Nakon izvanredne pobjede na izborima 4. novembra ove godine, od 1. januara 2026. godine funkciju gradonačelnika New Yorka preuzet će Zohran Kwame Mamdani. Ovaj tridesetčetverogodišnji demokratski socijalista u utrku za gradonačelničku funkciju najvećeg američkog grada i jednog od najvećih finansijskih centara svijeta ušao je gotovo nepoznat, bez novca i institucionalne stranačke podrške. Prvi je musliman gradonačelnik New Yorka u njegovoj povijesti i najmlađi gradonačelnik ove metropole u posljednjih stotinu godina. Također, prvi je gradonačelnik New Yorka koji je rođen u Africi.

Osebujno porijeklo i pripadnost

Njegovo porijeklo i porodica su posebno zanimljivi. Sin je Mahmooda Mamdanija, uglednog profesora s Univerziteta Columbia rođenog u Ugandi i majke Mire Nair filmske režiserke rođene u Indiji. Njegova supruga je Rama Duwaji, američka umjetnica koja se bavi ilustracijom i keramikom čiji su roditelji sirijski muslimani iz Damaska. Mamdani je mlad i karizmatičan, vješto je tokom svoje kampanje komunicirao s običnim građanima, a pogotovo s mladima putem društvenih mreža. U svojoj utrci za najvažniju izvršnu funkciju New Yorka uspio je nametnuti najvažnije životne teme i probleme njegovih građana, te unatoč bizarnoj islamofobnoj kampanji iza koje su stajali moćni finansijski lobiji i pojedinci, spretno i ponosno je kao adut iskoristio svoje jedinstveno i osebujno porijeklo i pripadnost.

Ono što je posebno šokiralo mnoge jeste da je u gradu koji je središte najmoćnijih finansijskih institucija, berzi - svojevrsnom simbolu kapitalizma ponosno zagovarao lijeve politike poput besplatnih vrtića, poboljšanja javnog prijevoza i pristupačnih trgovina, te olakšica za stanovanje tj. izravno interveniranje vlasti u sisteme slobodnog tržišta. Nakon što je ljetos osigurao stranačku demokratsku nominaciju na predizborima, sada je s više od 50 posto glasova pobijedio i svog suparnika iz Demokratske stranke Andrewa Cuomoa koji je osvojio oko 40 posto, dok je republikanski kandidat Curtis Silwa dobio nešto više od sedam posto glasova. Ostvario je izvanrednu pobjedu, ali pravi izazovi ga tek čekaju. Mamdani je pobijedio unatoč snažnoj kampanji koja ga je prikazivala kao opasnog vjerskog fanatika. Otvoreno ga je više puta napao i sam predsjednik Trump nazivajući ga komunistom i prijeteći građanima New Yorka da će u slučaju njegovog izbora grad trpiti različite vrste sankcija i vanrednih mjera. Više od dvadeset američkih milijardera su javno podržali njegovog protivnika Cuomoa. Jednom riječju, pobijedio je i demokratski i republikanski establišment, a na desničarski populizam učinkovito je odgovorio hrabro i ponizno brigom za običnog čovjeka. Zapravo, on je svojim pristupom i otvorenošću prema svakom čovjeku bez obzira na njegov status, porijeklo, religiju ili životnu filozofiju održao lekciju i ispraznom ljevičarskom populizmu.

Dakako, izazovi koji su pred njim su ogromni i toga je Mamdani svjestan. Protiv svoje gradske politike i administracije imat će moćne lobije od finansijskih magnata do utjecajnih radikaliziranih cionističkih i evangeličkih zajednica koje su njegove humane apele za zaustavljanje zločina u Gazi doživjele kao egzistencijalnu prijetnju.

Prijekor ljevici i lekcija Demokratama

Mamdanijeva pobjeda je u širim američkim krugovima, podjednako među posrnulim Demokratama i razočaranim Republikancima, dočekana kao nada da će politička scena u Sjedinjenim Američkim Državama konačno uspjeti iznjedriti karizmatičnog lidera koji će moći spasiti američku demokratiju od ponora autoritarizma i urušavanja institucija koje su sve očitije od kako se predsjednik Trump po drugi put uselio u Bijelu kuću i krenuo s potpunim rekalibriranjem američke političke i ekonomske realnosti. Prvi test ovih potencijala održat će se naredne godine na izborima za Kongres, a potom i na predsjedničkim izborima 2028. godine.

