Božiji Poslanik, s. a. v. s., pokazivao je istinsku brigu za druge. Nije imao privatnog života koji je trošio na zadovoljenje svojih želja i potreba. Njegove želje i interesi su bili da kroz zadovoljenje potreba drugih ostvari Božije zadovoljstvo. Nesebično je dijelio materijalna dobra, znanje, pozitivnu energiju i vrijeme i nikada se niko u njegovom životu nije požalio da mu nije posvetio dovoljnu pažnju.

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu je krajem maja organizirao predavanje jednog od vodećih islamskih učenjaka dr. Mohammada Akrama Nadwija. Napisao je preko 60 knjiga na arapskom, urdu i engleskom jeziku iz područja hadisa, fikha, sire i arapskoga jezika. Njegovo djelo o doprinosu učenih muslimanki hadisu prevedeno je na bosanski (Muhaddise: učenjakinje u islamu, prijevod s engleskog Naida Hota-Muminović i Nermina Baljević, CNS, 2018). Razgovarali smo nakratko s njim tokom pauza na njegovom putovanju kroz Bosnu na kojem je posjetio i Memorijalni centar u Srebrenici

Kada se dijete rodi treba zahvaliti Onome koji ga je i stvorio i formirao u majčinoj utrobi. Ne treba pitati je li muško ili žensko, nego treba pitati: je li zdravo i čitavo i na tome zahvaliti Allahu Milostivom, kao što je radila Aiša, r.a. (Buharija) Svaki roditelj je zabrinut za svoje dijete. Majčina briga počinje još dok ga nosi u svome stomaku. Upravo zbog toga se preporučuje da se u tom periodu roditelji što više obraćaju Uzvišenom Allahu sa iskrenom dovom, da im podari zdravo i hairli dijete, koje će biti njihova radost na oba svijeta. Kada im Allah podari hairli dijete onda Mu trebaju na tome iskreno biti zahvalni i moliti Allaha da ustraju u činjenju dobrih dijela, kako ih to novorođenče ne bi odvraćalo od spominjanja Allaha i izvršavanja Njegovih naredbi.

Spočetkom oktobra ušli smo u mjesec rebiu-levvel, mjesec u kojem obilježavamo dan koji je zauvijek promijenio svijet – rebiu-l-evvelski dan svjetla, dan kada je rođen onaj za koga se u Kur’anu kaže “ti si zaista najljepše ćudi” (El-Kalem, 4), naš poslanik Muhamed, alejhisselam. Poslanik je to kojeg volimo već skoro hiljadu i po godina, čije riječi i danas slušamo s pažnjom i čije ukupno naslijeđe cijenimo.

Naše svakodnevno nazivanje selama vrlo često sadrži i izgovaranje riječi: „merhaba“, a to je sunnet kojeg je prakticirao Poslanik, s.a.v.s.. Obično se ova riječ izgovara nakon što se odgovori na selam, pa se ona tako smatra dodatkom selama i izražavanjem dobrodošlice: „Alejkumusselam i merhaba!“