laži, spletkarenja i manipulacija, ali se trudim i vjerujem da uspijevam da ne djelujem afektivno. Pokušavam se čvrsto oslanjati na materijalne dokaze, činjenice, argumente tako vidljive svakom „poštenom“ posmatraču. Istina je jedini ispravan i pošten metod u „pisanju“, „crtanju“ svake historije, pa tako i historije ove naše lijepe domovine koja će sigurno opstati i u kojoj ima mjesta za sve ljude dobre volje.