O

U Kur’ānu se riječ el-hamr/al-ḫamr (الْخَمْرُ) spominje šest puta u različitim kontekstima (karakteristični su navodi u surama: al-Baqarah, II: 219; zatim u al-Mā’idah, V:91:92.). Islamska jurisprudencija, općenito uzev, smatra da se ovom riječju u Kur’ānu želi ukazati na opojna pića općenito (engleska literatura o islamu opojna pića prevodi riječima intoxicants, strong drinks), a ne misli se samo na vino kao jedno od opojnih pića. Naime, kroz interpretativnu metodu analogije (kijās/qiyās - قِيَاسٌ) riječ al-ḫamr (vino) tumači se poopćeno u značenju: svako opojno piće, sve što opija (el-muskir/al-muskir -الْمُسْكِرُ).

Jedan od razloga što je riječ al-ḫamr uzeta kao terminus technicus za sva opojna pića u Kur’ānu jeste, svakako, semitski i općenito mediteranski kulturni bazen, gdje je vino (al-ḫamr) korišteno kao glavno opojno piće, ali i kao važan “obredni rekvizit” u kršćanskom i jevrejskom bogoslužju. Vidimo to dijelom i po samoj tekstualnoj evidenciji Kur’āna, kad se, na primjer, u suri Yūsuf (12:41.) veli da će onaj od dvojice zatvorenika sa Jūsufom, a.s., u faraonovom zatvoru, koji će ostati živ, svojega gospodara vinom pojiti, fa yasqī rabbahū ḫamrā - (أَمَّا أَحَدُكُمَا فَيَسْقِي رَبَّهُ خَمْرًا).

Kao da se ovdje aludira na vino koje je dionizijski simbol života, jer je zatvorenik upravo i sanjao da cijedi grožđe, a takav san mu je nosio značenje ostanka u životu!

Ali, u ovom kontekstu ne smijemo zaboravljati ni doslovnost, niti simboliku, kur’ānskih ajeta o “rijekama [neopojnog!] vina” u Džennetu koje se spominju u Kur’ānu, u suri Muḥammad, XLVII:15. Zanimljivo je da Kur’ān na drugim mjestima govori o činu pijenja rajskog (neopojnog) vina i pića iz pehara kao o činu visoke kulture.

Divani, sjedišta, pehari prepuni pića “od koga pijače neće glava boljeti, niti će od njega razbor gubiti” (al-Wāqi‘ah, LVI:19) - (لاَ يُصَدَّعُونَ عَنْهَا وَلاَ يُنْزِفُونَ), te ruke ukrašene nakitom, razgovori rajskih stanovnika..., sve je to opis jedne visoke kur’ānske kulture življenja u kojoj se itekako mnogo poštuje i slavi ideja lijepog, trijeznog i trezvenog!

Ali, koliko god su islamski mistici i pjesnici pjevali i govorili u slavu rajskog vina koje ne opija, toliko su islamski teolozi i pravnici na Ovom Svijetu osuđivali ovo vino, zemaljsko vino koje opija!

Na primjer, az-Zamaḫšarī (al-Kaššāf, sv. I, 261), raspravljajući o značenju kriterija vrenja, tj. procesa kvasanja (taḫmīr – تَخْمِيرٌ), koje dovodi da određena tvar ili tečnost poprimi svojstvo opojnosti, veli da “većina islamskih pravnika smatra da je opojna tečnost, kao što je vino, i isto tako sve što opija, zabranjeno”.

وَعِنْدَ أَكْثَرِ الْفُقَهَاءِ حَرَامٌ كَالْخَمْرِ وََكَذَلِكَ كُلُّ مَا أَسْكَرَ مِنْ كُلِّ شَرَابٍ

Az-Zamaḫšarī (I, 288.), tumačeći vrijenje, a u vezi sa riječju al-ḫamr, kaže:

وَالْخَمْرُ: مَا غَلاَ وَاشْتَدَّ وَقَذَفَ بِالزَّبَدِ مِنْ عَصِيرِ الْعِنَبِ...

