Uči, da ne bi mor’o kopati kanale ili Uči, da ne bi mor’o raditi. Gledaj, direktor, gospodin, ništa ne radi. Umre mlad, a ništa nije radio, sjedio u kancelariji – ovakve i slične izjave mogu se nerijetko čuti u našem društvu, posebno među starijim generacijama, a mogu se razmotriti iz više uglova. Prvo, blagodat učenja/školovanja se prepoznavala koliko-toliko, posebno kao uslov lagodnijeg i lakšeg života. Drugo, rad se percipirao kao zahtjevnija fizička aktivnost u odnosu na lakše poslove. Svakako, imati fakultetsku diplomu, nekada je u našem društvu bio prestiž, baš kao što je u ranijem periodu bilo značajnije smatranim imati srednju školu, a u prvoj polovini dvadesetog stoljeća osnovnu (četiri ili barem dovoljno da budeš bazično pismen). Već danas govorimo o hiperprodukciji visokoškolskih diploma, srozanom sistemu obrazovanja, korupciji u školstvu ili, pak, o gubitku povjerenja u visoko školstvo. To je ostavilo velike posljedice na bosanskohercegovačko društvo. Posjedovanje diplome je formalizivano, u školski sistem se nije dovoljno ulagalo, socio-ekonomska situacija se pogoršavala, a radna snaga se iseljevala. Školskih odjeljenja je manje, a u mnogim školama su, zbog nedostatka interesa, ugašeni pojedini stručni smjerovi. Osim toga, nerijetko je upitan i kvalitet prakse koji se u školama stiče, ali i same motivisanosti učenika i studenata u kontekstu tržišta rada. Ipak, inostranstvo je ponudilo prilike, posebno u sferi zanata.

Influenseri oblikuju sistem vrijednosti

Iako se da pisati o deficitarnim i suficitarnim klasičnim zanimanjima, nije iznenađujuće da se i u zemljama u tranziciji poput naše, vremenom, posebno posljednih godina, razvilo tržište digitalnih poslova. I mnogo klasičnih zanimanja je, dijelom ili u većoj mjeri, digitalizirano ili se dodatno razvilo oslonjeno na brojne mogućnosti koje nam je donijela ta digitalna revolucija. Naravno, to ponajbolje mogu potvrditi pripadnici generacije Z, koji već čine izuzetno veliku i potentnu radnu snagu u svijetu. Zapravo, u zenitu svoga školovanja i diplomiranja oni su posvjedočili i rapidni razvoj kulture internet influensinga, odnosno etabliranja influenserskog zanimanja i karijere. U takvom vremenu su već odrasli i prvorođeni alfa generacije (2010. godine).

Prema izvještajima, uvidima i analizama širom svijeta, veliki broj djece i mladih upravo svoju karijeru vidi u internet influensingu. To ne čudi, s obzirom na karakterističnosti i generacije Z i alfa generacije, čiji su pripadnici upisali ili upisuju srednje škole ovih godina. Internet influensing se nametnuo atraktivnim, fleksibilnim, platformom za kreativnost i, naravno, razvio su uporedo s unapređenjem i pojavama društvenih mreža. Osim toga, ispunio je određen dio zahtijeva za autentičnošću i spontanošću, ali, ipak, izazvao i podražaj nižih ljudskih strasti te koketirao s opšteprisutnim iluzijama koje društvene mreže mogu stvoriti o načinu života i slično. S te strane, ne govori se o monolitnoj pojavi, već i o različitim tipovima influensinga i influensera. Iako influensing zabave, ljepote, luksuza i sličnog s razlogom dominira, zanimanje influensera ne mora biti podređeno tome. Mnogi su se odlučili da, služeći se svojim klasičnim zanimanjima i vještinama, karijeru influensera grade na tome, iako to često znači da će ostati nano ili mikroinfluenseri.

Atraktivnost karijere influensera ogleda se i u mogućnostima veće i brže zarade. To nisu uočili samo mladi već, kako to svjedočimo posebno putem TikToka, i odrasli i relativno stariji koji su tim putem stekli popularnost te zarađuju značajne sume novca. Nažalost, suvišno je i govoriti da je u velikom broju slučajeva riječ o štetnom, priprostom, bestidonom, besmislenom ili beskorisnom sadržaju. To i jeste, zapravo, problem. Internet influensig atraktivnim, prije svega, čini estetična dominacija novca, bogatstva, auta, kozmetike, seksualnog, štetnog i slično. Iz tog razloga, mnoge zabrinjava namjera djece i mladih da odustanu od fakultetskog

obrazovanja. Biti slavan i popularna ma u kakvim razmjerima je riječ je, ipak, vječita žudnja čovjeka, a internet influensing je to omogućio da se postane iz par kvadrata sobe. Štaviše, unio je značajne razlike u odnosu na raniju celebrity kulturu, baš kao što je i celebrity kulturi dao veliki zamah.

