I
IDRĪS (إدْريِسُ)
I.
Idrīs (إدْريِسُ), u/po islamu Božiji poslanik, u Kurʼānu se spominje dva puta. Sura Merjema (Maryam, 19:56-57) spominje Idrīsa unutar dva retka/stavka:
وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ إِدْرِيسَ. إِنَّهُ كَانَ صِدِّيقًا نَّبِيًّا
A spomeni u Knjizi Idrisa, on je doista bio istinit, vjerovjesnik.
وَرَفَعْنَاهُ مَكَانًا عَلِيًّا
I Mi smo ga na visoko mjesto podigli!
Sam kontekst spomena Idrīsa iznimno je važan na ovom mjestu. Naime, prije ova dva retka (19:56-57) u suri Merjem spominje se još nekoliko Božijih poslanika: Zekerijjā, Jahjā, ʻĪsā sin Merjeme, Ibrāhīm, Ishāk, Jākūb, Mūsā, Hārūn, Ismāʻīl, Nūh... Na sve ove spomenute i znamenite vjerske prvake čovječanstva (uključujući tu i Božijeg poslanika Idrīsa) odnosi se jedan veliki zaključni proglas Kurʼāna (Maryam, 19:58):
أُولَـئِكَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللَّـهُ عَلَيْهِم مِّنَ النَّبِيِّينَ مِن ذُرِّيَّةِ آدَمَ وَمِمَّنْ حَمَلْنَا مَعَ نُوحٍ
وَمِن ذُرِّيَّةِ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْرَائِيلَ وَمِمَّنْ هَدَيْنَا وَاجْتَبَيْنَا. إِذَا تُتْلَى عَلَيْهِمْ آيَاتُ الرَّحْمَـنِ
خَرُّوا سُجَّدًا وَبُكِيًّا.
To su oni kojima je Bog podario blagodati: vjerovjesnici iz potomstva Ademova i od onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomstva Ibrāhīmova, i Israilova, i onih koje smo Mi uputili i Mi odabrali, kad bi im se ajeti Svemilosnog učili, ničice su padali, i plakali.
Kako se vidi iz cijele sūre Merjema, spominjanje i navođenje Božijih poslanika ovdje se ne donosi hronološkim redom kojim su oni slijedili. Iako je Idrīs, a.s., po islamskom vjerovanju bio, hronološki praćeno, drugi Božiji poslanik (prvi iza/do Ādema), u suri Merjema spominje se nakon Ibrāhīma, Mūsāa, Ismāʻīla...
Drugi i posljednji spomen Idrīsa, a.s., u Kurʼānu nalazi se u suri Vjerovjesnici (Al-Anbiyā, 21:85-86), tu je spomenut sa Božijim poslanicima Ismāʻīlom i Zulkiflom (Ḏū l-Kifl) na ovaj način:
وَإِسْمَاعِيلَ وَإِدْرِيسَ وَذَا الْكِفْلِ. كُلٌّ مِّنَ الصَّابِرِينَ
وَأَدْخَلْنَاهُمْ فِي رَحْمَتِنَا. إِنَّهُم مِّنَ الصَّالِحِينَ
[Mi /tj. Bog/ smo se odazvali] i Ismāʻīlu, i Idrīsu, i Zulfiklu, svi su oni strpljivi bili, Mi smo njih u Našu Milost uveli, oni su doista dobri bili.
Ni u suri Vjerovjesnici (Al-Anbiyā), Božijeg poslanika Idrīsa ne navodi se u hronološkom nizu dolaska Božijih poslanika i vjerovjesnika. Pa ipak, kako ćemo vidjeti iz cjelina koje slijede, općenito se smatra da je Idrīs, a.s., bio drugi Božiji poslanik, da se njega identificira sa biblijskim Henokom (Aẖnūẖ ili Uẖnūẖ - اخْنوُخ), itd. Ovo poistovjećenje Idrīsa sa Henokom nalazimo u mnogim starim komentarima Kurʼāna, ali i u novijim prijevodima Kurʼāna. Npr. Mohammad Marmaduke Pickthall (224), nakon navođenja prijevoda (19:56) – “And make a mention in the Scripture of Idrīs. Lo! he was a saint, a Prophet...” – daje podnožnu napomenu o tome da se Idrīsa “poistovjećuje sa Henokom” (Identified with Enoch).
