E

 

Sažetak: Ovaj esej bavi se  riječju al-amāna, al-amānāt, amāna, amānāt u Kurʼānu,  raspravlja o njezinim značenjima na razini rječničke obrade, jezikoslovlja i etimologije kao i detektiranjem tekstualne  evidencije ove riječi u Kurʼānu. Također, esej se bavi   komentatorskim ekstrakcijama značenja iz ove riječi. Ovim esejom ukazuje se na etička značenja i važenja ove riječi, kao i na al-amānu kao metafizičko-eshatološku ponudu čovjeku od Boga.

Ključne riječi: al-amāna, al-amānāt, amāna, amānāt, povjerenje, dug, polog, zalog, dužnost, obaveza.

 

1.

Uvod: al-amāna  (الْأَمَانَةُ),  al-amānāt (الْأَمَانَاتُ),  amāna (أَمَانَة) i amānāt (أَمَانَات) u tekstualnoj evidenciji Kurʼāna

 

Kurʼānske riječi al-amāna  (الْأَمَانَةُ) i al-amānāt (الْأَمَانَاتُ), odnosno amāna (أَمَانَة) i amānāt (أَمَانَات), raskrivaju se u  svojoj  jezičkoj, tekstualnoj,  kontekstualnoj, terminološkoj, etičkoj i vjerskoj pozicioniranosti i, posljedično tome, u mnoštvu svojih  značenja. Slijedimo li knjiško ustrojstvo Kurʼāna, tekstualna evidencija o rabljenju riječi al-amāna, al-amānāt, amāna i amānāt,  sve u svemu u šest redaka i u šest sūra Kurʼāna, pokazuje nekoliko osnovnih ili temeljnih značenja.     

Sūra Krava/al-Baqara (2:283) oslovljava riječ amāna u značenju “povjerene stvari“ ili pozajmljenog duga datog na povjerenje i tome slično:

فَإِنْ أَمِنَ بَعْضُكُم بَعْضًا فَلْيُؤَدِّ الَّذِي اؤْتُمِنَ أَمَانَتَهُ وَلْيَتَّقِ اللَّهَ رَبَّهُ

“Ako jedan kod drugog nešto pohranjujete,

tad nekʼ onaj kome je stvar povjerena [kome je dug dat]

opravda dato mu povjerenje,

i neka se boji Boga, svoga Gospodara.“

Крачко́вский (1990:34) riječ amāna u 2:283., prevodi riječju залог:

“А если кто-нибудь из вас доверяет другому, то пусть

возвращает тот, которому доверено, свой залог

и пусть боится Аллаха, Господа своего.“

Sūra Žene/an-Nisā (4:58) spominje al-amānāt (u množini) u značenju “povjerenih stvari“, “važnih poslova“, “odgovornih dužnosti“:

إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُكُمْ أَن تُؤَدُّوا الْأَمَانَاتِ إِلَىٰ أَهْلِهَا    ‎

“Bog vam zapovijeda da stvari važne i povjerljive

[tj. važne dužnosti u društvu, društvene funkcije]

ljudima kojima i pripadaju uručujete [povjeravate].“

Крачко́вский (60) u svome prijevodu ne poopćava značenje spomenute riječi al-amānāt, već se zadržava na ʼpovjerenim stvarima, imetkomʼ (доверенное имущество):

 “Аллах, поистине, повелевает вам возвращать

доверенное имущество владельцам его...“

Također, sūra  Ratni plijen/al-Anfāl (8:27) spominje riječ amānāt u smislu međusobnog povjerenja:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَخُونُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ وَتَخُونُوا أَمَانَاتِكُمْ

“O vjernici, Boga i Poslanika ne izdajite,

i svjesno spram povjerenja međusobno datog

vjerolomni ne budite!“

Karakteristično je da sūra Vjernici/al-Muʼminūn (23:8) povezuje amānāt (povjerene stvari, dužnosti) sa riječju ʻahd, ugovor:

وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ ‎

“...i koji o emanetima [povjerenim stvarima,

dužnostima] i ugovorima svojim brinu“.

Kako se iz tekstualne evidencije Kurʼāna vidi, poseban predmet komentatorske pažnje je i glasoviti āyat u sūri Saveznici/al-Aḥzāb (33:72) gdje se riječ al-amāna spominje u vezi sa nebesima, Zemljom, planinama i čovjekom:

إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَن يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا الْإِنسَانُ 

  إِنَّهُ كَانَ ظَلُومًا جَهُولًا

“Mi [Bog] smo doista Polog (emanet) ponudili

nebesima, i Zemlji, i planinama,

pa su odbili da ga ponesu

i od njega se sustegli bijahu,

a čovjek Polog ponese,

doista je čovjek nepravedan spram sebe

i neznalica velika.“

Napokon, spomen riječi amānāt u sūri Nebeski putevi uspona/al-Maʻāriğ (70:32) značenjem je istovjetan sa spomenom te riječi u suri 23:8:

 ‎ وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ ‎

“ ...i koji o emanetima [povjerenim stvarima,

dužnostima] i ugovorima svojim brinu“.

 

2.

Al-amāna  (الْأَمَانَةُ),  al-amānāt (الْأَمَانَاتُ),  amāna (أَمَانَة) i amānāt (أَمَانَات) u rječnicima Kurʼāna

 

 Prema rječnicima Kurʼāna, kao i arapskim rječnicima općenito, riječi al-amāna (amāna, al-amānāt i amānāt) obilježavaju sljedeća značenja: “sigurnost, pouzdanost, bezbjednost, vjernost,  poštenje, povjerenje, vjera, vjerovanje, povjerena stvar, amanet, depozit, dar, nasljeđe, porodica, čeljad, sekretarijat, dužnost (služba)“ (Muftić, 2004:49). Iz mnoštva ovih značenja pomaljaju se i teškoće kako riječ al-amāna (amāna, al-amānāt i amanāt) razumjeti na stranicama Kurʼāna (vidjeli smo da se tu spominje u šest navrata), odnosno koja značenja u  riječi al-amāna (amāna) detektirati.    Svoje tumačenje ove riječi al-Iṣfahānī (1972:21-22) raskriva u imenici al-amn (الْأَمْنُ), mir duše, sigurnost duše, spokojstvo duha:

أَصْلُ الْأَمْنِ طُمَأْنيِنَةُ النَّفْسِ وَ زَوَالُ الْخَوْفِ ...

“(Značenjska) osnova riječi al-amn jeste spokojstvo duše

i prestanak straha.“

U ovom smislu al-Iṣfahānī tumači riječ al-amāna iz sūre Saveznici/al-Aḥzāb (33:72):

إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ عَلىَ السَّمَوَاتِ وَ الْأَرْضِ ... قيِلَ هِيَ كَلِمَةُ التَّوْحيِدِ...

“ʼMi smo ponudili al-amānu nebesima i Zemlji...ʼ tvrde da je

 (al-amāna) riječ tawḥīda (monoteizma, jednoboštva)...“

Al-Iṣfahānī ovim posredno kazuje da je at-tawḥīd (= vjerovanje, svjedočenje i naučavanje da je Bog jedan i jedini) ono što smiruje čovjeka. Čovjek pronosi istinu tawḥīda kroz sve Postojanje, te on tu sebi osigurava spokojstvo (aṭ-ṭumaʼnīnah) i mir (al-amn). Al-Iṣfahānī domalo dalje tvrdi da al-amāna znači um (razum), time ovaj komentator poručuje da je čovjek umno i razumno biće, a nebesa i Zemlja to nisu, te čovjek, prema tome, može biti onaj koji je odgovorno prihvatio al-amānu:

وَ قيِلَ الْعَقْلُ وَ هُوَ صَحيِحٌ فَإِنَّ الْعَقْلَ هُوَ الَّذيِ لِحُصوُلِهِ يُتَحَصَّلُ مَعْرِفَةُ التَّوْحيِدِ ...