“Al-ḫamr jeste grožđani sok/šira koja nadođe, uzvrije i popluta pjenom...”

Ajeti na temelju kojih su opojna pića (al-ḫamr) zabranjena jesu slijedeći (al-Baqarah, II: 219.):

يَسْأَلُونَكَ عَنِ الْخَمْرِ وَالْمَيْسِرِ، قُلْ فِيهِمَا إثْمٌ كَبيِرٌ وَمَنَافِعُ لِلنَّاسِ، وَإِثْمُهُمَا أَكْبَرُ
مِنْ نَفْعِهِمَا

 Pitaju te o vinu i kocki. Ti reci: U tome dvome grijeh je veliki, a i neke koristi za ljude! Ali, grijeh njihov je veći je od koristi njihove!

Nadalje, u Kur’ānu, al-Mā’idah, V:90-92., kaže se:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنَّمَا الْخَمْرُ وَالْمَيْسِرُ وَالْأَنصَابُ وَالْأَزْلَامُ رِجْسٌ مِّنْ عَمَلِ الشَّيْطَانِ فَاجْتَنِبُوهُ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ. إِنَّمَا يُرِيدُ الشَّيْطَانُ أَن يُوقِعَ بَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةَ وَالْبَغْضَاءَ فِي الْخَمْرِ وَالْمَيْسِرِ وَيَصُدَّكُمْ عَن ذِكْرِ اللهِ وَعَنِ الصَّلَاةِ فَهَلْ أَنتُم مُّنتَهُونَ

“O vjernici! Doista su vino i kocka, i kumiri, i strjelice za proricanje ružne stvari, posao šejtanski! Svega toga se klonite, da biste postigli što želite. Šejtan samo hoće da među vas neprijateljstvo i mržnju ubaci vinom i kockom, i da vas od spominjanja Boga i namaza odvrati pa, hoćete li vi s tim prestati?!”

Ova su tri stavka Kur’āna sržna kad je posrijedi tretman i zabrana opojnih pića i opojnih (s)tvari u islamu.

K tome, islamska jurisprudencija općenito smatra da Kur’ān nije u jednom mahu zabranio opojna pića i (s)tvari, već je to urađeno postepeno (po principu tadarruğa - تَدَرُّجٌ, to jest, postupnog uvođenja i primjene vjerskih propisa).

Komentatori Kur’āna redovito tvrde (usp. npr. az-Zamaḫšarī, al-Kaššāf, sv. I, 260, aṣ-Ṣābūnī, Tafsīru āyāti l-aḥkām, sv. I, 270.) da je između ajeta II:219 i ajeta V:91-92., bio objavljen ajet an-Nisā’, IV:43 koji zabranjuje pristupanje namazu (aṣ-ṣalāt) u pijanom stanju, i taj ajet glasi:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَقْرَبُوا الصَّلَاةَ وَأَنتُمْ سُكَارَى حَتَّى تَعْلَمُوا مَا تَقُولُونَ

 O vjernici! Ne približavajte se namazu kada ste pijani (sukārā), sve dok ne budete šta govorite znali...

Prema tome, ovaj ajet je samo nagovještaj zabrane opojnih pića, te se stavci Kur’āna u suri al-Mā’idah, V: 91-92., smatraju konačnom zabranom opojnih pića u Kur’ānu.

Etimologija riječi al-ḫamr zanimljiva je utoliko što potvrđuje samu narav opojnih pića. Jezikoslovac az-Zağğāğ (ez-Zedždžādž, ovdje ga navodimo prema rječniku Lisānu l-‘Arab od Ibn Manẓūra, odrednica al-ḫamr) tvrdi da al-ḫamr jezikoslovno znači: ono što prekrije pamet, a ez-Zedždžadž još veli da riječ ḫimār znači velo žene, jer ono prekriva njenu glavu (kosu).

Aṣ-Ṣābūnī (I, 532.) veli da je ḫamr “nazvan ḫamrom jer prekriva um”.

الْخَمْرُ اسْمٌ لِمَا خَامَرَ الْعَقْلَ وَغَطَّاهُ...

