Pisanje imena i prezimena ne treba predstavljati nikakav problem, ali se u pisanoj praksi javljaju pogreške u vezi s tim, čak i na javnim mjestima, iako ih barem tu ne bismo očekivali. Pravopisne upute za pisanje imena, prezimena i nadimaka jednostavne su i mi ćemo ih predstaviti onako kako su date u „Bosanskom pravopisu“.

Imena i prezimena pišu se velikim početnim slovom, bilo da se upotrijebe samostalno ili zajedno: Adem, Amina, Orhan; Nurkić, Selimović, Sijarić; Hamid Dizdar, Atif Kujundžić, Abdulah Sidran itd.

Uobičajeni način pisanja imena i prezimena u bosanskom jeziku podrazumijeva da se prvo piše ime pa onda prezime: Zija Dizdarević, Alija Sirotanović, Isidora Sekulić itd.

Prezime prije imena može se pisati u raznim abecednim ili azbučnim spiskovima te  službenim formularima za koje se očekuje da će se slagati abecednim ili azbučnim redom radi
lakšeg snalaženja u redoslijedu: Alić Senad, Sarajlić Nafija, Tihić Osman itd.

Prezime prije imena piše se i u bibliografijama i pri tome se iza prezimena piše zarez: Hrustić, Meliha, Prevođenje u teoriji i praksi, Institut za bosanski jezik i književnost,
Tuzla, 2015.

Složena prezimena koja su nastala srastanjem imena i prezimena te raznih počasnih naziva i prezimena ili sl. pišu se kao jedna riječ: Mahmutćehajić, Hadžihafizbegović, Hadžiselimović, Mulaibrahimbegović i sl. Nije dobro takva prezimena pisati sa skraćenim prvim dijelom: M. Ćehajić (umjesto Mahmutćehajić), H. Hafizbegović (umjesto Hadžihafizbegović), H. Selimović (umjesto Hadžiselimović) i sl. jer se tada neće znati da je inicijal skraćenica za prvi dio prezimena i može se shvatiti kao inicijal imena oca, posebno ako se napiše ime pa skraćeno prezime: Asim M. Ćehajić.

Velikim početnim slovom pišu se nadimci, atributi i druge riječi koje su postale sastavni dio imena: Budalina Tale, Ivan Grozni, Hadži Lojo, Majka Tereza, Marko Kraljević, Mula Mustafa Bašeskija, Vojislav Ilić Mlađi, Dima Otac, Esad Muharemović Plavi, Đuro Pucar Stari, Sulejman Veličanstveni, Petar Veliki, Petar Prvi, Ričard Lavljeg Srca, Ričard Treći, Šćepan Mali, Zmaj od Bosne (Husein-kapetan Gradaščević) itd.

Nadijevanje ružnih nadimaka zabranjeno je u islamu a o tome govori 11. ajet sure El-Hudžurāt (Sobe) – ovdje prijevod Besima Korkuta: „O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su onī bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su onē bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima!“

Svi nadimci nisu ružni i neki od njih postanu sastavni dio imena nekih ljudi, kao i različiti atributi ili druge riječi. Posebno se to odnosi na neke historijske ličnosti čije spomen-biste možemo vidjeti u mnogim parkovima i na drugim javnim mjestima širom Bosne i Hercegovine. Nije rijedak slučaj da se na takvim mjestima može uočiti pogrešno pisanje imena s nadimcima, ali se tako pogrešno napisana imena s nadimcima mogu vidjeti i u brojnim pisanim tekstovima, štampi i knjigama, a možda i na drugim mjestima.

Pogreške u pisanju prave se vjerovatno zbog toga što oni koji pišu takva imena na spomenutim mjestima olahko preuzimaju odgovornost za napisano jer, možda, precijene svoje znanje o „pravopisanju“, a napisano pripada svima i treba biti korektno. Tako ćemo često vidjeti napisanu crticu između prezimena i nadimka: Josip Broz-Tito, Fadil Jahić-Španac, Vladimir Perić-Valter i sl.

Pravilo je da nadimke od imena ne treba odvajati crticom, bez obzira na to je li nadimak na kraju imena ili u nekom drugom položaju, pa bi trebalo pisati: Josip Broz Tito, Fadil Jahić Španac, Mehmedalija Mak Dizdar, Musa Ćazim Ćatić i sl.

Vlastita imena, prezimena i nadimci često se javljaju u ustaljenim izrazima, izrekama, poslovicama i sl. i mogu biti u jednini i množini. Tada se pišu velikim početnim slovom:

(1) Mašio ko Ahmo Kladanj. – (2) Dat će Bog i Salki gaće, al’ se ne zna kad će. – (3) Bujrum Musa kupusa. – (4) Čovjek snuje, Bog određuje. – (5) Jedan ko Bajro u majke. – (6) Od Kulina bana i dobrijeh dana. – (7) Top puče, Bajram prođe. – (8) Hajde, Jovo, nanovo. – (9) Svi bi oni bili Hrnjice Halili. – (10) Imat ćemo i nove Juke (< Jusuf) u košarci. – (11) Svi smo mi Dženan. – (12) Nema više Mûsā Kåsedžījā, sad su samo kesedžije (opća im.). – (13) Oni su Robinzoni.