“Tvrde da (al-amāna) jeste raz/um, to je ispravno mišljenje,

 jer postignućem raz/uma dolazi se do spoznaje at-tawḥīda (monoteizma)...“

Al-Iṣfahāni dodaje da se, k tome,  “postignućem raz/uma nauči sve što je u djelokrugu čovekove moći...“

...بَلْ لِحُصوُلِهِ تَعَلُّمُ كُلِّ مَا فيِ طَوْقِ الْبَشَرِ ...

U svome Rječniku Kurʼāna Badawi i Abdel Haleem (2008:52) tumače riječ al-amānāt  iz sūre Žene/an-Nisā (4:58) – إِنَّ اللهَ يَأْمُرُكُمْ أَنْ تُأَدوُا الْأَمَانَاتِ إِلىَ أَهْلِهَا -  u značenju “povjerenih stvari“ (trusts) koje treba vratiti njihovim vlasnicima:

“God commands you to return trusts to their owners“.

S druge strane, ova dva autora odmah se referiraju na sūru Saveznici/al-Aḥzāb (33:72), smatraju da riječ al-amāna, koja se tu spominje u odnosu na nabesa, Zemlju, planine i čovjeka, znači “zaduženje“, “stavljanje u dužnost“ (charge). Autori se pozivaju na tumačenja ar-Rāzīja, ukazuju da se āyatom 33:72., ukazuje na to da je čovjek zadužen odgovornošću:

“Being charged with responsibility  (التَّكْليِفُ)...“

Prema tome, za ovu dvojicu autora, riječ al-amāna (u 33:72) znači odgovornost. U cjelini uzev, za   Badawija i Abdel Haleema (2008:52) trusts (povjerene stvari) i charge (dužnosti, zaduženja) jesu dva osnovna značenja riječi al-amānāt odnosno al-amāna u Kurʼānu kao cjelini.

Za Arne A. Ambrosa (Ambros i Procházka, 2004:29) riječ amāna(t) znači “povjerenje, povjereno dobro, povjerena stvar“ (trust, entrusted good), npr. u suri Krava/al-Baqara, 2:283., Ambros i  Procházka (29) tvrde da značenje riječi al-amāna u 33:72., to jest al-amāna ponuđena nebesima, Zemlji, planinama i čovjeku, jeste nesigurno (uncertain).

John Penrice (1988:10) u svome A Dictionary and Glossary of the Qurʼān za riječ amāna (أَمَانَةٌ) navodi četiri značenja: A pledge (zavjet, zalog), covenant [ugovor /obaveza prema Bogu/], faith (vjera) i a trust (povjerenje, povjerena stvar).

Konsultirajmo i djelo Kalimātu l-qurʼān Ḥusayna Muḥammada Maḫlūfa (2006:54). On kratko tvrdi da riječ al-amānāt  spomenuta u sūri Žene/an-Nisā (4:58) znači “ispunjavanje svih prava prema Bogu i prema ljudima“:

أَنْ تُؤَدّوُا الْأَمَانَاتِ – جَميِعَ حُقوُقِ اللهِ وَ حُقوُقِ الْعِبَادِ

Maḫlūf  (244) drži se sličnoga tumačenja i kad je posrijedi redak u sūri Saveznici/al-Aḥzāb (33:72), smatra da al-amāna tu znači “stavljanje u dužnosti /čovjeku da se drži/ zapovijedi i /da se kloni/ zabrana“:

عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ: التَّكَاليِفَ مِنْ أَوَامِرٍ وَ نَوَاهٍ

Mohammad Ali Amir-Moezzi (urednik) u Dictionnaire du Coran (2007:207) donosi zasebnu odrednicu o al-amāni (dépôt Divin):

“Par sa racine, le terme amâna, ʼdépôtʼ, connote le double sens

de sureté et de confiance. Dan son sens le plus concret, il désigne

un dépôt confié à un dépositaire. Le Coran lʼemploie plus précisemént

 pour les dettes contractées en voyage entre deux personnes

se faisant mutuellement confiance.“

“Po svom korijenu, izraz amâna, ʼdepozitʼ, označava

dvostruko značenje sigurnosti i povjerenja. U svom

najkonkretnijem smislu, označava depozit koji je povjeren

depozitaru. Kurʼān ga preciznije koristi za dugove ugovorene

tokom putovanja između dvoje ljudi koji vjeruju

jedno drugom.“

Drugo značenje al-amāne u Kurʼānu Dictionnaire du Coran opisuje ovako:

“Ces diverses interprétations sont pleinement justifiées par les versets

concluant  la sourate ʼLes Factionsʼ, qui font de lʼamāna un lien

privilégié et exigeant, universel et cosmique entre Dieu et lʼhomme:

ʼNous avons proposé le dépôt de confiance  aux cieux, à la terre

et et aux montagnes, mais ils ont refusé de le porter et en ont eu peur.

Lʼhomme alors le porta et il fut trèsinjuste, très-ignorant.ʼ (...) Le châtiment

et la récompense attachés à ce dépôt, son caractère pesant, expliquent

le refus du cosmos de porter une telle charge. Ces versets font du dépôt

 lʼimage de la liutenance de Dieu assumée par lʼhomme sur la

terre et lʼexpression de lʼimposition de la Loi (taklîf) qui embrasse

tout le champ de lʼactivité humaine et conditionne le devenir

eschatologique de lʼhomme.“

“Ova različita tumačenja u potpunosti su opravdana završnim stavcima

 sure ʼStranke/Savezniciʼ [al-Aḥzāb, 33:72], koji čine amânu

privilegiranom i  zahtjevnom, univerzalnom i kosmičkom

vezom između Boga i  čovjeka:

ʼMi smo predložili zalog [polog] povjerenja  nebu,  zemlji

i planinama, ali odbili su da ga ponesu i plašili su ga se. Čovjek ga

 je tada ponio i bio je vrlo nepravedan,  neznalica.ʼ (...) Kazna

i nagrada vezana za ovaj zalog, polog, njegova teška narav,

objašnjavaju odbijanje kosmosa da nosi takav teret. Ovi redovi

čine zalog predodžbom Božijeg položaja koji je preuzeo čovjek

na zemlji i izrazom nametanja Zakona (taklīf) koji obuhvata čitavo

 polje ljudske djelatnosti i uslovljava eshatološku

budućnost čovjeka.”

 

3.

Amāna u značenju duga datog na povjerenje

 

Sūra Krava/al-Baqara (2:283) oslovljava riječ amāna u značenju “povjerene stvari“, duga datog na povjerenje, mimo ili bez službenog (advokatskog, notarskog) bilježenja duga:

فَإِنْ أَمِنَ بَعْضُكُم بَعْضًا فَلْيُؤَدِّ الَّذِي اؤْتُمِنَ أَمَانَتَهُ وَلْيَتَّقِ اللَّهَ رَبَّهُ

“Ako jedan kod drugog nešto pohranjujete,

tad nekʼ onaj kome je stvar povjerena

opravda dato mu povjerenje,

i neka se boji Boga, svoga Gospodara.“

Konsultiramo li komenta(to)re Kurʼāna, Abū l-Ḥasan ʻAli b. Muḥammad b. Ḥabīb al-Māwardī (2012, I:359) tvrdi da ovaj redak oslovljava međusobno povjerenje u/pri pozajmljivanju novca /materijalnih sredstava/,  odnosno uzimanje i vraćanje duga općenito, ali bez pisara (advokata, notara), kao i bez svjedoka ili zaloga (= bez materijalnog osiguranja pozajmljene svote, iznosa i sl.):