Az-Zamaḫšarī u ovom kontekstu tvrdi da fraza ḫammarahū ḫamran znači sattarahū (prekrio ga je sasvim, prekrio je to i to potpuno).

Az-Zamaḫšarī (I, 707.) navodi predanje Muhammeda, a.s: Šāribu l-ḫamri ka ‘ābidi l-waṯani (شَارِبُ الْخَمْرِ كَعَابِدِ الْوَثَنِ) – “Uživatelj opojnih pića jednak je obožavatelju idola/kipova!” Također, az-Zamaḫšarī dodaje (I, 288.) da “opojna pića odnose razum i rasipaju imetak”.

 فَإِنَّهَا مُذْهِبَةٌ لِلْعَقْلِ وَمُسْلِبَةٌ لِلْمَالِ.

Dakle, iz svih ovih citata o značenju riječi al-ḫamr u arapskom jeziku raspoznajemo ideju prekrivanja uma, pomućivanja razbora. Na primjer, az-Zamaḫšarī (I, 288) tvrdi:

وَسُمِّيَتْ خَمْرًا لِتَغْطِيَتِهَا الْعَقْلَ وَالتَّمْيِيزَ...

“[Vino se] naziva vinom zato što prekriva um/pamet i razbor.”

Islamsko zakonodavstvo tu činjenicu uzima kao temeljnu u zabrani opojnih pića, droga, svega što opija tijelo ili um/duh (odatle izreka Muhammeda, a.s., koju bilježe brojni komentatori Kur’āna: “Al-ḫamr je sve ono što pomućuje razum.”

Alkoholna pića su u djelima islamske tradicije nazvana “majkom svih zala” (ummu l-ḫabā’iṯ - أُمُّ الْخَبَائِثِ). Islamsko pravo, na temelju navedenih kur’ānskih ajeta i Poslanikovih predanja, striktno zabranjuje svaku vezu s alkoholnim pićima, drogom i intoksikantima općenito, kao što je trgovanje, spravljanje, liječenje njima, profitiranje iz toga, itd.

U vezi s ovim, az-Zamaḫšarī (I, 288) navodi jedno znakovito predanje koje se pripisuje ‘Alīji ibn Abī Ṭālibu:

لَوْ وَقَعَتْ قَطْرَةٌ فِي بِئْرٍ فَبُنِيَتْ مَكَانَهَا مَنَارَةٌ لَمْ أُؤَذِّنْ عَلَيْهَا وَلَوْ وَقَعَتْ فِي بَحْرٍ
ثُمَّ جَفَّ وَنَبَتَ فِيهِ الْكَلَأُ لَمْ أَرْعِهِ...

“Kada bi kap opojnog pića pala u neki bunar, pa se na tome mjestu sagradila munara, ne bih proučio [nikad] s nje ezan, a ako bi [kaplja opojnog pića] pala u more, pa se isušilo i na tom mjestu narastao pašnjak, ne bih po tom mjestu napasao stoku...”

Recimo na kraju da se u mističkim komentarima Kur’āna ukazuje da je pijanstvo koje prouzrokuje al-ḫamr tek jedna vrsta pijanstva (sukr ili sakr). Mistički komentatori (npr. Ismā‘īl Ḥaqqī, Tafsīr rūḥu-l-bayān, I, p. 341) ukazuje na nematerijalna vina i pijanstva koja opijaju srca i duše.

Izvori:

Burusawī, Ismā‘īl Ḥaqqī, Tafsīr rūḥu-l-bayān (sv. IV, V);

Manẓūr, Ibn Manẓūra, Lisānu l-‘Arab (odrednica ḫamr);

Ṣābūnī, Muḥammad ‘Alī aṣ-Ṣābūnī, Rawā᾽i‘u l-bayān tafsīru āyāti l-aḥkām mina l-qur᾽ān, I;

Zamaḫšarī, Abū al-Qāsim Maḥmūd ibn ‘Umar az-Zamaḫšarī, al-Kaššāf, sv. I.