Allahovi robovi! Čini se da većina muslimana proslavljaju i obilježavaju nastupanje mubarek mjeseca ramazana. Dočekuju ga s takvom željom kao što je želja gladnog čovjeka za obilnom i bogatom sofrom. Kada ugleda hranu postavljenu na sofri, požudi za njom proždrljivo. Nakon nekoliko zalogaja koje uzme, zasiti se i udalji od nje. Izgleda da je za doček ramazana kod većine muslimana, ovaj primjer koji sam naveo potpuno odgovarajući. Kada nastupi prva noć, džamije budu krcate i ispunjene klanjačima. Moguće je čak da neki ne mogu naći prazno mjesto za obavljanje namaza, a zatim taj broj počne da opada. Gužva jenjava. Broj klanjača se ne povećava ni u posljednjoj desetini ramazana, čije su noći najodabranije u toku čitavog ramazana. U njoj se očekuje i Lejletul-kadr, a koja je, kako kaže Uzvišeni Allah: „...bolja od hiljadu mjeseci.“ (El-Kadr, 3)

Dakle, ovakvo dočekivanje ramazana nije vođeno željom za pokornošću Allahu, dž.š., i nastojanjem da se popravi odnos prema Njemu. Ovakvi se raduju ramazanu kao što se raduje čovjek nečemu što nije dugo vidio, za čime je čeznuo, pa kada to ugleda, ubrzo odovolji s time te počne osjećati dosadu. Vrati se brzo u prijašnje stanje.

Draga braćo! Ovo nas navodi na to da u takvim srcima nema iskrenosti prema Uzvišenom Allahu. Ti ljudi ne tragaju za onim čime se postiže zadovoljstvo Uzvišenog Stvoritelja. Evo nam se prikučila treća i posljednja trećina ramazana. Za očekivati je bilo da se broj klanjača u džamijama poveća, da se pojačaju ibadeti i nastojanje da se zadobije zadovoljstvo Uzvišenoga.

No, kada to uporediš sa stvarnošću, razočaraš se. Kao što sam i rekao, u ovih posljednjih deset noći je i Lejletul-kadr o kojoj Svevišnji veli, u čitavoj jednoj suri koja joj je posvećena: „Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr - a šta ti misliš šta je Noć kadr? Noć kadr je bolja od hiljadu mjeseci - meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.“ (El-Kadr, 1-5)

Promislite dobro o Gospodarevom opisu ove noći, a posebno o ajetu: „A šta ti misliš šta je Noć Kadr?“ (El-Kadr, 2) Da li opažate njezinu vrijednost? Pretežno je mišljenje da je ona u noćima posljednje trećine ramazana. Buhari i Muslim prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: „Ko bude Noć kadr proveo u ibadetu istinski vjerujući u Allaha i očekujući nagradu, bit će mu oprošteni ranije počinjeni grijesi.“ Postoji predanje u kome se navodi: „i raniji i kasniji grijesi.“ Imam Ahmed bilježi u „Musnedu“ hadis koji prenosi Ubade b. Samit, r.a.: „Obavijestio nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., o Lejletul-kadru, kazavši: - Tražite je u dvadeset prvoj, dvadeset trećoj, dvadeset petoj, dvadeset sedmoj, dvadeset devetoj ili posljednoj noći ramazana. Ko je provede očekujući nagradu, bit će mu oprošteni prijašnji i budući grijesi.“

Provođenje ove noći u ibadetu se minimalno ostvaruje klanjanjem potpune teravije u džamiji. Što se tiče potpunog provođenja ove noći u ibadetu, podrazumijeva se sustezanje od sna te posvećivanje pokornosti, traženju oprosta. Treba se posvetiti kajanju, ustrajno kucajući na vrata Allahova zadovoljstva, nadajući se Njegovome oprostu.

Mnogi misle da se Lejletul-kadr nalazi u dvadeset sedmoj noći ramazana. Draga braćo, to je jedna od zamki prokletog šejtana! Mnogi tako razmišljaju, te se ne posvećuju ibadetu tokom ostalih noći, vodeći se mišlju da je ona u dvadeset i sedmoj noći. Trebali bismo je tražiti u neparnim noćima, kako nam sugeriše Mustafa, s.a.v.s. Međutim, u nekim predanjima se navodi da je ona skrivena u bilo kojoj noći ramazana. Uzvišeni Allah ju je skrio kako bi je čovjek tražio u svakome času tokom noći ramazana. Međutim, mnogi ljudi zapostave ovo radi glasina koje čuju, da je ona skrivena u dvadeset i sedmoj noći.

Nešto sasvim drugo je ono što tvrde oni koji su odlutali od Allahova puta. Molim Allaha da i nas, a i njih uputi! Naime, jedan od njih mi je kazao da to nije tačno, da nije objavljeno od Uzvišenog Allaha, te da su ljudi u zabludi kada je posrijedi Lejletul-kadr. Ako je, naprimjer, kod nas noć, i to dvadeset i prva noć, a na nekome drugom mjestu je tada dan, pa, kako je onda moguće da ta noć bude u cijelome svijetu u istome vremenu? Vrijeme dana i noći se smjenjuju na zemaljskoj kugli, što je neosporna činjenica. Ne dajte da vas zavedu oni koji tako i slično govore! Poslušajte odgovor! Oni polaze od stajališta da vrijednost Noći kadr proizilazi iz nje same kao noći, iz sahata od kojih je ona sastavljena. Promišljaju o njenoj vrijednosti, kao da je ona skrivena u vremenu od kojeg se sastoji ta noć, koje je ograničeno pojavom mjeseca i sunčevim izlaskom.