فَإِنْ أَمِنَ بَعْضُكُمْ بَعْضًا ... يَعْنيِ بِغَيْرِ كَاتِبٍ وَ لَا شَاهِدٍ وَ لاَ رَهْنٍ

“Ako jedan kod drugog nešto pohranjujete...“ – znači [ako jedan

drugome pozajmljujete dug, dajete uzajam], to se odvija

bez pisara /advokata, notara/,

bez svjedoka, bez davanja zaloga...“

Al-Māwardī smatra da riječi Kurʼāna: “tad nekʼ onaj kome je stvar povjerena

opravda dato mu povjerenje“ (fa l-yuaddillaḏī ʼtumina amānatahū),  znače: “/neka taj opravda povjerenje/ u ispunjenju prava /to jest/ u vraćanju duga te da se kloni odugovlačenja /ili otezanja s vraćanjem duga/.“

فَلْيُؤَدِّ الَّذيِ اؤْتُمِنَ أَمَانَتَهُ ... يَعْنيِ فيِ أَدَاءِ الْحَقِّ وَ تَرْكِ الْمُطْلِ بِهِ

I Abū l-Qasim Maḥmūd b. ʻUmar az-Zamaḫšarī (2001., I:356) tvrdi da riječ amāna u retku 2:283., znači “dug“ (ad-dayn - الدَّيْنُ), jer to je sadržaj /ili ono zajamčenô/ što se povjerava ili daje dužniku (na povjerenje), bez uzimanja zaloga:

وَ سُمِّيَ الدَّيْنُ أَمَانَةٌ وَ هُوَ مَضْموُنٌ لِائْتِمَانِهِ عَلَيْهِ بِتَرْكِ الْارْتِهَانِ مِنْهُ

Kao i mnogi drugi komentatori Kurʼāna, i az-Zamaḫšari iz āyata 2:283., pod/razumijeva da ovo pozajmljivanje duga može biti samo među stran/k/ama koje jedna kod druge uživaju povjerenje. On ističe iʼtimān (إِئْتِمَانٌ) ili povjerenje. Također i Muḥammad b. ʻAlī b. Muḥammad aš-Šawkānī (1992., I:414) smatra da je poruka retka 2:283., ograničena na povjerenje u primanju/davanju zajma:

فَهَذَا مُقَيَّدٌ بِالائْتِمَانِ

Aš-Šawkānī na istoj stranici podsjeća da prethodni āyat (2:282), koji se u komentarima općenito naziva āyatu d-dayn (آيَةُ الدَّيْنِ) ili “odlomak Kurʼāna koji daje upute kako proceduralno zapisati davanje/uzimanje duga/pozajmice“, ukazuje na proceduru notiranja duga, i da sadržaj tog āyata “nije u djelokrugu povjerenja“ (wa huwa min ʻadami l-iʼtimān – وَ هُوَ مِنْ عَدَمِ الْائْتِمَانِ), već, kolokvijalno rečeno, sve treba odgovorno i ozbiljno staviti na papir.

Karakteristično je da je 2:282., ili āyatu d-dayn (آيَةُ الدَّيْنِ), najduži āyat u Kurʼānu, u njemu se sve do u pojedinosti predlaže ili zacrtava procedura pozajmljivanja i uzimanja duga.

Napokon, navedimo da Komentar dvojice Ğalāla (Tafsīru l-ğalālayn, Ğalāluddīn al-Maḥallī i Ğalāluddīn as-Suyūṭī, 1989., 53) navodi da u retku 2:283., riječ amānatahū (ʼnjegov emanetʼ, ʼono što je njemu dato na povjerenjeʼ) znači daynahū (njegov dug /koji on duguje/): 

أَمَانَتَهُ دَيْنَهُ

Posve se jasno vidi da komentatori Kurʼāna uzimaju 2:282. (ili āyatu d-dayn) i 2:283., kao jednu cjelinu te oni riječ amānat iz 2:283., razumijevaju u značenju “duga“ (ad-dayn), ali smatraju da 2:282. propisuje moralno-etičku proceduru zapisivanja svih pojedinosti pri zaduživanju, dok 2:283. ukazuje na slobodno i ležerno davanje duga na povjerenje, bez procedure koja je spomenuta u 2:282.

Mnogi engleski prijevodi Kurʼāna upravo na taj način tumače redak 2:283., naime da je to dug dat na povjerenje i da se on ima vjerno vratiti. Abdullah Yusuf Ali (2000:37) takvo značenje podrazumijeva u svome prijevodu 2:283:

“And if one of you deposits a thing on trust with another,

let the trustee (faithfully) discarge his trust...“

I veliki broj prijevoda na engleskom za redak 2:283., daju približna prijevodna rješenja, npr. Muhammad Asad (1964:84), M. A. S. Abdel Haleem (2016:33), Muhammad Marmaduke Pickthall (1953:60). I mnogi drugi.

Ista prijevodna rješenja uočavamo i kad su posrijedi mnogi njemački prijevodi Kurʼāna. Tako Hartmut Bobzinov (2017:45) prijevod glasi:

“Und wenn der eine von euch dem anderen etwas anvertraut,

dan soll der, dem man etwas anvertraute, das anvertraute

Gut auch wiedergeben.“

Istu intenciju sadrže i njemački prijevodi, npr. Henning (2009:87), Ullmann (1959:77) i drugi.

 

4.

Al-Amānāt kao odgovorne dužnosti, povjerene odgovornosti

 

Sada dolazimo do sūre Žene/an-Nisā (4:58), tu se riječ al-amānāt spominje u množini,  u značenju “povjerenih stvari“, “važnih poslova“, “odgovornih dužnosti“:

إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُكُمْ أَن تُؤَدُّوا الْأَمَانَاتِ إِلَىٰ أَهْلِهَا    ‎

“Bog vam zapovijeda da stvari važne i povjerljive

[da važne dužnosti u društvu, zajednici]

ljudima kojima i pripadaju uručujete [povjeravate].“

 

Ovaj naš bosanski prijevod āyata 4:58., prozilazi iz mnogih komentara Kurʼāna. Al-Māwardī (I:498) tumači riječ al-amānāt iz ovog āyata (4:58) u značenju “odgovornih dužnosti“, “važnih poslova“, “povjerenih stvari“. Između ostalih, al-Māwardī iznosi i ova komentatorska mišljenja:

Prvo, smisao ovog āyata “ukazuje na one koji upravljaju poslovima muslimana.“ (Prema tome, amānāt znači umūr).

أَنَّهُ عَنىَ وُلاَةَ أُموُرِ الْمُسْلِميِنَ

Drugo, to je “naredba vladaru da savjetuje žene.“

أَنَّهُ أَمْرُ السُّلْطَانِ أَنْ يَعِظَ النِّسَاءَ

Treće, ovaj āyat se odnosi “na svaku osobu kojoj je povjereno nešto /važno/.“

أَنَّهُ فيِ كُلِّ مُؤْتَمَنٍ عَلىَ شَيْءٍ

U vezi s ovim stavom, al-Māwardī (I:498) donosi predanje od Božijeg Poslanika, a.s., koje se može smatrati komentarom āyata sūre Žene/an-Nisā (4:58):

أَدِّ الْأَمَانَةَ إِلىَ مَنِ ائْتَمَنَكَ وَ لاَ تَخُنْ مَنْ خَانَكَ

“Izvrši povjereno /uruči povjereno/ onome ko ti ga je povjerio,

nemoj izdavati onoga ko je tebe izdao!“

Az-Zamaḫšarī (I:555) smatra da se poziv iz ovog āyata:

“Bog vam zapovijeda da stvari važne i povjerljive ljudima

kojima i pripadaju  povjeravate“ –

odnosi “na svakoga za svaku povjerenu dužnost /važnu stvar/“ (al-ḫiṭābu ʻāmmun li kulli aḥadin fī kulli amānatin).