II.
Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī u svome komentaru Duh tumačenja ili Rūḥu l-bayān, donosi opsežna objašnjenja o tome ko je bio Idrīs, a.s. Ovdje ćemo donijeti najvažnija mjesta iz Burūsawījevih tumačenja imena, te vremena i uloge koju ima Idrīs u poslaničkoj povijesti čovječanstva.
Zadržavajući se na suri Merjema ili Maryam (19:56-57), na mjestu: “A spomeni u Knjizi Idrīsa” (wa-ḏkur fī l-kitābi idrīsa -وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ إِدْرِيسَ ), Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī (5:341) kaže da je “Idrīs bio djed oca Nūḥova, jer Nūḥ [Božiji poslanik] je sin Lameka, Lamek je sin Metušalaẖa, Metušalaẖ je sin Henoka, a Henok je Idrīs, vjerovjesnik, mir neka je s njim...”
ادْريِسُ ... هُوَ جَدُّ أبيِ نوُح فَإِنَّ نوُحًا بْنُ لَمَك بْنُ مَتوُشَلَخ بْنُ اخْنوُخ وَهُوَ ادْريِسُ النَّبِيُّ عَلَيْهِ السَّلاَمُ
Iz ovog retka koji donosi Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī (Rūḥu l-bayān, svezak 5., str. 341), posve se jasno vidi da ovaj komentator slijedi genealogiju Nūḥovu sa stranica Biblije, to jest uzima je iz Starog Zavjeta (usp. Postanak, 5:21-28).
Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī (5:341), pozivajući se na komentatora Al-Kāšifīja, tvrdi da je Idrīs “bio prvi” (huwa awwalu man – هُوَ أَوَّلُ مَنْ) koji je:
a) uspostavio vagu, mjerenje na litar i na kantar (waḍaʻa l-mīzāna wa l-mikyāla – وَضَعَ الْميِزَانَ وَالْمِكيَالَ),
b) latio se oružja i poveo džihād (ğihād) na Božijem putu (ittaẖaḏa s-silāḥa wa ğāhada – إتَّخَذَ السِّلاَحَ وَجَاهَدَ ),
c) zarobljavao je i u roblje odvodio potomstvo Qābīlovo (Kajinovo) – (sabā wa-staraqqa banī qābīla – سَبىَ وَاسْتَرَقَّ بَنيِ قَابيِلَ),
d) pisao perom (ẖaṭṭa bi l-qalami – خَطَّ بِالْقَلَمِ ),
e) proučavao/dao temelje matematici i zvjezdoznanstvu (naẓara fī ʻilmi l-ḥisābi wa n-nuğūmi – نَظَرَ فيِ عِلْمِ الْحِسَابِ وَالْنُّجوُم ِ),
f) krojio odjeću (ẖāṭa ṯ-ṯiyāba – خَاطَ الثِّيَابَ), odnosno šio odjeću, jer je čovječanstvo (do) tada oblačilo/nosilo kožu (wa kānū yalbasūna l-ğulūda – وَكَانوُا يَلْبَسوُنَ الْجُلوُدَ),
g) obukao odjeću od pamuka (labisa ṯawba l-quṭni – لَبِسَ ثَوْبَ الْقُطْنِ).
Na istoj stranici Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī tvrdi da je Idrīsovo ime izvedeno od riječi ad-dars (الدَّرْسُ) što znači “učenje”, “naučavanje”, “podučavanje”, jer, naime, Idrīs je mnogo učio, prenosi se da mu je Veličanstveni Bog objavio trideset ṣaḥīfa/listina kao Božiju objavu...
