U ovom stilu rađena je većina objekata što ih je u Sarajevu ostavila austrougarska vlast, a sinonim je za austrougarski period u Bosni i Hercegovini i zaštitni znak tog vremena. Prvi projekat je uradio Karlo Paržik, a kako se ovaj nije svidio ministru Benjaminu Kalaju, izrada novog je povjerena Alexandru Witteku, a kasnije Ćirilu Ivekoviću.
Vijećnica je bila i ostala simbol Sarajeva. Mnogi dnašnji intelektualci i akademici su provodili svoje studentske dane u čitaonici ove zgrade koja je kasnije, nakon Drugog svjetskog rata, pretvorena u Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku.
Srpski agresori su Vijećnicu zapalili 25. avgusta 1992. godine. Dio knjiga je spašen, ali brojne neprocjenjive knjige i rukopisi su nestali u plamenu. Nakon agresije na BiH Austrija je sanirala zgradu i stabilizirala kako ne bi došlo do rušenja, a konačno je obnovljena i svečano otvorena 9. maja 2014. godine na Dan Evrope i Dan pobjede nad fažizmom.
Prilikom svečanog otvaranja u javnosti je pokrenuta rasprava da li treba ostaviti ploču na ulazu u Vijećnicu na kojoj stoji da su je zaplili srpski zločinci.
{gallery}vijecnica{/gallery}