الْخِطَابُ عَامٌّ لِكُلِّ أَحَدٍ فيِ كُلِّ أَمَانَةٍ

Kao jednu od mogućnosti odnošenja, odnosno referiranja, riječi al-amānāt az-Zamaḫšarī (I:556) navodi da je ona “diskurs, obraćanje vladarima da ispunjavaju /izvršavaju/ povjerene im dužnosti i da sude /vladaju/ po pravdi.“

هُوَ خِطَابٌ لِلْوُلاَةِ بِأَدَاءِ الْأَمَانَاتِ وَ الْحُكْمِ بِالْعَدْلِ

Sūra Vjernici/al-Muʼminūn (23:8), kao i sūra Nebeski putevi uspona/al-Maʻāriğ (70:32),   spominju riječ  amānāt (povjerene stvari, dužnosti) na posve isti način (wa-llaḏīna hum li amānātihim wa ʻahdihim rāʻūn), kao i u posve istom značenju kakvo se navodi i u  sūri Žene/an-Nisā (4:58), s tim što se uz amānāt u surama 23:8., kao i 70:32., spominje i riječ ʻahd (ugovor):

وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ ‎

“...i koji o emanetima [povjerenim stvarima,

dužnostima] i ugovorima svojim brinu“.

Al-Ḥāfiẓ ʻImāduddīn Abī l-Fidāʼ Ismāʻīl Ibn Kaṯīr (1996., III:319) tumači ovaj āyat (23:8. i 70:32: wa-llaḏīna hum li amānātihim wa ʻahdihim rāʻūn) u kontekstu ćudorednih poruka:

وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ أَىْ إِذَا اؤْتُمِنوُا لَمْ يَخوُنوُا بَلْ يُؤَدّوُنَهَا إِلىَ أَهْلِهَا،

وَ إِذَا عَاهَدوُا أَوْ عَاقَدوُا أَوْفوُا بِذَلِكَ لاَ كَصِفَاتِ الْمُنَافِقيِنَ الَّذيِنَ قَالَ فيِهِمْ رَسوُلُ اللهِ

صلعم: آيَةُ الْمُنَافِقِ ثَلاَثٌ: إِذَا حَدَثَ كَذَبَ، وَ إِذَا وَعَدَ أَخْلَفَ، وَ إِذَا اؤْتُمِنَ خَانَ .

“...i koji o emanetima [povjerenim stvarima,

dužnostima] i ugovorima svojim brinu“, to jest

kad im se povjeri nešto (neka dužnost), oni ne prevare već

to uruče onome kome pripada (ispune dužnost prema onima

kojima su je dužni ispuniti), kada se obavežu na jamstvo

 ili sklope ugovor, oni to ispune. A nije pri njima osobina dvoličnjaka

o kojima je Božiji Poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir,

 rekao: “Znak /obilježje/ dvoličnjaka je troje: Kad govori - laže,

kad obeća - ne ispuni, kad mu se nešto povjeri - iznevjeri.“

 Također, sūra  Ratni plijen/al-Anfāl (8:27) spominje riječ amānāt u smislu međusobnog povjerenja:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَخُونُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ وَتَخُونُوا أَمَانَاتِكُمْ

“O vjernici, Boga i Poslanika ne izdajite,

i svjesno spram povjerenja međusobnog

vjerolomni ne budite!“.

Ima mnogo engleskih prijevoda Kurʼāna koji riječ al-amānāt iz retka Žene/an-Nisā, 4:58., prevode posežući samo za tim da ta riječ označava depozite (al-amānāt = deposits), to vidimo kod Pickthalla (85):

“God commands you that you restore deposits

to their owners...“

Gotovo isto prijevodno rješenje daju A. S. Abdel Haleem (56), Abdullah Yusuf Ali (67), Seyyed Hossein Nasr (2015:218), Laleh Bakhtiar (2007:98) i drugi. Ipak, S. H. Nasr (sa svojim saradnicima) u tumačenjima retka 4:58., daje mogućnost da se riječ al-amānah shvati šire od “depozita“, to jest da se shvati u smislu moralne i duhovne odgovornosti koju je čovječanstvo prihvatilo od Boga, kako se na to i ukazuje u sūri 33:72.  Također, prema Nasru (218), mnogi komentatori tvrde da āyat 4:58., ukazuje i na ispunjavanje vjerskih obaveza i farzova kao što su obavljanje namaza i posta:  

“The singular ʼtrustʼ (amānah) is also used to denote the moral

 and spiritual responsibility humanity has accepted from God (33:72),

and many commentators claim that, in the present verse,

the command to return trusts also means fulfilling religious

obligations, such as prayer and fasting...“

Među engleskim prijevodima Kurʼāna onaj od Muhammada Asada najviše se približava tumačenju riječi al-amānāt  u smislu “odgovornih dužnosti“. Asadov prijevod  (152) glasi:

“God bids you to deliver all that you have been entrusted

with those who are entitled thereto...“

Očito je da Muhammad Asad prihvata komentare Kurʼāna kao važno mjerilo u prevođenju retka 4:58.

Nažalost, u svome prijevodu ni sjajni Крачко́вский (1990:60) ne poopćava značenje al-amānāt iz retka 4:58., već samo prenosi prvo ili elementarno značenje koje se nadaje:

“Аллах, поистине, повелевает вам возвращать

доверенное имущество владельцам его...“

 

5.

Al-Amānāt kao povjerenje koje je Bog ponudio nebesima, Zemlji i planinama, oni odbiše, a čovjek ga prihvati

  

Poseban predmet komentatorske pažnje je i glasoviti āyat u sūri Saveznici/al-Aḥzāb (33:72) gdje se riječ al-amāna spominje u vezi sa nebesima, Zemljom, planinama i čovjekom:

إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَن يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا الْإِنسَانُ 

  إِنَّهُ كَانَ ظَلُومًا جَهُولًا

“Mi [Bog] smo doista Polog (amāna) ponudili

nebesima, i Zemlji, i planinama,

pa su odbili da ga ponesu

i od njega se sustegli bijahu,

a čovjek Polog ponese,

doista je čovjek nepravedan spram sebe

i neznalica velika.“

Prema al-Māwardīju (IV:428-429), al-amāna u ovom āyatu obiluje mnogim značenjima. Izdvajamo neka.

Prvo, ova al-amāna označava  pokornost (ṭāʻah - طَاعَةٌ) koju je Veličanstveni Bog zapovjedio [čovječanstvu] spram Njega, kao i griješenje  koje je Bog zabranio da se čini spram Njega.

أَنَّ هذِهِ الْأَمَانَةَ هِيَ مَا أَمَرَ اللهُ سُبْحَانَهُ مِنْ طَاعَتِهِ وَ نَهَى عَنْ مَعْصِيَتِهِ .

Drugo, al-amāna su /moralni/ zakoni i propisi koje je Bog stavio u dužnost štovateljima...

أَنَّهَا الْقَوَانيِنُ وَ الْأَحْكَامُ الَّتيِ أَوْجَبَهَا اللهُ عَلىَ الْعِبَادِ ...

Treće, al-amāna je da  muškarci i žene pouzdano čuvaju svoja spolovila (tj. da   ih s povjerenjem koriste samo na vjerozakonski dopušten način).

هِيَ ائْتِمَانُ  الرِّجَالِ  وَ النِّسَاءِ عَلىَ الْفُروُجِ .

