Printaj ovu stranu

Mi bismo je zvali Suada, Lakišićka i Hercegovka

Autor: Hasan Hasić April 23, 2021 0
Suad Bushnaq Suad Bushnaq

„Prvi put sam srela tu ženu. Nije govorila engleski, tako da je neko iz komšiluka prevodio. Dok mi je pričala na bosanskom jeziku, iako je nisam razumjela, osjećala sam da razgovaram sa svojom tetkom, jer je izgledala identično mojoj tetki Sani Bushnaq. Osjećala sam da sam konačno sa svojom porodicom“– evocira Suad duboko urezan momenat iz Mostara pri susretu sa Senadinom.

Smjenom civilizacija krajem 19. i početkom 20. stoljeća na prostoru Bosne i Hercegovine nastupio je vihor burnih vremena – promjena, prilagodbi, otpora, dolazaka i odlazaka – muhadžirluka muslimana Bošnjaka. Brojne porodice uputile su se u Tursku te arapske zemlje. Čitali ste o oazama bošnjačkih doseljenika na obalama Palestine i o džamiji u Cezareji. Mnogo njih porijeklom iz Hercegovine štošta su mogli ponijeti osim krša – Rizvanbegovići, Hadžajlići, Lakišići... Prezime po kojima ih znaju u Bosni nisu zadržali, već ono po kojima prepoznaju Bosnu u njima, a za njih su vječiti spomen – Bushnaq.

Ako već nismo čuli za proslavljenog tunižanskog vokala Lutfija Bushnaqa, jesmo njegov glas u Merlinovoj Halimi, a neko nam je slučajno pustio i njegovu vanserijsku izvedbu pjesme o posvećenu Sarajevu (na nišanu agresora!) i kazao: „Naše gore list“. S drugog kraja arapskog svijeta ovog potomka mostasrkih muhadžira pretiču note iz loze mostarskih Lakišića – Suad Bushnaq – svu bismo priču sjatili u njeno ime.

Quo Vadis, Aida? – I to sam!

Svijet arapske i zapadne muzičke scene sve češće priča o Suad Bushnaq, kompozitorici filmske i koncertne muzike. Odrasla je u Jordanu, a trenutno nastanjena u Kanadi. Za svoj rad stekla je brojna priznanja, bila nominovana i osvajala prestižne muzičke nagrade. Posljednja je iz januara ove godine - Hollywood Music in Media nagrada. A kada već legendarni Hans Zimmer autor muzike za filmove Kralj lavova. Gladijator, Kišni čovjek i dr. - oda počast na društvenim mrežama komentarom: „Nevjerovatna umjetnica“to postaje visoka referenca.

Završila je Viši muzički institut u Damasku i prva je stipendistica Arapkinja McGill Universitya. Neki od filmova u kojima potpisuje muziku su: The Curve, Twice Upon a Time, The Borrowed Dress, A Very Important Appointment i mnogo drugih, dok su različiti orkestri izvodili njenu muziku u Evropi i Sjevernoj Americi. Među najpoznatijim izvođenim kompozicijama su Tomorrow i partitura za film The Borrowed Dress.

Uspjeh filma Jasmile Žbanić još jednom je svratio pozornost svijeta na genocid u Srebrenici. Kružeći paviljonima članaka o Jasmilinom filmu u kanalima Facebook algoritma našu pažnju privukla je Suad Bushnaq. U svome postu identificirala se sa tri filma u nominaciji za ovogodišnju nagradu Oscar, a koji tretiraju njene tri etničke pozadine: Quo vadis, Aida? iz Bosne, odakle je njen djed,

The Present iz Palestine, odakle je njena nana, a mlada glumica u filmu je kćerka njene rodice iz Nazareta, grada njene nane, te film The Man Who Sold His Skin, tunižanski film o Sirijcu, a majka joj je Sirijka. „I ne samo to. Sve tri filma režirale su žene“, kaže Suad ponosno, ne krijući svoju želju da se jednog dana nađe među kandidatima za Oscara vjerujući u takav uspjeh.

Suada, šćeri!

Suad je rasla na znanju o svome prezimenu i porijeklu Lakišića, kazuje nam. Još 1993. godine, dok su živjeli u Ammanu, u Jordanu, planirali su posjetu, ali agresija na zemlju i narod njenih predaka odgodila je to za mirna vremena.

Ipak, znanje o porijeklu bilo je limitirano. Stvari se mijenjaju 2005. godine. „Odlučila sam kreirati grupu pod imenom „Bushnaq/Bosniak/Boushnak“kako bih istražila koliko Arapa bosanskih korijena ima širom svijeta - to me oduvijek zanimalo. Znate, kao Arapkinji, bilo mi je fascinantno znati da sam jedna četvrtina Evropljanka i da potičem iz velike slavenske etničke grupe u dijaspori. Mnogo ljudi se pridružilo Facebook grupi i upoznala sam tako stomatologa Husseina Bushnaqa“, priča nam Suad. On je potomak porodice Rizvanbegović, a s obzirom na njegova istraživanja, mnogo vrijednih informacija o Lakišićima saznala je od njega.

Proći će još 12 godina dok Suad ne stane na mostarski kamen. „Tako sam 2017. godine otišla u Mostar i posjetila sam džamiju Hadži Ahmed-aga Lakišić kao i kuću Lakišića koja je dio muzeja“, priča nam Suad, koja je tada imala priliku upoznati i razgovarati sa Senadinom Lakišić, koja je živjela u toj kući. „Prvi put sam srela tu ženu. Nije govorila engleski, tako da je neko iz komšiluka prevodio. Dok mi je pričala na bosanskom jeziku, iako je nisam razumjela, osjećala sam da razgovaram sa svojom tetkom, jer je izgledala identično mojoj tetki Sani Bushnaq“– evocira Suad duboko urezan momenat – „bila su to 24 sata u Mostaru i mislim da je to bio jedan od najemotivnijih dana moga života. Osjećala sam da sam konačno sa svojom porodicom.“.

