U

1.

UVOD: ZNANJE KAO ZNANJE O BOGU

Kurʼān oslovljava riječ ʻulamāʼ (عُلَمَاءُ) samo u dva maha, jednom u sūri Pjesnici/aš-Šuʻarā (26:197), gdje se spominje ʻulamaʼ banī isrāʼīl ili  “znalci, ulema jevrejskog naroda“, a drugi put u sūri Stvoritelj/Fāṭir (35:28), gdje se riječ ʻulamāʼ (عُلَمَاءُ) spominje općenito, kao “znalci [čovječanstva] koji se istinski boje Boga“. Ovaj prilog bavi se sintagmom ʻulamaʼu  banī isrāʼīl  (“znalci, ulema jevrejskog naroda“) kroz neke komentare i prijevode Kurʼāna.

Riječi znanje (ʻilm - عِلْمٌ) i znalci (ʻulamāʼ - عُلَمَاءُ) u Kurʼānu pretežno se odnose na znanje i znalce o ʼBožanskim stvarima i prerogativamaʼ. Tako se posve jasno vidi da dva spomena riječi ʻulamāʼ  u Kurʼānu, a to su ova mjesta:

أَوَلَمْ يَكُن لَّهُمْ آيَةً أَن يَعْلَمَهُ عُلَمَاءُ بَنِي إِسْرَائِيلَ

“A zar Znak nije njima

to što za njega [Kurʼān] znaju znalci sinova Israila?“

(Pjesnici/aš-Šuʻarā, 26:197)

وَمِنَ النَّاسِ وَالدَّوَابِّ وَالْأَنْعَامِ مُخْتَلِفٌ أَلْوَانُهُ كَذَٰلِكَ إِنَّمَا يَخْشَى اللَّهَ

 مِنْ عِبَادِهِ الْعُلَمَاءُ إِنَّ اللَّهَ عَزِيزٌ غَفُورٌ ‎

“A ima ljudi, i životinja, i stoke

isto tako boja raznolikih!

A Boga se boje od Njegovih robova onī učeni...“

(Stvoritelj/Fāṭir, 35:28)

sugeriraju da su znalci, pametni, mudri (ʻulamāʼ) oni koji znaju čitati znakove Svijeta i znakove Božanskih knjiga.

Znanje koje Božanska riječ Kurʼāna imenuje ʻilmom, odatle ʻulamāʼ - znalci, učeni, naučnici, mudri, pametni (Muftić, 2004:1005) itd. -  uglavnom se u Kurʼānu odnosi na ono znanje koje raskriva znakove onog ʼBožanskog u svijetuʼ, bilo to znakove Božanskog stvaranja svjetova, ili Božanskog napućivanja čovječanstva. Arne A. Ambros (2004:193) tvrdi da riječ ʻālim (عَالِمٌ) znači “onaj koji nešto znade, onaj koji o nečemu ima znanje, dobro upućen, mudar“ – “knowing (s.th.), having knowledge (of s.th.), well instructed; wise“.

Mnogi klasični rječnici Kurʼāna ukazuju na to da  riječ ʻilm (عِلْمٌ), premda ona ima vrlo široka značenja, ima počelo u značenju ʼodgonetanja znakovaʼ u svijetu.  Na primjer, riječ ʻalam (عَلَمٌ)  znači trag, znak, zastava (Al-Iṣfahānī, 1972:356):

... الْعَلَمُ الْأَثَرُ الَّذىِ يَعْلَمُ بِهِ الشَّيْءَ كَعَلَمِ الطَّريِقِ وَ عَلَمِ الْجَيْشِ، وَ سُمِّيَ الْجَبَلُ

عَلَمًا لِذَلِكَ وَ جَمْعُهُ أَعْلاَمٌ ...

“Al-ʻalam je trag [al-aṯaru - الْأَثَرُ - znak] po kojem se nešto raspoznaje, kao što je putokaz ili zastava vojske. Upravo stoga [u arapskom jeziku] brdo /planina/ naziva se ʻalam [usljed svoje vidljivosti, istaknutosti], a množina je aʻlām [brda].“

Kad Božanska riječ Kurʼāna spominje ʻulamāʼu banī isrāʼīl (znalce, učene, pametne među jevrejima, među djecom Israila ili Izraela), to prije svega znači spomen onih ljudi koji znaju ʼvidjeti ili uvidjeti znakoveʼ u svijetu ili ʼčitati i uvidjeti znakove svetih knjigaʼ, pa i Kurʼāna samoga.

2.

KO SU UČENI ILI ZNALCI SINOVA ISRᾹʼĪLA? KO SU PRIPADNICI JEVREJSKE ULEME –   ʻULAMᾹʼU BANĪ ISRᾹʼĪL?

Na ovom mjestu važno je napomenuti da Božanska riječ Kurʼāna samo na jednom mjestu povezuje riječ ʻulamāʼ (znalci, učeni, mudri, pametni) sa izričitim spomenom imena nekog ili jednog naroda, a to su jevreji (banū isrāʼīl) ili “djeca Izraelova“, to jest jevreji.

Sintagma ʻulamāʼu banī isrāʼīl – znalci koji pripadaju djeci Izraelovoj (ili potomstvu Jakuba/Yaʻqūba, a.s.), to jest znalci koji pripadaju jevrejima – spomenuta je u pozitivnom kontekstu u Kurʼānu (26:197). Izričito se kaže da ʼjevrejski znalciʼ znaju za Kurʼān (to jest, znaju za Muhammeda, a.s.), k tome oni znaju šta je Kurʼān, odnosno, znaju da je Kurʼān – Istina.

Dakako, ovdje se postavlja pitanje: Ko su (bili) ovi ʼznalci koji pripadaju jevrejimaʼ i koji znaju šta to Kurʼān doista jeste? Najraniji komentatori Kurʼāna koje pobraja aṭ-Ṭabarī (usp. tumačenja koja donosi uz 26:197), npr. Muǧāhid, Ibn Ǧurayǧ, Qatādah, smatraju da se sintagmom ʻulamāʼu banī isrāʼīl na ovom mjestu

عني بعلماء بني إسرائيل في هذا الموضع: عبد الله بن سلام ومن أشبهه ممن كان

 قد آمن برسول الله صلى الله عليه وسلم من بني إسرائيل في عصره

“ukazuje na ʻAbdullāha ibn Salāma

[umro 663. po ʻĪsāu al-Masīḥu]

i njemu  slične koji su  povjerovali

u Muhammeda, a.s., a koji su (to su) jevreji

koji su živjeli  u doba Muhammeda, a.s.“

Ibn Kaṯīr, u tumačenju āyata 26:197., navodi da ʼznalci između djece Izraeloveʼ, to jest ʼznalci među jevrejimaʼ

أن العلماء من بني إسرائيل يجدون ذكر هذا القرآن في كتبهم التي يدرسونها

“nalaze da se ovaj Kurʼān spominje u njihovim

[jevrejskim svetim] knjigama koje oni proučavaju.“

Az-Zamaḫšarī (usp. njegova tumačenja āyata 26:197) smatra da se u āyatu: “A zar Znak nije njima to što za njega [Kurʼān] znaju znalci sinova Israila?“ – nalazi sarkazam. Naime,

أينكرون؛ ولم يكن لهم آية تدل على الصدق أن يعلمه علماء بني إسرائيل

 وهم أهل علم بالكتاب؟

“zar to oni [mušrici, idolopoklonici u Arabiji] niječu [Kurʼān],

i zar im nije Znak koji ukazuje na istinu [Muhammeda i Kurʼāna]

to što jevrejski znalci, koji su narod znanja i [svete] Knjige, 

poznaju Kurʼān?!“

Nesumnjivo je da mnogim klasičnim komentarima Kurʼāna  sintagma ʻulamāʼu banī isrāʼīl  služi kao sredstvo prepoznavanja, kontinuiranja  i uvezivanja tradicije ahlu l-kitāb (أَهْلُ الْكِتَابِ) ili ʼsljedbenika Knjigeʼ (jevreja i kršćana), a toj tradiciji pristupaju i pridolaze i sami muslimani sa Kurʼānom.