... وَاشْتِقَاقُهُ مِنَ الدَّرْسِ ... لِكَثْرَةِ دِرَاسَتِهِ إِذْ رُوِىَ أَنَّهُ تَعَالىَ أَنْزَلَ عَلَيْهِ
ثَلاَثيِنَ صَحيِفَةً ...
III.
Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī uskoro prelazi na druga dva karakteriziranja Idrīsa u Kurʼānu, naime da je “doista bio istinit i da je bio vjerovjesnik” (innahū kāna ṣiddīqan nabiyyan - إِنَّهُ كَانَ صِدِّيقًا نَّبِيًّا). Riječ ṣiddīqan Burūsawī (5:341) tumači tako da ističe Idrīsovu “stalnu privrženost istini/iskrenosti u svim prilikama”.
Mulāziman li ṣ-ṣidqi fī ğamīʻi aḥwālihī...
مُلاَزِمًا لِلصِّدْقِ فيِ جَميِعِ أَحْوَالِهِ ...
Tumačeči riječ nabiyyan (نَّبِيًّا), to jest da je Idrīs, a.s., bio vjerovjesnik, Burūsawī na istoj stranici (5:341-342) donosi jedno dogmatsko mišljenje svoje škole tumačenja Kurʼāna koje glasi:
ادْنىَ مَنَازِلِ الْمُرْسَليِنَ اعْلىَ مَرَاتِبِ النَّبِيّيِنَ وَأَدْنىَ مَرَاتِبِ النَّبِيّيِنَ أَعْلىَ مَرْتَبِ الصِّدّيِقيِىنَ وَأَدْنىَ مَرَاتِبِ الصِّدّيِقيِنَ أَعْلىَ مَرَاتِبِ الْمُؤْمِنيِنَ ...
“Najniža postaja Božijih poslanikā (al-mursalūn) je najviša postaja vjerovjesnika (an-nabiyyūn); najniža postaja vjerovjesnikā jeste najviša postaja istinoljubivih (aṣ-ṣiddīqūn); najniža postaja istinoljubivih jeste najviša postaja vjernika (al-muʼminūn).”
Prema ovome, bogougodna i ćudoredna hijerarhija čovječanstva niže se ovim redom:
1) Božiji poslanici (al-mursalūn - الْمُرْسَلوُنَ),
2) vjerovjesnici (an-nabiyyūn - النَّبِيّوُنَ),
3) istinoljubivi (aṣ-ṣiddīqūn - الصِّدّيِقوُنَ), i
4) vjernici (al-muʼminūn - الْمؤْمِنُونَ).
Al-Qušayrī (2:244) objašnjava da je Idrīs, a.s., bio toliko čestita osoba da njegova istinitost ili iskrenost nije bila ničim pomućena (lā yašūbu ṣidqahū maḏq – لاَ يَشُوبُ صِدْقَهُ مَذْقٌ).
IV.
Sljedeći odjeljak koji o Božijem poslaniku Idrīsu, a.s., nalazimo u Burūsawījevom komentaru Kurʼāna tiče se kurʼānskih riječi wa rafaʻnāhu makānan ʻaliyyan (وَرَفَعْنَاهُ مَكَانًا عَلِيًّا) - I Mi smo ga na visoko mjesto podigli!
Šta ove riječi Kurʼāna znače?
Komentator Burūsawī tumači ove riječi spajajući fizičke i metafizičke strane svijeta. Burūsawī ističe da je Idrīs imao svoju ulogu na Ovom svijetu, ali je “podignut na visoko mjesto” da bi imao ulogu i na Onom svijetu. Prema Burūsawīju, ali i mnogim drugim komentatorima Kurʼāna, Idrīs, a.s., boravi na “četvrtom nebu”. Tamo je Božiji poslanik Muhammed, a.s., za vrijeme Miʻradžske (al-Miʻrāğ - الْمِعْرَاجُ) noći, vidio Idrīsa. Evo Burūsawījevog (5:342) tumačenja:
وَرَفَعْنَاهُ مَكاَنًا عَلِيًّا ... وَهُوَ السَّمَاءُ الرَّابِعَةُ فَإِنَّ النَّبِيَّ عَلَيْهِ السَّلاَمُ رَأَى آدَمَ لَيْلَةَ الْمِعْرَاج ِ فِي السَّمَاءِ الدُّنْيَا وَيَحْيَى وَعِيسَى فيِ الثَّانِيَةِ وَيُوسُفَ فيِ الثَّالِثَّةِ وَإِدْريِسَ فِي الرَّابِعَةِ وَهَارُونَ فِي الْخَامِسَةِ وَمُوسَى فى السَّادِسَةِ وَإبْرَاهِيمَ فِى السَّابِعَةِ ...
