digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Dolina hodža i masovnih grobnica

Autor: B. Perva Novembar 30, 2016 0

Na obalama Kameničke rijeke, u dolini širokoj nekoliko kilometara, pronađeno je petnaestak masovnih grobnica žrtava srebreničkog genocida, a iz đerdana tamošnjih zaselaka kroz medresu i studije islamskih nauka prošlo je oko 120 mladića i djevojaka.

 Jednog ljeta desilo mi se da u Švicarskoj budem ugošćen kod Sabahudina ef. Redžića iz Kamenice kod Zvornika. On me je, kasnije, upoznao sa njegovim rođakom Enverom ef. Redžićem, koji je, također, iz Kamenice. Na povratku iz Švicarske svratim u Filah kod Esada ef. Memića, predsjednika Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji. Kad i on - iz Kamenice. Na sijelu nam se pridružio i Hasudin ef. Atanović, imam u Špitalu i sekretar IZBA. Bit će da je i on iz Kamenice. Mogao sam putovati i drugim gradovima Evrope i sresti se sa Kameničanima kao što je jedan od najvećih vakifa u Gracu Husein Huka Omerović, čijih je troje djece završilo Behram-begovu medresu u Tuzli. U više navrata u naše džemate u dijaspori putovao sam i sa Mirsadom Kalajdžićem, tadašnjim šefom Ureda za dijasporu. I on je iz Kamenice. Helem, u koji god bošnjački džemat zakoračiš u Evropi naići ćeš na imama ili nekog aktivnog džematliju iz Kamenice. Otuda sam ovu kratku priču o Kamenici započeo slovom o imamima, jer ih je samo u novije vrijeme Kamenica iznjedrila preko 120. Jedan od njih je Nedim Hrbat, direktor Radija BIR, s kojim danas putujem u ovaj živopisni bosanski kraj. 

Masovne grobnice

 I dok se vozimo zmijolikom cestom koja se naslanja na magistralni put Zvornik - Vlasenica Nedim mi pokazuje nekoliko obilježenih masovnih grobnica iz kojih je ekshumirano na stotine tijela Bošnjaka ubijenih u srebreničkom genocidu. Zastajemo pored kuće Galiba Hrbata u čijem je dvorištu bila jedna od masovnih grobnica iz koje je ekshumirano 200 tijela. Kameničani kažu da je trinaest grobnica ekshumirano, a dvije još nisu. Prema tvrdnjama Kameničana tijela ubijenih u srebreničkom genocidu najprije su bila zakopana u Branjevu i Kozluku, a krajem 1995. otkapana su i prenošena u sekundarne grobnice u Kamenicu.

Ima mišljenja i da su masovne grobnice u Kamenici odgovor na pogibiju oko 120 vojnika Vojske RS na Glođanskom brdu. Naime, dvadesetak dana nakon prvog progona Kameničana i uništavanja njihovih kuća od strane srpskih jedinica borci Armije RBiH izvršili su kontranapad i na Glođanskom brdu u žestokom okršaju likvidirali spomenute vojnike. Civila nije bilo.

 

Galibov rukopis u kamenu

 Galib se po povratku u Kamenicu posvetio građevinskom esnafu. Zavolio je zidarski zanat kojim se gotovo čitav život bavio njegov babo. Bio je nadaleko poznat umjetnik u zidanju kamenom. On je prethodnu džamiju u mahali Redžići sazidao od kamena. Podigao je i kamenu munaru koja je pravi ručni rad. Kažu da je bio samouk, ali je izgradio prepoznatljiv stil postavljanja kamena. Ljudi su se divili njegovom umjetničkom nervu. Sagradio je na desetine kuća u Kamenici. I to od kamena.

Sa majstorom Galibom posjetili smo Riblji restoran Mehmeda Ademovića ispod planine Udrč, na obalama Drinjače. Kažu da je Ademović na poslovima oko podizanja restorana angažirao povratnike da bi oni zaradili koju marku. Projekat je do sada koštao oko pola miliona maraka. Uz restoran tu je i ribnjak, stadion, a planirana je i ergela poni konjića. Tu su do izražaja došle i kamene dekoracije našeg domaćina Galiba koji nam je kazao: „Kamen ima dušu i sedam lica. Kako god ga okreneš izgleda lijepo“.

Tako je i s Kamenicom. Odakle god u nju dođeš ona izgleda lijepo. I ponosno.

 

Cijeli tekst u Preporodu od 1. decembra

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine