Hronološkim slijedom Godišnjak prati one najbitnije događaje u prošloj godini bilo da su već objavljeni u medijima ili su pak izdvojeni iz godišnjih izvještaja o radu Muftijstva i medžlisa. Sviknuti svakodnevnici, u kojoj se čini da svi sve znamo, Bošnjaci uglavnom previđaju važnost registriranja tog, na oko malog, koračanja kroz aktuelni civilizacijski prostor. Upravo ta činjenica pogodovala je da su drugi u svoju korist interpretirali i kontekstualizirali, ne samo pojedine historijske epohe bošnjačkog ustrajavanja u dostojanstvu, već i cijelu historiju. S druge strane ovakav vid komuniciranja sa ciljanim grupama našega društva otvara vrata razumijevanju uloge i značaja cjelokupne Islamske zajednice, u jasnom i transparentnom isticanju namjera i ciljeva jača povjerenje u njene organe i ustanove, ali i jasno trasira procese u kojima bi, vjernici posebice, trebali uzeti aktivnijeg učešća. Godišnjak donosi kratke crtice o prijemima muftije mostarskog mr. Salem ef. Dedovića stranih i domaćih zvaničnika, diplomata i znatiželjnika i susretima sa značajnim ličnostima iz društvenog života, radnim posjetama medžlisima i džematima, prisustvu kulturnim i vjerskim programima, organizaciji odgojno obrazovnog procesa i međureligijskoj saradnji, što na cjelovit način pruža zaokruženi sliku, jasan pregled cjelokupnog stanja Bošnjaka na području Muftijstva. Stoga se sadržaj Godišnjaka može smatrati prvorazrednim izvorom budućeg strateškog planiranja, ali i historičarima koji se u budućnosti budu bavili pitanjima Islamske zajednice. Nedostatak ovakvog zbirnog pregleda danas plaćamo višedecenijskim pretresanjima po domaćim i svjetskim arhivima. Ilustracije radi vrijedi usporediti podatke da većina Bošnjaka traga za dragocjenim podacima o godini odlaska nekog svog daljeg pretka na hadž sa letimičnim čitanjem spiska hadžija s područje Muftijstva u protekloj godini. Sviknuti svakodnevnici preko tog spiska ćemo letimično proći dok će vjerovatno budućim generacijama olakšati traženje odgovora na neke njihove zapitanosti. Godišnjak, već sada znano je, bilježi važne historijske iskorake poput prve hafiske dove u Trebinju, o klanjanju teravih namaza nakon 70 godina u najstarijoj mostarskoj džamiji, otvaranju džamije u Orahovici kod Bileće i Borču kod Gacka. Sve su to važne pobjede. Godišnjak nepogrješivo i tačno u rubrikama hutbe i pogledi stanje duha i vjerskog pregalaštva kod Bošnjaka. U izrečenim nadama, izdvojenim načelima islama iznova se rasvjetljavaju putanje nužnog historijskog kretanja, dok se u muftijinim osvrtima, za koje se može reći da si u personificirane zbirne vrijednosti, na opća politička kretanja razvidno ukazuju svekolike kušnje opstojnosti bošnjačkog bića na ovim prostorima.
Zbornik radova „Dani mevluda i zikra“ u trećem izdanju pored sadržaja istoimene manifestacije donosi i 14 radova s naučnog skupa „Bošnjaci u Hercegovini kroz historiju“. I upravo rezultati tog naučnog skupa, na kojem je dodijeljena godišnja nagrada „Šejh Fevzi Blagajac“ za naučni doprinos i afirmaciju duhovnih, opće-humanističkih i tradicijskih vrijednosti Bošnjaka Hercegovine posthumno prof.dr. Ahmedu Aličiću, na ilustrativan način obrazlaže potrebu izdavanja Godišnjaka, jer sve to što nije sistematski zabilježeno i uokvireno u cjelinu kao dio svog, zaboravom zapretenog, identiteta još uvijek nužno je razotkrivati i slagati u zbiljske potpunosti. Tako po prvi put Mostarci čitajući ovaj Zbornik mogu steći jasniji uvid šta je sve opredijelilo Ibrahim ef. Fejića, prvog reisu-l-ulemu u Socijalističkoj Jugoslaviji i mostarskog muftiju Omer ef. Džabića da se priključe Narodnooslobodilačkom pokretu tokom Drugog svjetskog rata. Radilo se o slobodarskom duhu, dakako koji je svoje ishodište imao u učenju islama. Zbornik na objektivan i znanstven način donosi podatke o nacionalnom identitetu Bošnjaka u raspravama Avde Hume i Salima Ćerića sredinom prošlog stoljeća, ulozi Teufika Velagića na afirmaciji Bošnjaštva, o ratnim stradanjima hercegovačkih muslimana u XVII stoljeću, o antipodima Mujagi Komadini i Ali ef. Džabiću u oblikovanju Pokreta za vakufsko-mearifsku autonomiju, književnim doprinosima istaknutih Bošnjaka iz Hercegovine ali i historijskim pregledom posljednjih ratnih događanja. Izvještaja sa programa 43. Manifestacije „Dani mevluda i zikra“ svojevrsni su sukus nepresušnog traganja za najčistijim izvorima islamske duhovnosti u Hercegovini. I moglo bi se reći, da rijetko koja manifestacija u našoj zemlji, kao ova ima tako izbrušenu duhovnu selektivnost, jer u sebi objedinjuje i one najprefinjenije unutarnje težnje i one vanjske manifestacione izraze, i općenarodne skupove i znanstvena pregnuća, na zavidan način respektira sve žive osobe i na dostojanstven način prisjeća se mrtvih odajući veliku pažnju šehidima palim u borbama za sve naše slobode.
Najintimnijim duhovnim pulsiranjem Bošnjaka- muslimana u Hercegovini mogao bi se nazvati zbornik radova s predramazanskih savjetovanja u protekle tri godine. U njemu su istaknute težnje hercegovačke uleme za dosezanjem što većih stepena vjerovanja u blagoslovljenom vremenu. Moglo bi se reći čista, nepatvorena i bratska saosjećajnost uokvirena u najiskrenije dove.
