Poruka
Doći ćeš jednog dana na čelu oklopnika sa sjevera
 I srušiti do temelja moj grad 
Blažen u sebi 
Veleći 
Uništen je on sad 
I uništena je 
Nevjerna 
Njegova 
Vjera 
 
I čudit ćeš se potom kad čuješ kako 
Ponovo koračam 
Tih po gradu 
Opet te 
Želeći 
 
Pa tajno ćeš kao vješt uhoda sa zapada 
Moje žilište sažeći 
Do samog dna 
I pada 
 
I reći ćeš onda svoje tamne riječi 
Sada je ovo gnijezdo već gotovo 
Crknuće taj pas pseći 
Od samih
Jada 
A ja ću začudo još na zemlji prisutan sniti 
Pa kao mudar badac sa istoka 
Što drugom brani da bdije i snije 
Sasut ćeš 
Otrov 
U moj studenac 
Iz koga mi je 
Piti 
 
I smijat ćeš se vas opijen 
Kako me više neće 
Biti 
 
(Ti ništa ne znaš o gradu u kome ja živim 
Ti nemaš pojma o kući u kojoj ja jedem 
Ti ne znaš ništa 
O hladnom zdencu Iz koga ja Pijem) 
 
S juga lukav robac prerušen kao trgovac 
Vinograd ćeš moj do žile sasjeći 
Pod nogama ubogim da 
Bude manje hlada 
I ponor
Veći 
I više glada da ima 
U staništima 
A ja ću ti ovako iz daljine 
Svoju prastaru 
I pravu 
Istinu 
Izreći 
 
(Ti ne znaš ništa o znacima vinograda 
Niti vinogradara 
Njegovog 
Ti ne znaš vrijednost takvoga dara) 
Da tavorenje moje na tvrdoj zemlji 
Veoma je kratko 
Ali opako 
 
Ništeći njegove prave pojave 
Utvrđuješ ti 
Upravo tako 
Njegove 
Jave 
I Njegove
Sne 
 
Oružnik si najzad najstrožiji I istražnik 
Božiji 
Krvav do očiju 
Do očaja 
Bijesan 
Od borbe 
Za žive 
I mrtve 
Robe 
 
Zapalit ćeš me znam na kraju priče 
Zapalit ćeš me znam 
Na tvojoj presvetoj 
I svijetloj 
Lomači 
 
Koja 
U 
Tebi 
Eto 
Već 
Niče 
 
A ja sam na tome tvome strasnom 
I strašnome
Stratištu 
Neću 
Niti 
Pomaći
 
I bit ću vjeruj ko stanac kamen 
Dok posao svoj ne svršiš 
I ne svrši 
Posao 
Tvoj 
Plamen 
 
Taj kraj takav slavit će 
Tvoj trikrati
 Amen 
Amen 
Amen 
 
Nam ome mjestu 
Ležati će pepeo 
Za kojim će se otimati žene 
 
Al ostat će zato poslije mene 
Na prvoj kamenoj gromači 
Iz nekih dobrih 
I bolnih ruja
Procvala 
Cvjetna 
Poruka 
 
Kad učini ti se da cilj tvoja je 
Svrhi tvojoj najbliža – 
Znaj da jest i tijelo to 
Njegovo 
Bilo 
Samo 
Časita 
Njegova 
Hiža 
 
Ti tijelo njegovo tek uze 
A tijelo to bijahu za njega – 
Zatvor njegov 
I njegove 
Suze 
 
(Ne rekoh ti već jednom 
Da o meni zaista ne znaš ništa – 
Da ne znaš ništa o mome luku i strijeli 
Da ništa ne znaš o mome štitu i maču 
Da nemaš pojma o tim 
Ljutim oružjima 
Da ne znaš ništa o mome bijednom tijelu
Niti kakav on žarki plamen U sebi Ima) 
Čekam te 
Jer te znam 
Doći ćeš opet jednog dana 
(Zakleo si se čvrsto na to 
Na kaležu na križu na oštrici mača 
Pijan od pojanja proklestva i dima tamjana) 
Pa 
Dođi 
Navikao sam davno na tvoje pohode 
Kao na neke velike bolesti 
Što stižu iz daleka 
 
Kao na goleme i strašne vode 
Što donosi ih sve jača 
Ova noćna rijeka 
Tmača
 
				 
				
				
								 
				
				
								