Da li će čovjek koji zagovara povećanje poreza za bogate, besplatne gradske autobuse i zamrzavanje rasta stanarina uspjeti obuzdati kapitalističke megalomane s Wall Streeta ostaje da se vidi, ali jedno je sigurno, njegov poziv zasigurno je autentičniji u zagovaranju za prava i boljitak običnog malog čovjeka od lažne priče Trumpa i njegovih populističkih desničarskih ideologa. Naime, potonji naprasno ističu parole o Americi na prvom mjestu, o borbi protiv velikih koncentracija moći u finansijskim, farmaceutskim, vojnim i tehnološkim kompanijama, o nekontroliranoj moći establišmenta i elita, o borbi za običnog maog američkog čovjeka – a pri tome ih realnost i ekonomska i politička, dakle, činjenica da upravo gore pobrojani čine glavne partnere i okruženje novog vladara u Washingtonu - brutalno demantiraju.

Ovaj osvrt ćemo završiti ospervacijama Geoffa Simpsona, direktora progresivnog političkog akcijskog odbora „Justice Democrats“, organizacije koja je nastala u okvirima Demokratske stranke i primat daje biračima, a ne donatorima, uz to je predvodio kampanju “New Yorkers For Lower Costs” (Njujorčani za niže troškove), koja je bila najveća nezavisna grupa koja je podržala Zohrana Mamdanija za gradonačelnika. Naime, Simpson je u svom tekstu na platformi Zeteo komentirajući pobjedu Mamdanija ustvrdio da je ona, zapravo, srušila i dosadašnju “preovladavajuću logiku i strategiju Demokratske stranke. „Predugo su demokratski konsultanti upozoravali kandidate da ublaže svoja uvjerenja kako bi izbjegli sukobe s bogatim donatorima i moćnim interesnim skupinama. To je omogućavalo kandidatima - i stranci u cjelini - da prikupe što više novca. Tako se pobjeđuje na izborima, govorili su. Međutim, iako su demokrati uspjeli maksimizirati prikupljanje sredstava, u mnogim slučajevima čak i nadmašujući republikance, pobjeda nije uslijedila. Gledamo kako se naša zemlja raspada tokom drugog Trumpovog predsjedništva, dok republikanci također kontroliraju Senat i Zastupnički dom”, ističe Simpson naglašavajući kako je Mamdanijeva odlučujuća pobjeda svojevrstan prijekor i lekcija konvencionalnim izbornim praksama Demokratske stranke. „Njegova pobjeda daje jasan mandat: ljevica i naši progresivni saveznici mogu i moraju prihvatiti moralnu hrabrost kao promišljenu političku strategiju. Ako to učinimo, nećemo samo pomaknuti razgovor - preusmjerit ćemo samu političku moć. Mamdanijeva pobjeda nije samo taktički plan; to je strateški nalog za 2026. i dalje. Pokazuje kako, autentičnošću, hrabrošću i discipliniranom izgradnjom koalicija, možemo voditi izbornu politiku na način koji gradi moć radnih ljudi. Njegova pobjeda postavlja ljestvicu za njegovu vlastitu administraciju, zajedno s budućim kandidatima i kampanjama: Moramo zahtijevati jasnoću umjesto opreza, hrabrost umjesto kalkulacije”, zaključuje Simpson.

I na kraju, zasigurno je najfascinantniji momenat u Mamdanijevoj pobjedi činjenica da su mlade generacije jasno odgovorile na prijetnje i opasnosti po njihovu budućnost koje nosi ekstremni desničarski populizam. Mamdani je uspio mobilizirati više od 50 hiljada takvih aktivista koji su bez straha i stida isticali svoje vjerske, etničke i političke raznolikosti, koji se ne stide svog identiteta i opredjeljenja i, poput svog lidera, odbijaju se zbog toga izvinjavati i pravdati. Strategija kojom je populistima vješto i sa osmjehom izbio iz ruku glavno oružje, a to je raspirivanje iracionalnog straha i mržnje, vjerovatno je najveća pobjeda Mamdanija. I zbog toga je njegova pobjeda sa radošću i očekivanjima dočekana širom Amerike, pa i svijeta jer predstavlja nadu za spas američke demokratije.