Iako je u posljednjoj agresiji na našu domovinu nad našim narodom počinjen genocid, stravični zločini i nastojanje da se zatre sve što podsjeća na islam, uz Božiju pomoć, kao i nadljudske napore naših branitelja, muškaraca i žena, mladih i starih, opstali smo.
U ovim vremenima, trebamo s istim žarom i entuzijazmom nastaviti jačati državu i njenu strukturu, odbrambene snage i privredu, ali istovremeno liječiti naše izranjavano i bolesno bosanskohercegovačko društvo. Oslobađati ga brojnih poroka: ovisnosti o opijatima i kockanju, nemoralnog ponašanja, ali i navika i osobina koje ga nagrizaju i urušavaju, kao što su: mržnja, laž, krađa, prevara, zluradost, licemjerstvo, pasivnost, sebičnost, pohlepa itd.
Da li je moguće ne misliti samo na sebe, podići pogled i primijetiti drugoga i njegove potrebe. Vrlo teška iskušenja: poplave kojima ponovno svjedočimo, klizišta, požari, stradanja rudara i teška oboljenja, posebno mladih, i solidarnost koju pokazuju građani Bosne i Hercegovine svjedoče da je to moguće. Ali, zar trebaju da nam se dese katastrofe i iznimne situacije da bismo primijetili jedni druge, da bismo osjetili probleme, patnje i suze drugog, da bismo ispoljili dobro koje nosimo u sebi?!
Značaj zdravih društvenih odnosa
Nema sumnje da je središnji cilj islama ustanoviti održiv društveni poredak na Zemlji, koji će biti pravedan i utemeljen na moralu.[1] Uspostavljanje i očuvanje društvenog poretka ovisi o svakom članu tog društva koji se slobodno pridržava istih moralnih načela i prakse. Islam, utemeljen na individualnom i kolektivnom moralu i odgovornosti, donio je socijalnu revoluciju.
Naravno, u izgradnju porodice, skladnih odnosa, zajednice u kojoj se članovi uvažavaju i potpomažu te zdravog društva neophodno je krenuti od duhovne, moralne, intelektualne, radne i svake druge izgradnje pojedinca. Cjelovita ličnost pojedinca predstavlja temelj cijele građevine društva, jer je nemoguće izgraditi čvrstu i stabilnu zgradu društva, ako su njene cigle slabe i same se rasipaju.[2]
Poslanik Muhammed, s. a. v. s., bio je ličnost, u koju se imalo puno povjerenje i prije nego je primio Objavu. To povjerenje u njega nije se ograničavalo samo na materijalna dobra već i na intelektualne i emocionalne potrebe. Drugim riječima, svi koji su ga poznavali znali su da će materijalne vrijednosti koje ostave kod njega biti sačuvane, ali što je još važnije, od njega su mogli dobiti savjet koji će im riješiti životne dileme ili riječi utjehe koje će im pomoći da savladaju iskušenja i dati im novu snagu. Allah, dž. š., za njega kaže:
Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.[3]
Allah, dž. š., naglašava brižnu prirodu našeg Poslanika, da je veoma zabrinut za dobrobit drugih, voljan je da im pomaže i milostiv je prema njima. Duboko je osjećao brige i probleme članova svoje zajednice i žurio je da ih rješava. Čak i namaz, najljepše trenutke razgovora sa svojim Gospodarom, ubrzava kako bi majka što prije stigla svome djetetu. On je idealna slika empatije, podrške i osnaživanja.