U svome prijevodu i komentaru Kurʼāna Seyyed Hossein Nasr (Nasr, 2015:922) tvrdi da se u tumačenju 26:197., treba imati u vidu jevrej ʻAbdullāh ibn Salām, savremenik Muhammeda, a.s.

“Some see the learned of the Children of Israel as a reference to ʻAbd Allāh ibn Salām (among others), one of the learned Jews of Madinah who become Muslim and whose conversion was, because of his knowledge and standing within the Jewish community of his time, of special significance.“

“Neki smatraju da [sintagma] učeni od Djece Izraelove jeste ukazivanje na ʻAbdullāha ibn Salāma (među ostalim), jednog od učenih jevreja Medine koji je primio islam i čija je konverzija bila, usljed njegova znanja i istaknutog položaja unutar jevrejske zajednice njegova vremena, od posebne važnosti.“

3.

ʻULAMᾹʼU  BANĪ  ISRᾹʼĪL U PRIJEVODIMA KURʼᾹNA

Prijevodi Kurʼāna sa velikom pažnjom prevode sintagmu ʻulamāʼu banī isrāʼīl. Mnogi engleski prijevodi daju the learned men of the Children of Israel ili the learned among the Children of Israel,  njemački die Gelehrten der Kinder Israels ili  die Weisen der Kinder Israels, francuski des docteurs dʼIsraël ili les docteurs des fils dʼIsraël. Крачко́вский u svome prijevodu Kurʼāna (Перевод Корана) prevodi āyat 26:197. na način prepričavanja ili opisivanja:

 “Разве не явилось для них знамением то, что знают его ученые из сынов Исраила?“ I tako dalje.

Abdullah Yusuf Ali (2000:310) prevodi sintagmu ʻulamāʼu banī isrāʼīl na engleski doslovnom engleskom sintagmom “the Learned of the Children of Israel“. U cjelini uzev, on prevodi 26:197. ovako:

“Is it not a Sign to them that the Learned of the Children of Israel knew it (as true).“

“Zar nije Znak njima to da Učeni od Djece Izraelove znaju njega ([Kurʼān] kao istinitoga).“

Sa svoje strane, Rudi Paret (2014:262) prevodi sintagmu ʻulamāʼu banī isrāʼīl njemačkom sintagmom “die Gelehrten der Kinder Israels“ (“djeca sinova Izraelovih“), Paret cijeli āyat 26:97. prevodi kako slijedi:

“War es ihnen (d. h. den zeitgenössischen Arabern)  den nicht ein Zeichen  (für die Wahrheit der koranischen Offenbarung), daß  die Gelehrten der Kinder Israels darüber  Bescheid wissen?“  

“Zar njima (tj. [Muhammedu] savremenim Arapima) nije bio znak (istinite objave Kurʼāna) da učenjaci sinova Israilovih znaju za njega?“

Kako se vidi iz ovih i drugih prijevoda Kurʼāna, prevoditelji se, uglavnom, opredjeljuju za prevođenje riječi ʻulamāʼu kao oni učeni, oni znani, upućeni, oni koji su znalci.

Tokom kasnijih razvoja u povijesnom islamu riječ ʻulamāʼu poprimila je značenje jednoga posebnoga sloja ili klase ljudi koji su, naročito u tradicionalnim zemljama islama, bili odgovorni za razvoj islamskih nauka, za održavanje medresa, džamija, tekija itd.

4.

ᾹYAT  IZ SŪRE PJESNICI/AŠ-ŠUʻARᾹ (26:197) GOVORI O PREDSKAZANJU DOLASKA VJEROVJESNIKA MUHAMMEDA, A. S.