Je li to tako, ili nije? Pojedina mjesta i vremena su svoju vrijednost zadobila time što ih je Uzvišeni Allah odabrao. Naprimjer, ako je kod nas dvadeset i prva noć ramazana u određenom vremenskom roku, Uzvišeni Allah izlijeva milosti i dobročinstva na stanovnike te oblasti tada, oprašta im grijehe i prima pokajanje. Prelazi im preko njihovih ružnih postupaka. No, kada ta noć nastupi na nekome drugom mjestu, Uzvišeni Allah isto tako dariva milost, oprost i dobrotu Svoju stanovnicima tog mjesta.

Izvor dobrote je Uzvišeni Allah, a ne priroda, Zemlja, vrijeme... Neznanje zasljepljuje! Izvor bolesti zvane ateizam jeste neznanje ili okovanost nefsanskim prohtjevima. Zapamtite ovaj odgovor! Vremena i mjesta svoju odlikovanost zadobijaju voljom Uzvišenog Allaha. Stoga, Lejletul-kadr može biti u različitim vremenskim intervalima, zavisno od zemaljske kugle.

Draga braćo! Želim vam skrenuti pažnju da se djela vrednuju po njihovim završecima. Naš doček ramazana ne smije biti poput primjera gladnog čovjeka koji smo naveli. Izgladni, a zatim pojede nekoliko zalogaja i okrene leđa sofri. Zasiti se. Ovaj mjesec treba biti vrijeme kada ćemo popraviti svoj odnos prema Allahu, da pohitamo prema Njemu, da to bude korak ka kontinuiranom putovanju Njemu Uzvišenome. To putovanje traje dok smrt ne dođe, kao što Uzvišeni kaže: „Sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!“ (El-Hidžr, 99) „A kad završiš, molitvi se predaj i samo se Gospodaru svome obraćaj!“ (El-Inširah, 7-8)

Neko će pitati šta je to što čovjeka pokreće da kontinuirano ide Allahu? Možda si zaboravio da si ti samo putnik Allahu, dž.š. Sutra ćeš smrt okusiti, a smrt ne znači potpuni nestanak. Smrt je samo put koji vodi obračunu, a mezar je odraz prirode tvoga putovanja Allahu. Ako budeš putovao Allahu pokornošću, mezar će biti jedna od džennetskih bašči, a ako budeš od onih koji su odbacivali Njegove naredbe, mezar će biti jedna od džehennemskih provalija, kao što se to navodi u hadisima. Klonite se onih koji su odlutali od Allaha. Njihove riječi su ogavne. Ostavljaju ružan trag na srca! Čovjeku se zgrozi slušajući kako objašnjavaju putovanje čovjeka Allahu, dž.š., kako negiraju zagrobni život, kaznu u mezaru i ono što nastupa poslije smrti. Takvi su okovani u lance nefsanskih prohtjeva i životinjskih nagona. Lutaju u tminama.

Svako ko je pametan vidi sebe kao putnika koji putuje vozom. Takav se mora pitati kako ide voz, kojom rutom putuje. Na kojim stanicama staje. Koje je krajnje odredište kojem ide. Ko će ga dočekati kada stigne. Koliko dugo će se tamo zadržati.

Navest ću vam eksplicitan govor Uzvišenog Allaha o postojanju patnje i kazne u mezaru. Uzvišeni kaže: „I Allah ga je sačuvao (Musaa, a.s.) nevolje koju su mu oni skovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i navečer u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: "Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!" (Gafir, 45-46)

Ovo nam poručuje naš Gospodar govoreći nam o našem životnom putu. Oni koji ovo ne žele čuti su kao nojevi koji su zabili glave u pijesak kada ih spopadne strah. Ne opažaju opasnost koja im prijeti svana. Ne vide lovca koji se ustremio na njih. Zar ćemo draga braćo uzeti nojeve da nam budu vodiči na našem putovanju?

Moramo se pitati šta je to što će doći nakon svega. Doći će čas kada ćemo okončati ovozemno putovanje. Hoće li mi tada koristiti riječi i savjeti tih ludaka? Hoću li tada moći zamoliti da me poštede jer sam prihvatio govor takvih? Bit će mi rečeno: „Smrtne muke su zbilja došle - to je nešto od čega ne možeš pobjeći i u rog će se puhnuti - to je Dan kojim se prijeti.“ (Kaf, 19-20)

Nema sumnje da će taj čas nastupiti; čas kada se neću moći vratiti nazad kako bih se pokajao. Kajat ću se što se nisam pripremio. Kajat ću se što se nisam pripremao kako bih susreo Allaha, dž.š., a da bude zadoljan mnome. Molim Uzvišenog Allaha da ne budemo od onih koji će slijediti ludake.

Molim Allaha da nam oprosti!

S arapskog preveo: Dženan Hasić