Ove vrijednosti, kao njegovi sljedbenici, trebamo nastojati usvojiti i primijeniti u osobnim životima. Prva generacija njegovih sljedbenika, njegovi neposredni učenici, uspjeli su to ostvariti. Oni daju prednost drugima koji su u oskudici nad samima sobom, čak i kada im je potrebno, što je najviši izraz nesebičnosti, što je i u Kur'anu zabilježeno: ...i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno.[4]
Istinska pomoć je u onome što je dopušteno
Islam naglašava pružanje pomoći i utjehe drugima u trenucima poteškoće i potrebe. Allah, dž. š., kaže: Sarađujte jedni s drugima u dobročinstvu i čestitosti, a ne sarađujte u grijehu i neprijateljstvu. I budite svjesni Allaha, jer Allah strašno kažnjava.[5]
Ove Božije riječi ističu važnost pozitivne saradnje kako bismo pomogli jedni drugima u onome što je dobro i legitimno. Pomagati drugima da ostvare pozitivan cilj podrazumijeva korištenje zakonskih, opravdanih sredstava. S druge strane, pomagati drugome u činjenju grijeha i onoga što je zakonom zabranjeno, bez obzira što podrazumijeva nesebičnost, dobru volju i napor, nije pohvalno, nego je zabranjeno. Svojim utjecajem omogućiti drugima da zaobiđu proceduru, da bez ispunjenja traženih uvjeta, ostvare cilj nije pozitivno pomaganje, nego negativno koruptivno djelovanje. Time činimo diskriminaciju i nepravdu prema svima drugima koji nas ne poznaju, a koji žele ostvariti svoja prava. Apsurdno je da se kao muslimani hvalimo ovim postupcima i još očekujemo Božiju pomoć za nepravdu koju činimo!
Bez obzira na važne državničke poslove, uređenje zajednice i zbrinjavanje šehidskih porodica i siromašnih, znao se Poslanik, s. a. v. s., posvetiti djetetu kojem je uginuo kućni ljubimac, pa bi se našalio s njim i tako mu popravio raspoloženje. Time je pokazivao da mu je svaki član zajednice bitan i da druženje s njim nije gubljenje vremena, naprotiv.
Različite su forme pomoći
Poslanik, s. a. v. s., na različite načine iskazivao je svoje saosjećanje i brigu o drugima, zavisno od situacije i osoba koje su iskušenjem pogođene, pokazujući time svoju mudrost i poznavanje individualnih potreba, očekivanja i mogućnosti.
Bez obzira na važne državničke poslove, uređenje zajednice i zbrinjavanje šehidskih porodica i siromašnih, znao se Poslanik, s. a. v. s., posvetiti djetetu kojem je uginuo kućni ljubimac, pa bi se našalio s njim i tako mu popravio raspoloženje. Time je pokazivao da mu je svaki član zajednice bitan i da druženje s njim nije gubljenje vremena, naprotiv.
Budući da smo u trenucima tuge i žalosti naročito osjetljivi Poslanik, s. a. v. s., ih je koristio da podsjeti na temeljne doktrinarne istine, koje se nakon toga urezuju u našu dušu, postajući dio nas i nikada ih više ne zaboravljamo. Majci koja je plakala za svojim mrtvim djetetom govori da bude svjesna Allaha, dž. š., i da se strpi.[6]
Govoreći iz osobnog iskustva Poslanik, s. a. v. s., podsjeća na važnost jačanja svijesti o Allahu, dž. š., i oslanjanju na Njega. Ako imamo snažnu svijest o Allahu, dž. š., ona će nam pomoći da razumijemo narav ovoga svijeta i smisao života, pa i najteža iskušenja koja nam se dešavaju. Tada postajemo svjesni da poslije svake nevolje kojom nas je Allah, dž. š., iskušao dolazi olakšanje i da je svaka teškoća novi korak na putu našeg približavanja Allahu, dž. š.[7]
U islamu čak i dobra koja su stečena na dopušten način ne mogu se prisvajati samo za sebe. Musliman gleda na stanje svoje rodbine, komšija i prijatelja. To nije njegova samo moralna, nego i pravna obaveza. Iz svoje na halal način stečene imovine on izdvaja 2,5% za potrebe siromašnih, odnosno onih kojima je pomoć neophodna.
Zašto je važno saosjećati se s drugima
Pokazivanje saosjećanja prema drugima je višestruko značajno za pojedinca, porodicu, zajednicu, društvo, za ummet Poslanika, s. a. v. s., pa i cijelo čovječanstvo. Saosjećanje ima pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje, kako onih koji ga primaju, tako i onih koji ga pružaju. Pomaže u smanjenju stresa, anksioznosti i depresije. Ono nas čini ljudima.