Uz ovo objašnjenje al-Māwardī daje sljedeće predanje kao objašnjenje:

وَ قيِلَ إِنَّ أَوَّلَ مَا خَلَقَ اللهُ مِنْ آدَمَ الْفَرْجُ فَقَالَ: "يَا آدَمُ هَذِهِ أَمَانَةٌ خَبَّأْتُهَا

عِنْدَكَ فَلاَ تَبْسِلْ مِنْهَا شَيْئًا إِلاَّ بِحَقٍّ فَإِنْ حَفِظْتَهَا حَفِظْتُكَ .

“Priča se: Prvo što je Bog stvorio čovjeku je spolni organ,

i rekao je čovjeku: ʼO Ādeme /o čovječe/! Ovo ti je amānat

koji sam ti učinio skrovitim, pa od njega ne pokazuj

ništa osim kako je propisano. Ako ti budeš sačuvao svoje

spolovilo, i Ja ću tebe sačuvati!ʼ“

Četvrto objašnjenje riječi al-amāna iz sure Saveznici/al-Aḥzāb (33:72) u al-Māwardījevom tafsīru (IV:429) glasi:

“To su povjerenja koja ljudi daju /iskazuju/ jedni drugima...“

أَنَّهَا الْأَمَانَاتُ  الَّتيِ يَأْتَمِنُ النَّاسُ بَعْضُهُمْ بَعْضًا عَلَيْهَا ...

Peto al-Māwardījevo objašnjenje glasi:

“To je onaj al-amānat koji je Bog povjerio   nebesima,

Zemlji, planinama i stvorenjima, kao dokaze Njegovoga gospodstva

da bi ga oni pokazivali. I oni ga pokazuju, samo ne čovjek, čovjek

to [Božije] gospodstvo krije i niječe ga. Ovo mišljenje zastupaju

neki teolozi.“

أَنَّ هَذِهِ الْأَماَنَةَ هِيَ مَا أَوْدَعَهُ اللهُ فيِ السَّمَوَاتِ وَ الْأَرْضِ وَ الْجِبَالِ وَ الْخَلْقِ

مِنَ الدَّلاَئِلِ عَلىَ رُبوُبِيَّتِهِ أَنْ يَظْهَروُنَهَا فَأَظْهَروُهَا إِلاَّ الْإِنْسَانُ فَإِنَّهُ كَتَمَهَا وَ جَحَدَهَا

قَالَهُ بَعْضُ الْمُتَكَلِّميِنَ .

Az-Zamaḫšarī (III:573)  povezuje āyat Saveznici/al-Aḥzāb (33:72), kao i tu spomenuti al-amānat,  sa pokornošću (aṭ-ṭāʻah – الطَّاعَةُ) Nebesa i Zemlje Bogu, o čemu se govori u suri Objašnjenje/Fuṣṣilat (41:11). Naime, sura 41:11. oglašava kako Bog poziva Nebesa i Zemlju da Mu se odazovu:

فَقَالَ لَهَا وَلِلْأَرْضِ ائْتِيَا طَوْعًا أَوْ كَرْهًا قَالَتَا أَتَيْنَا طَائِعِينَ

“... i zapovjedi Bog Nebu i Zemlji: ʼDođite vas dvoje,

milom ili silom!ʼA oni odgovoriše:

ʼDolazimo pokornoʼ“.

Az-Zamaḫšarī (III:573) navodi da se ovog al-amānata na način aṭ-ṭāʻata ili al-inqiyāda (الْإِنْقِيَادُ), ili pokornosti/predanosti Bogu,  pridržavaju ʼvelika tijela Nebesa, Zemlje i Planina, pokorna su zapovijedi Božijoj, veličanstven je On...“

أَنَّ هَذِهِ الْأَجْرَامَ الْعِظَامَ مِنَ السَّمَوَاتِ وَ الْأَرْضِ وَ الْجِبَالِ انْقَادَتْ لِأَمْرِ اللهِ عَزَّ وَ عَلىَ...

Kako se na ovoj stranici az-Zamaḫšarījeva tafsīra (III:573) može i očekivati, on ukazuje na čovjeka (al-insān - الْإِنْسَانُ) kao biće koje ne postupa kao Nebesa, Zemlja i Planine, već prema Bogu ponekada, iz svoje slobode,  iskazuje i neposluh...

وَ أَمَّا الْإِنْسَانُ فَلَمْ تَكُنْ حَالُهُ ... مِثْلَ حَالِ تِلْكَ الْجَمَادَاتِ ...

Az-Zamaḫšarī (III:574) dodaje da je “Bog opisao čovjeka [u āyatu 33:72]   silništvom, zato što zanemaruje ispuniti ovaj emanet, polog (al-amāna)“:

ثُمَّ وَصَفَهُ بِالظُّلِمِ لِكَوْنِهِ تَارِكًا لِأَدَاءِ الْأَمَانَةِ ...

Muḥammad ibn Aḥmad al-Anṣārī al-Qurṭubī (1988., XIII-XIV: 162-163) donosi iscrpna tumačenja riječi al-amāna (u āyatu 33:72). On tvrdi da, prema autentično prenesenim stavovima,  al-amāna  “obuhvata sve dužnosti vjere“ i toga se drži većina komentatora.

وَ الْأَمَانَةُ تَعُمُّ جَميِعَ وَظَائِفِ الدّيِنِ عَلىَ الصَّحيِحِ مِنَ الْأَقْوَالِ، وَ هُوَ قَوْلُ الْجُمْهوُرِ .

Gotovo sva svoja tumačenja retka 33:72., al-Qurṭubī vezuje za čovjeka, s obzirom da je upravo čovjek tu spomenut kao onaj “koji je prihvatio ponijeti al-amānu“ (wa ḥamalahā l-insānu – وَ حَمَلَهَا الْإِنْسَانُ). Al-Qurṭubī kaže:

هَذِهِ الْأَمَانَةُ هِيَ مَا أَوْدَعَهُ اللهُ تَعَالىَ فيِ السَّمَوَاتِ وَ الْأَرِضِ وَ الْجِبَالِ وَ الْخَلْقِ،

مِنَ الدَّلاَئِلِ عَلىَ رُبوُبِيَّتِهِ أَنْ يَظْهَروُهَا فَأَظْهَروُهَا، إِلاَّ الْإِنْسَانُ فَإِنَّهُ كَتَمَهَا وَ جَحَدَهَا...

“Ova al-amāna jeste ono što je Svevišnji Bog povjerio

nebesima, Zemlji, planinama i cijelom stvorenju,

naime da dokaze Božanskoga Gospodstva očituju,

pa ih oni očituju, ali to nije učinio čovjek,

on dokaze skriva i niječe...“

I al-Qurṭubī u vezi sa retkom 33:72., ukazuje na at-taklīf ili čovjekova zaduženja prema Bogu (svijetu, ljudima, stvorenjima). Naime, al-Qurṭubī navodi da ponuda al-amāne u odnosu na nebesa, Zemlju i planine znači “izbor /po volji/, a ne obavezu“, dok  “ova ponuda čovjeku znači obavezu“.

وَ هَذَا الْعَرْضُ عَرْضُ تَخْييِرٍ لاَ إِلْزَامٍ، وَ الْعَرْضُ عَلىَ الْإِنْسَانِ إِلْزَامٌ ...

Ibn Kaṯīr (III:684) donosi veliki broj komentatorskih sagledavanja i mišljenja šta znači al-amāna (u āyatu 33:72), evo samo jednog njegovog odlomka:

... مِنَ الْأَمَانَةِ أَنَّ الْمَرْأَةَ اؤْتُمِنَتْ عَلىَ فَرْجِهَا ...

“U al-amānu spada i to da je ženi povjereno njezino spolovilo...“

... الْأَمَانَةُ الدّيِنُ وَ الْفَرَائِضُ وَ الْحُدوُدُ ...