Jane McAuliffe u svome revidiranom izdanju prijevoda Kurʼāna od Muhammada Marmadukea Pickthalla (McAuliffe, 2017:198) uz āyat 26:197., donosi Pickthallovu bilješku:

“The Jews knew, from their scripture, that a prophet had been promised to the Arabs.“

“Jevreji su znali, iz svoje svete knjige, da je jedan Božiji poslanik bio obećan Arapima.“

Odmah uz ovu Pickthallovu podnožnu napomenu Jane McAuliffe dodaje svoju napomenu:

“See perhaps Deuteronomy 18:18-19.“

“Usporedi možda Ponovljeni zakon [poglavlje ili knjigu iz Biblije], 18:18-19.“

Konsultiramo li Bibliju, Stari i Novi Zavjet (npr. hrvatski prijevod, Zagreb, 1974:156) mjesto na koje upućuje Jane McAuliffe glasi:

“Podignut ću im proroka izmeđ njihove braće, kao što si ti.

Stavit ću svoje riječi u njegova usta, da im kaže sve što

mu zapovjedim. A ne bude li  tko poslušao mojih riječi što

ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati

preda mnom.“

U arapskom prijevodu Biblije (Cambridge, 1956:308-309) ove riječi iz Ponovljenog zakona (18:18-19) glase:

أُقيِمُ لَهُمْ نَبِيًّا مِنْ وَسَطِ إِخْوَتِهِمْ مِثْلَكَ وَ أَجْعَلُ كَلاَميِ فيِ فَمِهَ فَيُكَلِّمُهُمْ بِكُلِّ مَا أُوصيِهِ بِهِ ،

وَ يَكوُنُ أَنَّ الْإِنْسَانَ الَّذيِ لاَ يَسْمَعُ لِكَلاَميِ أَلَّذيِ يَتَكَلَّمُ بِهِ بِإِسْميِ أَنَا أُطَالِبُهُ ...

Kako se iz ovog arapskog prijevoda ovog dijela Biblije vidi, vjerovjesnik ili poslanik kojeg nagovještava Stari Zavjet, kazivaće kalām ili Božiju objavu, Božiji govor (Kurʼān). Prisjetimo se ovdje, zakratko, da su islamski klasici definirali Kurʼān kao kalāmu ʼllāh al-munazzal (كَلاَمُ اللهِ الْمُنَزَّلُ - objavljeni Božiji govor).

Recimo na kraju da spomen sintagme ʻulamāʼu banī isrāʼīl u Kurʼānu vijekovima služi za podsticanje dobre saradnje među pripadnicima objavljenih Knjiga. Osim toga, Božanska riječ Kurʼāna jevrejima, to jest njihovim učenim ljudima,  priznaje čast posjedovanja ʻilma ili poštovane i uvažene forme znanja u islamu i u monoteizmu općenito.

IZVORI I LITERATURA

Ambros, Arne A. (sa Stephanom Procházka), A Concise Dictionary of Koranic Arabic, Reichert Verlag, Wiesbaden, 2004.

Biblija, Stari i Novi Zavjet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1974.

Der Koran, Űbersetzung von Rudi Paret, Verlag W. Kohlhammer, Stuttgart, 2014.

Iṣfahānī, ar-Ragib, Mufradātu alfāẓi l-qurʼān, Dāru l-Fikr, Bejrut, 1972.

al-Kitabu l-muqaddasu ay Kutubu l-ʻahdi l-qadīmi wa l-ʻahdi l-ǧadīdi, Cambridge University Press, Cambridge, 1956.

Muftić, Teufik, Arapsko-bosanski rječnik, el-Kalem, III izdanje, Sarajevo, 2004.

Перевод Корана, Крачко́вский,  Minsk, 1990.

The Holy Qurʼān, translated by Abdullah Yusuf Ali, Wordsworth Classics of World Literature, Hertfordshire, 2000.

The Study Quran, uredio Seyyed Hossein Nasr, HarperOne, New York, 2015.