Razvijamo empatiju, razumijevanje i sposobnost da se stavimo u poziciju drugoga, što nas čini emocionalno inteligentnijima i zrelijima. Ono nam pomaže u izgradnji i održavanju snažnih i zdravih odnosa. Kada pokazujemo saosjećanje, drugi ljudi se osjećaju podržano i poštovano, što jača veze među ljudima. Kada ljudi u zajednici pokazuju saosjećanje jedni prema drugima, zajednica postaje bolje mjesto za život. To vodi ka većem osjećaju sigurnosti, podrške i zajedništva.
Saosjećanje inspirira druge da se ponašaju na sličan način, stvarajući lančanu reakciju dobrih djela i pozitivnih promjena u društvu. Saosjećanjem pojedinaca unosimo čiste emocije i pozitivnu energiju u zajednicu i društvo koji se liječe, jačaju i snažnije koračaju u prosperitetnu budućnost.
Nagrada za iskrenu pomoć prevazilazi vrijeme i prostor
Poslanik, s. a. v. s., kaže: „Allah pomaže Svoga podanika, dok on pomaže svoga brata!"[8] Alejhis-selam nagovještava da možemo očekivati Božiju pomoć na različite načine, u raznovrsnim formama i neočekivanog sadržaja, ako smo bezrezervno i neuvjetovano spremni i otvoreni za pomoć drugome, jer Božije su riječi: Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?![9]
Moći računati na pomoć Svemogućeg i Sveznajućeg Boga, koji zna naše poteškoće, kao i načine kako nam je najbolje pomoći, oslobađa nas stresa, depresije i daje nam samopouzdanje da se i nakon najtežih udaraca uspravimo i s osmijehom na licu nastavimo dalje.
Za istinsku pomoć drugima dobivamo i ahiretsku nagradu. Resulullah kaže: „Svakog vjernika koji u nesreći utješi svoga brata, Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu zaogrnuti odjećom dostojanstva."[10]
Umjesto zaključka
Božiji Poslanik, s. a. v. s., pokazivao je istinsku brigu za druge. Nije imao privatnog života koji je trošio na zadovoljenje svojih želja i potreba. Njegove želje i interesi su bili da kroz zadovoljenje potreba drugih ostvari Božije zadovoljstvo. Nesebično je dijelio materijalna dobra, znanje, pozitivnu energiju i vrijeme i nikada se niko u njegovom životu nije požalio da mu nije posvetio dovoljnu pažnju.
Zato, bez obzira što se ljudi često nerazumno ponašaju, što su sebični i što će ti često prigovoriti da činiš dobro iz sebičnih razloga, pa i bez obzira što će to dobro brzo zaboraviti čini dobro i pomaži druge, pa i onda kada ti umjesto zahvalnosti, ružne riječi upute, daji sve najbolje od sebe, jer na dobroti ovaj svijet počiva i samo dobrotu Uzvišeni nagrađuje.
[1] Fazlur Rahman, Glavne teme Kur'ana, (s engleskog: Enes Karić), CNS i El-Kalem, Sarajevo, 2011, str. 87.
[2] Jusuf el-Karadavi, Razumijevanje prioriteta, (s arapskog: Salih Haušić), Bemust, Sarajevo, 2000, str. 189.
[3] El-Kur'an, Et-Tevba, 128.
[4] El-Kur'an, El-Hašr, 9.
[5] El-Kur'an, El-Maida, 2.
[6] Muslim, Sahih, "Kitabul-dženaiz", br. 926.
[7] https://muslim.sg/articles/the-prophet-of-mercy-showing-care-and-concern-for-others (6. 10. 2024).
[8] Muslim, Sahih, "Kitabuz-zikr ved-dua' vet-tevba vel-istigfar", br. 2.699.
[9] El-Kur'an, Er-Rahman, 60.
[10] Ibn Madža, Sunen, "Kitabul-dženaiz", br. 1.601.
