Od Bosne koja je na svojoj koži itekako iskusila šta znači biti izbjeglica trebalo bi očekivati da ima veći senzibilitet za probleme ovih ljudi, da zna koja su njihova prava i da im ih osigura
A, šta mi radimo i kako gledamo izbjeglice u našem gradu? Kako se odnosimo prema njima? Pamtimo li vrijeme kad smo snajperima bili meta, kad su granate kao kiša padale, a bolnice bile pune ranjenih bez anestezija operisanih - kad nije bilo ogrjeva, lijekova, hrane i vode. Pamtimo li vrijeme kad smo i sami bili izbjeglice, kad smo krili pogled i nastojali pokazati da smo ljudi s integritetom i dosto-janstvom, da smo i mi imali svoj topli dom i porodicu, posao i prijatelje koje nam je rat odnio?
Prvi koji je javnosti značajno skrenuo pažnju na problem izbjeglica iz bliskoistočnih, afričkih i drugih zemalja koji spavaju na otvorenom bio je Muhamed-ef. Velić, koji je u decembru 2017. godine omogućio da nekoliko izbjeglica iz Tunisa nađu utočište u džamiji u naselju Breka. S obzirom da džamija nema uvjete za boravak, Muhamed-efendija je pozvao javnost i nadležne institucije da pomognu ljudima koji spavaju tokom zimskih minusa u nehumanim uvjetima na bosanskim ulicama i u parkovima. Apelu su se odazvali predstavnici Udruženja Tempo iz Vogošće, koji su odlučili sve svoje kapacitete podrediti potrebama ovih ljudi koji putuju mjesecima iz svojih zemalja.