“...Ādema je [Muhammed, a.s., za vrijeme Miʻrādža] vidio na zemaljskom nebu, Yaḥyāa i ʻĪsāa vidio je na drugom nebu, Yūsufa na trećem, Idrīsa na četvrtom nebu, Hārūna na petom, Mūsāa na šestom, a Ibrāhīma na sedmom nebu...”
Naredno pitanje kojim se bavi Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī jeste sljedeće: Ako je Idrīs, a.s., podignut na nebo, da li je on živ? Burūsawī odmah veli da se “oni koji tvrde da je Idrīs na nebu razilaze u mišljenju da li je on tamo živ ili mrtav? Većina ih smatra da je on tamo živ, a to je ispravno mišljenje”, veli Burūsawī (5:342).
وَاخْتَلَفَ الْقَائِلوُنَ بِأَنَّهُ فىِ السَّمَاءِ أهُوَ حَيٌّ فيهَا أمْ مَيِّتٌ فَالْجُمْهوُرُ عَلىَ أنَّهُ حَيٌّ وَهُوَ الصَّحيِحُ ...
Burūsawī na istom mjestu pobuđuje još jedno zanimljivo pitanje: Ima li još nekih ljudi koji su živi? Njegov odgovor je potvrdan, on se poziva na mnogobrojna predanja (“tvrde”, “kažu”, “vele”) da su “četverica Božijih vjerovjesnika živi, dvojica su na Zemlji, to su Al-Ḫiḍr i Ilʼyās, a dvojica na nebu, to su Idrīs i ʻĪsā, tako stoji [u djelu] Baḥru l-ʻulūm...” [Djelo Baḥru l-ʻulūm je od As-Samarqandīja].
وَقَالوُا أَرْبَعَةٌ مِنَ الْأنْبِيَاءِ فىِ الْاحْيَاءِ اثْنَانِ فىِ الارْضِ وَهُمَا الْخِضْرُ وَالْيَاسُ وَاثْنَانِ فىِ السَّمَاءِ ادْريِسُ وَعيِسَى كَمَا فىَ بَحْرِ الْعُلُومِ ...
Burūsawī se posvećuje opisu samog “visokog mjesta” gdje je “Bog podigao Idrīsa”, veli da to znači da se radi o “sferi Sunca” (falaku š-šams – فَلَكُ الشَّمْسِ ).
Tumačeći mjesto iz sūre Al-Anbiyā (21:85-86), gdje je Idrīs, a.s., spomenut sa Božijim poslanicima Ismāʻīlom i Zulkiflom, Burūsawī (5:514-515) kratko dodaje da se radi o Uẖnūẖu (أُخْنُوخُ), to jest Henoku, kako se ova vjerovjesnička ličnost oslovljava u Bibliji. Napominjemo da se ovo ime ponekada, u nekim islamskim izvorima, piše i kao Aẖnūẖu (أَخْنُوخُ).
Burūsawī iznova podsjeća da ime Idrīs slijedi iz činjenice da je “on mnogo učio” (li kaṯrati dirāsatihī – لِكَثْرَةِ دِرَاسَتِهِ), potom ovaj komentator dodaje da je tumačenje o svemu tome već prethodilo (wa qad sabaqa taḥqīquhū – وَقَدْ سَبَقَ تَحْقيِقُهُ).
Al-Qušayrī (2:244) se osvrće na “uzvišeno mjesto” spomenuto u Kurʼānu (19:57) na koje je uzdignut Idrīs, navodi da je to “veliki stupanj u odgoju, u tome mu niko nije bio ravan”.