Mi bismo je zvali Suada – i Lakišićka i punih usta Hercegovka. Upoznata je sa tim da je Suad u Bosni muško ime. „Suada je dugo bio moj nadimak“, kaže ona „i drago mi je zbog toga, jer moja majka me uobičavala zvati Suada prije nego je preselila“.

Facebook grupa i danas služi svojoj svrsi. „Posredstvom te grupe i Facebooka u kontaktu sam sa mnogim Bošnjacima širom arapskog svijeta i zaista je divno kako se svi doživljavamo kao jedna velika porodica, iako nismo svi krvno vezani. Čak sam upoznala i Bošnjake koju su, primjetivši ime, dodali me u prijatelje te kazali da bi me sljedeći put voljeli ugostiti u Bosni“, kaže Suad.

"Moj složeni identitet obogaćuje moju muzičku kreaciju, jer mogu prirodno pisati muziku koja će zvučati kao zvuk onoga što jesam: malo arapski, malo bosanski".

Muzika – njeno ognjište

Sva ta potraga za korijenima i svo znanje o tome na kojem je odrasla, te burni događaji istoka kojeg su izabrali njeni preci za novi život i komšiluk, u mnogome su odredili karakter njenog muzičkog rada. „Većina mojih kompozicija tretira teme identiteta, sjećanja, gubitka, rata, dijaspore, mira i koegzistencije sa velikom dozom nostalgije u većini slučajeva. To posebno važi za muziku koju komponiram za koncerte“– ističe Suad. „Moja filmska muzika proteže se kroz mnogo žanrova - od drame do komedije, kroz dokumentarce i trilere, ali moja koncertna muzika se skoro uvijek tiče pitanja identiteta i traganja za sobom i čežnjom za prošlim životima“, kaže ona ukratko nam objašnjavajući razliku između te dvije vrste njenog rada.

Složeni etnički identitet pomaže joj u njenim muzičkim kreacijama, i to na dva načina, kaže ona. „Prvi je taj da je moja „muzička genetička šminka“, ako možemo to tako nazvati, vrlo bogata i raznovrsna zbog moga složenog etničkog identiteta. U meni teče sirijska, palestinska i bosanska krv, a to su mjesta sa vrlo bogatim muzičkim naslijeđem. Na taj način moj složeni identitet obogaćuje moju muzičku kreaciju, jer mogu prirodno pisati muziku koja će zvučati kao zvuk onoga što jesam: malo arapski, malo bosanski, zavisno od toga čemu „naginjem“više u tom momentu“– komentariše Suada. Drugi način opisuje „obrnutim efektom“: „Moja muzika i samo komponiranje pomaže mi razumjeti i prihvatiti etnički identitet, jer se ponaša kao „dom“gdje sve moje strane tog identiteta mogu zasjati, bez osjećaja da sam van prostora. Kao neko ko nikada nije mogao živjeti u potpunosti u „domu“, muzika je moja kuća i mjesto gdje svi moji identiteti koegzistiraju“– zaključuje ona.

I majka i kompozitorica

Fokus, životni cilj i kompas za životne odluke – tri su elementa, ističe Suad, koji motivišu i svaku ženu u bilo kojem društvu i na bilo kojem polju. „Nije lahko odabrati karijeru koja je kompetitivna i gdje muškarci dominiraju kao muzički kompozitori“, kaže ona, ali zacrtani cilj, usavršavanje i brušenje talenta vode uspjehu, poručuje. Biti majka, supruga i domaćica ne isključuje druge mogućnosti doprinosa društvu, stava je ona. Svjedoči to vlastitim primjerom: „Majka sam i još uvijek mogu raditi i biti što bolja majka svome sinu, dok, također, ne gubim se u svome majčinstvu pred svojom strašću za muzikom“. Osim toga, važnim drži roditeljski poticaj. „Odrasla sam u društvu u kojem je muzika samo hobi, ali bila sam sretna što imam roditelje koji su me poticali da ostvarim svoje snove i nikada nisu spol dovodili u kontekst ograničavanja“:

Govoreći o važnosti kulture i umjetnosti skreće pažnju na „božanski diverzitet“. „On je namjeran – tu je tako da svaka osoba doprinosi svojim talentima društvu“, poručuje ona, te dodaje: „Svijet bi bio siv i bljutav da nije tog diverziteta pomoću kojeg društvo napreduje“.

Dogodine na iftaru u Bosni!

Kanadski ramazani su mnogo drugačiji od jordanskih i sirijskih, podsjeća nas ona – „nedostaje mi ramazan u arapskom svijetu zbog atmosfere koja je drugačija“. U Kanadi, kaže Suad, ‘posti se zasebno’, čak i pored druženja i zajedničkih iftara. „Ipak, ramazan je moje omiljeno doba godine...Volim taj smiraj, duhovnost, obrede te posebnu hranu koju jedemo, ali, voljela bih provesti vrijeme u zemlji koja se više osvrće na to, i jedna od mojih najvećih želja je da provedem ramazan u Bosni“– kaže nam Suad za kraj, a slike bosanskih ramazana koje dopiru do nje zovu Bosni, vjerujemo. A po licu svoje tetke - zna to Lakišićka – ovdje nije turista.