Odgovor:
Ukoliko vrijednost stana, koji je predmet ugovora o izdržavanju, ne prelazi jednu trećinu vrijednosti nasljedstva, onda ta oporuka (vasijjet) nije sporna, budući da unuka pored živih sinova ne nasljeđuje. Ako prelazi vrijednost jedne trećine, onda je neophodna saglasnost nasljednika u dijelu koji prelazi jednu trećinu. Ugovor o doživotnom izdržavanju uz protunaknadu u dijelu imovine nakon smrti osobe, sporan je sa stanovišta šerijata iz dva razloga: prvi je što sadrži nepoznanicu, a to je dužina trajanja izdržavanja. Ne zna se koliko će ono trajati. Drugi razlog leži u tome što su djeca dužna da se staraju o svojim roditeljima i najbližoj rodbini bez uzimanja protunaknade za to. Oni će svakako naslijediti umrle roditelje/ostavitelje. No, uzimajući u obzir našu ukupnu situaciju i stanje, nebrigu djece, ili nekih od njih, za roditeljima, prebacivanje odgovornosti i brige s jednih na druge, možda se takav ugovor, kao izraz potrebe u ovom vremenu, može prihvatiti, posebno ako je sklopljen s nenasljednikom. Djeca su dužna da se dogovore u vezi brige i izdržavanja roditelja, uključujući djeda i nanu. U konkretnom slučaju, bolje bi bilo da je nana poklonila taj stan unuci za života, uz molbu - uvjet da se brine o njoj do smrti, jer u tom slučaju ništa ne bi bilo sporno, budući da poklon ne podliježe ograničenjima kojima podliježe oporuka. Moguće je da je unuka shvatila da će pravo na stan bolje osigurati spomenutim ugovorom nego institutom poklona, koji je moguće kasnije osporavati pred sudom. Kada je riječ o poklonima djeci, u principu ne treba praviti razliku među njima, osim ako su neki izrazito imućni, a drugi siromašni i u potrebi. U tom slučaju dozvoljeno je dati više onima koji su siromašni. Smatramo da bi bilo bolje da je spomenuta nana obavijestila djecu o tom ugovoru, ali vjerovatno je imala neki svoj poseban razlog zašto to nije učinila. Ovakvi slučajevi ne bi trebali biti pravilo, već samo izuzetak u posebnim okolnostima, tj. kada je to jedino rješenje.