“Al-Amāna je vjera, vjerske dužnosti i moralne granice /pred čovjekom/...“

... الْغَسْلُ مِنَ الْجَنَابَةِ ...

“[Al-Amāna jeste i] čišćenje od nečistoće /nakon bračne noći/...“

... ألْأَمَانَةُ ثَلاَثَةٌ: الصَّلاَةُ وَ الصَّوْمُ وَ الْإِغْتِسَالُ مِنَ الْجَنَابَةِ ...

“Tri su vrste al-amānata: Namaz /propisana ʼmolitvaʼ/,

post i čišćenje /od nečistoće nakon bračne noći.../“

... الْأَمَانَةُ التَّكْلِيفُ وَ قَبوُلُ الْأَوَامِرِ وَ النَّوَاهيِ ...

“Al-amāna  je zaduženje [koje je Bog naložio čovjeku] i

prihvatanje  [Bogom danih vjerskih] zapovijedi i zabrana...“

Abū l-Qāsim ʻAbdulkarīm al-Qušayrī (2007., III:46) donosi tumačenje da je, tek nakon što je čovjek (al-insān) prihvatio ovaj amānat o kojem se govori u 33:72., čovjekovo potomstvo “Bog rasprostranio kopnom i morem“, kako se to i kaže u sūri Noćno putovanje/al-Isrā (17:70):

وَ يُقَالُ: لَمَّا حَمَلَ آدَمُ الْأَمَانَةَ وَ أَوْلاَدُهُ قَالَ تَعَالىَ: "وَ حَمَلْنَاهُمْ فيِ الْبَرِّ وَ الْبَحْرِ"

 Veliki je broj komentara Kurʼāna u kojima se ističe da al-amāna spomenuta u sūri 33:72. upućuje, prije svega, na at-taklīf (التَّكْليِفُ) ili čovjekov status ʼzaduženog bićaʼ pred Bogom.

Prema Ğalāluddīnu al-Maḥallīju i Ğalāluddīnu as-Suyūṭīju (454), al-amāna označava “obredne rituale (namāze, molitve) i drugo, u čijem se činjenju nahodi nagrada, a u njihovu zanemarivanju – kazna.“

"إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ" الصَّلَوَاتُ وَ غَيْرُهَا مِمَّا فيِ فِعْلِهَا مِنَ الثَّوَابِ وَ تَرْكِهَا مِنَ الْعِقَابِ ...

Zanimljiva su tumačenja sūre 33:72. koja daje Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī (2000., VII:249). On tvrdi da al-amāna (povjerenje) na ovom mjestu stoji nasuprot al-ḫiyāna (izdaja, nepovjerenje):

وَ الْأَمَانَةُ ضِدَّ الْخِيَانَةِ

Burūsawī tumači riječ al-amāna u značenju “vjerozakonskih zaduženosti (koje su stavljene u polog čovjeku) i vjerskih stvari...“

أَنَّهَا التَّكَاليِفُ الشَّرْعِيَّةُ وَ الْأُموُرُ الدِّينِيَّةُ ...

Na gotovo dvije stranice (VII:249-250) Burūsawī nabraja da al-amāna spomenuta u sūri 33:72., može značiti sve iz islama što je u vezi sa čovjekom. Tako on veli da al-amāna jeste

“razum (al-ʻaql), na prvom mjestu, jer se njime postiže

znanje svega onoga što je u čovjekovoj moći...“

الْأَمَانَةُ هِيَ الْعَقْلُ أَوَّلاً فَإِنَّ بِهِ يَحْصُلُ تَعَلُّمَ كُلِّ مَا فيِ طَوْقِ الْبَشَرِ ...

Potom Burūsawī nabraja šta sve obuhvata riječ al-amāna (iz sūre 33:72):

At-tawḥīd (التَّوْحِدُ) – monoteizam,

al-īmān bi l-yawmi l-āḫir (الْايِمَانُ بِالْيَوْمِ الْآخِرِ) – vjera u Sudnji Dan,

aṣ-ṣalāt (الصَّلاَةُ) - obavljanje namāza,

az-zakāt (الزَّكَاةُ) – davanje zekata,

aṣ-ṣawm (الصَّوْمُ) – postiti,

al-ḥağğ (الْحَجُّ) – hodočaštiti  Mekku,

al-ğihād (الْجِهَادُ) – odbrana vjere i trud na Božijem putu,

ṣidqu l-ḥadīṯ (صِدْقُ الْحَديِثِ) – govoriti istinu,

ḥifẓu l-lisān mina l-fuḍūl (حِفْظُ الّلِسَانِ مِنَ الْفُضوُلِ) – čuvati

jezik od  brbljanja i naklapanja...

Kao i Ibn Kaṯīr prije njega, Burūsāwī navodi (VII:249) da al-amāna iz sūre 33:72., znači i

“čuvanje spolnih organa koje je Bog  prvo stvorio

na čovjeku“ (wa ḥifẓu l-farği -llāḏī huwa awwalu

mā ḫalaqallāhu mina l-insāni).

وَ حِفْظُ الْفَرْجِ الَّذيِ هُوَ أَوَّلُ مَا خَلَقَ اللهُ مِنَ الْإِنْسَانِ ...

U svojim tumačenjima al-amāne iz sūre 33:72.,  aš-Šawkānī (IV:369) navodi komentatorska mišljenja koja smo ovdje već oslovili, on tome još dodaje da ova al-amāna (33:72) znači:

“Spolni organ je al-amāna, to je i uho, i oko,

i jezik, i stomak, i noga.“

فَالْفَرْجُ أَمَانَةٌ وَ الْأُذُنُ أَمَانَةٌ وَ الْعَيْنُ أَمَانَةٌ وَ اللِّسَانُ أَمَانَةٌ وَ الْبَطْنُ أَمَانَةٌ

وَ الْيَدُ أَمَانَةٌ وَ الرِّجْلُ أَمَانَةٌ ...

 

6.

Al-Amānāt (sūra Saveznici/al-Aḥzāb, 33:72) u evropskim i zapadnim prijevodima Kurʼāna

 

A sada treba makar nakratko vidjeti kako su neki evropski i zapadni prijevodi Kurʼāna pristupili prevođenju i tumačenju āyata 33:72. iz sūre Saveznici/al-Aḥzāb, odnosno al-amāne (الْأَمَانَةُ) za koju Božanska Riječ Kurʼāna tvrdi da je ponuđena “nebesima, Zemlji i planinama, pa su odbili da je ponesu i od nje se ustegli bijahu, ali al-amānu je ponio čovjek, koji bijaše silnik i neznalica“.

Općenito uzev, većina engleskih prijevoda al-amānu prevode riječju the trust (ili the Trust), u značenju povjerenja, pologa. Njemački prijevodi često nude  der Glaube (vjeru) kao dobro prijevodno rješenje za al-amānu, ali i der Treuhänderamt (povjerenje), das anvertrauen (povjerenje) ili die Verantwortung (odgovornost). Francuski prijevodi nude opcije: la foi, le dépôt. 