Darağatun ʻaẓīmatun fī t-tarbiyyati lam yusāwihī fīhā aḥad...
وَرَفَعْنَاهُ مَكَانًا عَلِيًّا: دَرَجَةٌ عَظيِمَةٌ فىِ التَّرْبِيَّةِ لَمْ يُسَاوِهِ فيِهَا أحَدٌ.
V.
Božijeg poslanika Idrīsa, a.s., obično se poistovjećuje sa Hermesom ili Hermesom Trismegistusom iz grčko-helenističke tradicije i mudronosne literature. Iako je to izvan vidokruga ovog našeg djela, napomenimo da u je, velikom broju muslimanskih komentara ezoterijske i bāṭinījske tradicije, Idrīs, a.s., nazvan Abū l-ḥukamāʼ (ابُو الْحُكَمَاءِ) ili “Praotac filozofa”, “Rodočelnik mudrih ljudi”.
U tim djelima ovim se poistovjećivanjem (Idrīsa, a.s., sa Hermesom) stavlja do znanja da mudroslovlje, tj. filozofija ili al-ḥikmah (الْحِكْمَةُ), u islamskoj tradiciji uživa velike počasti. Mnoga djela često navode izreku: Tanbaʻu l-ḥikmatu min miškāti n-nubuwwati (تَنْبَعُ الْحِكْمَةُ مِنْ مِشْكَاةِ النُّبُوَّةِ), što znači: Mudroslovlje, mudrost (al-ḥikmah) izvire iz niše poslanstva. Božiji poslanik Idrīs, a.s., je, prema ovim djelima, ljude svoga vremena podučavao upravo takvoj mudrosti koja podsjeća na postojanje Boga i na Vječni život.
Kako smo vidjeli iz prethodnih napomena o Idrīsu, a.s., on je u komentarima Kurʼāna opisan, to jest njegova je poslanička pojava predstavljena, na način “integralne/integrirajuće mudrosti” (al-ḥikmatu l-ğāmiʻatu –الْحِكْمَةُ الْجَامِعَةُ ). Ukratko, ta je vrsta mudrosti od Al-Qāšānīja (39) protumačena ovako:
الْحِكْمَةُ الْجَامِعَةُ مَعْرِفَةُ الْحَقِّ وَالْعَمَلِ بِهِ وَمَعْرِفَةُ الْبَاطِلِ وَالْاجْتِنَابِ عَنْهُ ...
“Integrirajuća mudrost jeste spoznaja Istine i postupanja po njoj, kao i spoznaja neistine i udaljavanja od nje...”
Ima i onih komentara Kurʼāna koji poistovjećuju Idrīsa, a.s., sa Božijim poslanikom Iljāsom (Ilyās - إلْيَاس), a.s. O ovome šire u odrednici o Ilyāsu (إلْيَاس).
Izvori i literatura:
Biblija, Stari i Novi Zavjet (preveli: Antun Sović, Silvije Grubišić, Filibert Gass, Ljudevit Rupčić), izdanje “Kršćanska sadašnjost“, Zagreb, 1974.
Burūsawī, Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī, Rūḥu l-bayān, Istanbul, 1421 (H.)
History of Islamic Philosophy, I-II, urednici Seyyed Hossein Nasr i Oliver Leaman, izd. Routledge, London i New York, 1996.
Pickthall, Mohammed Marmaduke (prevodilac), The Meaning of the Glorious Koran, A Mentor Book, New York, London, bez godine izdanja.
Qāšānī, ʻAbdurrazzāq Al-Qāšānī, Iṣṭilāḥātu ṣ-ṣūfiyyah (اصْطِلَاحَاتُ الصُّوفِيَّةِ), izd. The Octagon Press LTD, London, 1991.
Qušayri, Abū l-Qāsim ʻAbdu l-Karīm, Laṭāʼifu l-išārāt, Dāru l-kutubi l-ʻilmiyyah, Bejrut, 2007.