Činjenica je da influenseri oblikuju percepcije u društvu, posebno među mlađom populacijom. To prepoznaju i mnoge firme, koje sve više ulažu u marketing putem društvenih mreža, u saradnji s različitim influenserima. Međutim, nije uvijek riječ tek o bezazlenim i uobičajenim reklamama, već u mnogo slučajeva o snažnim instrumentima ideoloških propagandi, baš kao što, s druge strane, mnogi to prepoznaju kao adekvatne kanale, naprimjer, etičkog, moralnog ili religijskog djelovanja. Pa, ipak, štetni oblici influensinga, nesputani moralnom suzdržanošću i određeni izvanjskom privlačnošću i mogućnostima zarade, nadvladavaju.

Bogatstvo bez diplome

Čini se da atraktivnost ove vrste influensinga korespondira sa silnim reklamama o novim poslovima digitalnog svijeta koji obećavaju brzu, lahku i veliku zaradu s bilo kojeg mjesta na zemlji, pri čemu vam je važno da imate laptop, konekciju i, eventulano, nekog skromnog znanja. No, i same reklame su veoma šture. Nadalje, sve to podsjeća na informacije koje odavno kruže internetom o nekoliko najbogatijih ljudi svijeta, koji, slijedom okolnosti, nisu završili fakultete, a uspjeli su izgraditi poslovna carstva. Takve priče i vizuali se dijele kao motivacione poruke o tome da nije nužno da se posjeduje diploma visokoškolskog obrazovanja da bi se uspjelo. Iako je to, možda, sasvim legitimna motivacija, kao i izraz nepovjerenja u konvencionalno školstvo i slično, često se zaboravlja da je riječ tek o izdvojenim, incidentnim slučajevima u odnosu na mnoge primjere koji, ustvari, upućuju da je većina uspješnih završila visokoškolsko obrazovanje. Međutim, znakovito je da korištenje takvih primjera, također, potvrđuje čime se to danas, uglavnom, mjeri uspjeh – tek valutom i popularnošću. Ne uzvisuju se vrijednosti znanja, čestitog i plemenitog puta i procesa, konteksta u kojem ljudi žive, punine čovjekove ličnosti, njegove startne polazne tačke i sistema, već isključivo konačna cifra. Otuda se cijeni ono znanje koje proizvodi novac ili donosi statusni simbol u društvu, ma koliko truhlog da jeste u društvu. Naposljetku, vrijedi se podsjetiti da to i nije, zapravo, ništa novo u historiji čovjeka, ali jeste itekako intenzivirano i učestalije.

Sačuvati plemenitost znanja

Školstvo i obrazovanje, posebno u domenu humanističkih i društvenih nauka, obezvređuju i ključni kreatori politika i društvo, što ostavlja sasvim dovoljno prostora za razvoj devijantnih pojava. Takav odnos je, vjerovatno, i znak nehaja naspram visokih civilizacijskih vrijednosti. Pri tome, teško je očekivati da se dominanti internet influensing razvija u tom smjeru. Znanju i vještinama oduzima se komponenta plemenitosti i duhovnog rasta, a etički i moralni okviri su suženi ili ne postoje, što potvrđuju dominanti sadržaji influensera na TikToku, Instagramu i drugim društvenim mrežama.

Čini se da smo već u vremenu kada je nemoguće motivisati mlade na školovanje i obrazovanje ni riječima: Uči, da ne bi mor’o raditi, ma kako to pogrešno ili – blago kazano – nespretno zvučalo. Ali, nije kasno da se posvetimo korisnim praksama, kao što su dodatna digitalna edukacija ili regulacije u svijetu internet influensinga. S tim su se posebno u koštac uhvatile neke evropske zemlje. Nije dovoljno da se tek reguliše priliv novca influenserima u pogledu poreza, već je mnogo preče regulisati sam sadržaj koji se plasira, kao što je reklamiranje štetnih proizvoda, govor mržnje itd. U suprotnom, kada popuste svi kriteriji i granice u društvu i među kreatorima politika, a vrijednost znanja iščezne, o kakvom podizanju i motivaciji mladih se može, uopšte, govoriti. Naravno, brza zarada, popularnost i uspjeh pod svaku cijenu neće iščeznuti.