Arthur John Arberry (II:129) al-amānu prevodi riječju the trust (povjerenje, polog, punomoć, ovlaštenje):

“We offered the trust to the heavens and the earth

and the mountains, but they refused to carry it and were

afraid of it; and man carried it. Surely he is sinful,

very foolish.“

Kao da Arberry u svom prijevodu ističe da je čovjek,  tek kad je ponio al-amānu, postao onaj koji iznevjerava to što je prihvatio. Abdullah Yusuf Ali (356) al-amānu također prevodi riječju the Trust, velikim slovom hoće da naglasi da je to Polog ili Povjerenje od velike i presudne važnosti koje Bog ukazuje čovjeku. Također, u svome prijevodu A. Y. Ali naglašava da se “čovjek poduhvatio al-amāne“ (but man undertook it). Seyyed Hossein Nasr (1040), također, daje the Trust kao adekvatnu englesku riječ za al-amānu, koju su nebesa, Zemlja i planine odbili ponijeti (they refused to bear it), ali čovjek je al-amānu ponio (yet man bore it). Kako se vidi, kurʼānski glagol ḥamala (حَمَلَ) Arberry prevodi engleskim glagolom to carry, A. Y. Ali kao to undertake, a Nasr koristi to bring. Sve su to značajne finese, važne za isticanje značenjskog i stilskog bogatstva Kurʼāna. M. A. S. Abdel Haleem (271) također ima the Trust (“We offered the Trust“), Tarif Khalidi (2009:45) također ima the Trust, Maulana Wahiduddin Khan (2012:322) nudi isto rješenje, kao i Pickthall (307) itd. Važan izuzetak nalazi se u prijevodima Kurʼāna od Georgea Salea (2019:cccxvi) i Johna Medowsa Rodwella (2004:306). George Sale  al-amānu prevodi kao vjeru (u Boga):

“We proposed the faith unto the heavens, and the earth,

and the mountains: and they refused to undertake the same,

and were afraid thereof; but man undertook it...“

 Rodwell slijedi Salea, naime vjera (the faith) jeste to što kao al-amāna bijaše ponuđeno nebesima, Zemlji i planinama, pa oni to odbiše, ali se čovjek poduhvati da primi vjeru:

“Verily, we proposed to the heavens, and to the earth,

and to the mountains to receive the faith, but they

refused the burden, and they feared to receive it.

Man undertook to bear it, but hath proved

unjust, senseless!“

Kako se posve jasno vidi, osim što riječi Kurʼāna innā ʻaraḍnā l-amānata (إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ) John Medows Rodwell prevodi sklopom “Verily, we proposed... to receive the faith“, on, također, riječi Kurʼāna innahū kāna ẓalūman ǧahūlan (إِنَّهُ كَانَ ظَلوُمًا جَهوُلاً) prevodi tako što učitava čovjekovo skretanje od vjere i od monoteizma: “Čovjek se pokazao nepravednim, bezosjećajnim“ (but hath proved unjust, senseless).

Nekoliko njemačkih prijevoda Kurʼāna al-amānu iz 33:72., prevode kao “vjeru“, to jest “Mi [Bog] ponudili smo vjeru“. Friedrich Rückert (2012:382) ima to prijevodno rješenje: “Wir trugen an den Glauben...“ Isto prevoditeljsko opredjeljenje nalazimo i kod Ludwiga Ullmanna (1959:345): “Hätten wir den Glauben dem Himmel, der Erde und den Bergen auferlegt...“ Hartmut Bobzin (2017:372) optira za opisni prijevod al-amāne kao “ponuđeno  povjereno  dobro“ (... das anvertraute Gut angeboten).

Pratimo li dalje njemačke prijevode riječi al-amāna iz 33:72., uočavamo da Abu-Rida Muhammad Ibn Ahmad Rassoul (2013:316) početak tog āyata   prevodi ovako:

“Wahrlich, Wir boten das Treuhänderamt den Himmeln

und der Erde und den Bergen an...“

Rudi Paret (2014:298) opredjeljuje se za opisni prijevod, ali se jasno vidi da on optira za to da al-amānu prevede u smislu “spasenja“:

“Wir haben (nach Beendigung des Schöpfungswerkes) das Gut

(des Heils?), das (der Welt) anvertraut werden sollte,

(zuerst) dem Himmel (w. den (sieben) Himmeln),

der Erde und den Bergen angetragen.“

[Mi smo /po završetku stvaranja/ dobrotu spasenja koja je /svijetu/

trebala biti povjerena, najprije ponudili nebu /doslovno (sedmerim)

nebesima, Zemlji i brdima“].

Napokon, Max Henning (2009:427) ide svojim putem i al-amānu iz 33:72., prevodi njemačkom riječju die Verantwortung (odgovornost):

“Siehe, Wir boten die Verantwortung den Himmeln

und der Erde und den Bergen an...“

“Zbilja, Mi smo odgovornost ponudili nebesima

i Zemlji i planinama...“

U Henningovom prijevodu je, uz prijevod ovog retka 33:72., dodata podnožna napomena:

“Für Ausübung von Willen und Vernunft (arab.: ʼamanaʼ)“  - 

“ [Za izvršavanje /izražavanje/ volje i razuma (arapski: ʼamanaʼ)]“.

Francuski prijevodi riječ al-amāna iz 33:72., prevode na sljedeće načine: la foi – vjera (Kasimirski, 1970:330), le dépôt – polog, zalog, depozit (Berque, 2002:456), isti prijevod (le dépôt) daju i Denise Masson (1967:524), Maurice Gloton (2018:427) i Muhammad Hamidullah (1977:409). Hamidullah uz ovaj redak (33:72) donosi sljedeći komentar:

“Verset qui a causé une littérature considérable chez les mystiques

 musulmans. Il se peut que ce dépôt divin, chez lʼhomme à  lʼexclusion

 de tout autre être, soit  la ʼraisonʼ qui le  distingue des autres êtres

at qui le rend responsable de ses actes. – Seul de toute la Création,

lʼhomme a osé accéder à lʼarbre de la raison (Genèse II, 25-III, 7).

Prema tome, Hamidullah tvrdi da je ovaj

“stavak pobudio obimnu literaturu među muslimanskim misticima.

Može biti da je ovaj božanski depozit, u čovjeku isključujući bilo

koje drugo biće, zapravo ʼrazumʼ koji ga razlikuje od drugih bića

i čini ga odgovornim za svoja djela. – Jedini od cijelog Stvaranja,

čovjek se usudio pristupiti stablu znanja [dobra i zla].“

Kako se vidi, Hamidullah ukazuje na biblijsku knjigu Postanak, II, 25. – III, 7).

Napokon, dva italijanska prijevoda Kurʼāna nude dvije različite mogućnosti prevođenja al-amāne iz 33:72. Alessandro Bausani (2016:312) nudi il Pegno (Zavjet), dok Gabriele Mandel (2019:426) daje il patto (dogovor, ugovor) kao svoje prijevodno rješenje.

Posve na kraju navedimo da Крачко́вский (294) prevodi glasoviti āyat (33:72) tako što za al-amānu u ruskom jeziku nalazi riječ  залог:

“Мы предложили залог небесам, и земле, и горам,

но они отказались его понести и устрашились его;

понес его человек, - ведь он был обидчиком,

неведающим.“

Zaključak:

Kako se iz izloženog u ovom eseju vidi, kurʼānska riječ al-amāna je predmet pomnih komentatorskih i prevoditeljskih razmatranja i tumačenja. Ova riječ je iznimno važna unutar cjeline Kurʼāna. Al-amāna (al-amānāt) se odnosi na društvene uloge čovjeka, to su važni položaji koje jedni ljudi povjeravaju drugim ljudima. To vidimo po retku sūre Žene/an-Nisā (4:58).  Nažalost, veliki broj evropskih i zapadnih prijevoda Kurʼāna riječ al-amānāt iz 4:58., ne shvataju u značenju društvenih funkcija i uloga, već u značenju i smislu pohranjenih stvari ili zaloga i depozita. Takvi prijevodi ovog retka Kurʼāna (4:58) su redukcionistički i ne izražavaju pravu intenciju Kurʼāna namjerenu u 4:58.

Naravno, u ovom eseju ukazali smo i na one retke Kurʼāna (npr. 2:283) gdje al-amāna može značiti zalog, založena stvar, depozit ili dug koji se ima i treba pošteno vratiti.

S druge strane, sūra Saveznici/al-Aḥzāb (33:72) govori o al-amānatu kao o nečem što je Bog ponudio nebesima, Zemlji i planinama, svi oni su odbili da taj al-amānat prime, ali je al-amānat prihvatio čovjek. Vidjeli smo kroz ovaj naš esej da komentari Kurʼāna na različite načine tumače riječ al-amānat  iz 33:72. Sreća je da evropski i zapadni prijevodi Kurʼāna slijede komentare Kurʼāna i, kao što smo vidjeli, u svojim prijevodnim rješenjima prezentiraju svekoliko bogatstvo ove riječi.

 

I Z V O R I    I    L I T E R A T U R A  

A) RJEČNICI KURʼᾹNA

Ambros, Arne A., Proházka, Stephan, A Concise Dictionary of Koranic Arabic, Reichert Verlag Wiesbaden, 2004.

Amir-Moezzi, Mohammad Ali (urednik),  Dictionnaire du Coran, Robert Laffont, Paris, 2007.

Badawi, Elsaid M., Abdel Haleem Muhammad, Arabic-English dictionary of Arabic usage, Brill, Leiden-Boston, 2008.

Hughes, Thomas Patrick, Dictionary of Islam, KAZI Publications, Chicago, 1994.

Iṣfahānī, al-, Rāgib, Mufradātu l-qurʼān, Dāru l-fikr, Bejrut, 1972.

Lent (J. van), Qureshi (H. U.), Glossary and Index of  Technical Terms to Volumes I-VII and to the Supplement, Fascicules 1-6 /of The Encyyclopaedia of Islam, New Edition/, E. J. Brill, Leiden  New York – Köln, 1995.

Maḫlūf, Ḥusayn Muḥammad, Kalimātu l-qurʼān, Dāru nūri l-īmān, Kairo, 2006.

Muftić, Teufik, Arapsko-bosanski rječnik, el-Kalem, Sarajevo, 2004.     

Nadwi, Abdullah Abbas, Vocabulary of the Qurʼān, Iqra – International Educational Foundation, Chicago, 1986.

Netton, Ian Richard, A Popular Dictionary of Islam, Curzon Press, London, 1992.

Netton, Ian Richard, Allāh Transcendent, Curzon Press, Richmond, 1994.

Penrice, John, A Dictionary and Glossary of the Qurʼān, Library of Islam, Illinois, 1988.

B) KOMENTARI KURʼĀNA

Burūsāwī, Ismāʻīl Ḥaqqī  Burūsāwī, Rūḥu l-bayān, Istanbul, 1421 (H.)

Ibn Kaṯīr, al-Ḥāfiẓ ʻImāduddīn Abī l-Fidāʼ Ismāʻīl,  Tafsīru l-qurʼāni l-ʻaẓīm, I-IV,  al-ʻIrfān, Kuvajt, 1996.

Maḥallī al-, i Suyūṭī as-, Ğalāluddīn al-Maḥallī i Ğalāluddīn as-Suyūṭī, Tafsīru l-ğalālayn, Dāru l-fikr, Bejrut, 1989.

Māwardī, al-, Abū l-Ḥasan ʻAli b. Muḥammad b. Ḥabīb,   An-Nukatu wa l-ʻuyūnu, Tafsīru l-Māwardī, I – VI, Dāru l-kutubi l-ʻilmiyyah, Bejrut, 2012.

Qurṭubī, al., Muḥammad ibn Aḥmad al-Anṣārī, Al-Ğāmiʻu li aḥkāmi l-qurʼān, Bejrut, 1988.

Qušayrī, al-, Abū l-Qāsim ʻAbdulkarīm al-Qušayrī, Laṭāʼifu l-išārāt,   Dāru l-kutubi l-ʻilmiyyah, Bejrut, 2007.

Šawkānī, aš-, Muḥammad b. ʻAlī b. Muḥammad,   Fatḥu l-qadīr, I-V, Dāru l-ḥadīṯ, Kairo, 1992.

Zamaḫšarī, az-,  Abū l-Qāsim Maḥmūd b. ʻUmar, al-Kaššāfu ʻan ḥaqāʼiqi t-tanzīli wa ʻuyūni l-aqāwīli fī wuğūhi t-taʼwīli, I-IV, Dāru iḥyāi t-turāṯi l-ʻarabiyyi, Bejrut, 2001.

C) EVROPSKI I ZAPADNI PRIJEVODI KURʼᾹNA

Ali, Abdullah Yusuf, The Holy Qurʼan, Wordsworth Classics of World Literature, London (Ware, Hertfordshire), 2000.

Arberry, Arthur John, The Koran Interpreted, Touchstone Rockfeller Center, New York, 1996.

Asad, Muhammad, The Message of the Qurʼān, Muslim World League Mecca, European Representative: Islamic Centre – Geneva, 1964.

Bakhtiar, Laleh, The Sublime Quran, islamicworld.com, Chicago, 2007.

Bausani, Alessandro, Il Corano, BUR Rizzoli, Milano, 2016.

Berque, Jacques, Le Coran, Essai De Traduction, Éditions Albin Michel, Paris, 2002.

Blachère, Régis, Le Coran, traduit de lʼarabe, izd. Besson & Chantemerle, Paris, 1957.

Bobzin, Hartmut, Der Koran, Neu übertragen, Verlag C. H. Beck, München, 2017.

Gloton, Maurice, Le Coran, Dar Albouraq, Paris, Dakar, 2018.     

Hamidullah, Muhammad,  Le Coran, traduction intégrale et notes, Le Club Français du Livre, Paris, 1977.

Henning, Max, Der Koran, arabisch – deutsch, Çağri Yayinlari, Istanbul, 2009.

Hofmann, Murad Wilfried, Einführung (za Henning, Max, Der Koran, arabisch – deutsch, Çağri Yayinlari, Istanbul, 1998).

Kasimirski, Le Coran, Garnier-Flammarion, Paris, 1970.

Khalidi, Tarif,  The Qurʼan, Penguin Classics, London, 2008.

Khan, Maulana Wahiduddin, The Quran, Goodword Books,  New Delhi, 2012.

Крачко́вский, Игна́тий Юлиа́нович, KOPAH, ПΦ  “Φoбос“, Душанбе, 1990.

Mandel, Gabriele, Il Corano, Testo Arabo A Fronte, DeA Planeta Libri S.r. l., UTET, Milano, 2019.

Masson D. (Denise), Le Coran, Éditions Gallimard, Paris, 1967.

McAuliffe, Jane (editor), The Qurʼān, Norton Critical Editions, New York, London, 2017.

Nasr, Seyyed Hossein (urednik sa saradnicima), The Study Quran, HarperOne, New York, 2015.

Paret, Rudi, Der Koran, Verlag W. Kohlhammer, Stuttgart, 1979.

Paret, Rudi, Der Koran, Kommentar und Konkordanz, Kohlhammer, Stuttgart, 2005.

Pickthall, Mohammed Marmaduke, The Meaning of the Glorious Koran, A Mentor Book, London, 1953.

Rahman, Fazlur, Translating the Qurʼān, Religion and Literature, vol. 20, No. 1, The Literature of Islam, published by The University of Notre Dame, (Spring, 1988), pp. 23-30.

Rassoul, Abu-Rida Muhammad Ibn Ahmad, Der Koran, Goodword Books, Hyderabad, 2013.

Rodwell, John Medows, The Koran, Bantam Classic, New York, 2004.

Rückert, Friedrich, Der Koran, Anaconda Verlag, Köln, 2012.

Sale, George, The Koran, First Rate Publishers (reprint), Columbia, SC, 2019.   

Ullmann, Ludwig, Der Koran, Das heilige Buch des Islam, Wilhelm Goldmann Verlag, München, 1959.