Razgovor smo započeli s jednom poznatom rečenicom koja cirkulira među mladima da su čuli kako mogu odbiti sve sem Kur'ana i sunneta, čime se sugeriše da su grešnici oni koji prihvataju nešto što ne mogu naći u Kur'anu i sunnetu.

„Ako neko kaže da slijedi ono što je u skladu s Kur'anom i sunnetom, upravu je. Svi se slažemo s tim. Međutim, ono što trebamo znati jeste da poslanik Muhammed, a.s., više nije ovdje. Samo su njegova učenja ovdje, a učenja trebaju ljude da ih interpretiraju i podučavaju. Lista stvari koje su haram, zabranjene u Kur'anu je kratka. Poslanik, a.s., je odredio neke stvari da su zabranjene. Naprimjer, zabranjeno nam je meso magarca, ali to nije spomenuto u Kur'anu. Dok je on bio živ to smo mogli uzeti od njega, ali on više nije s nama i sada trebamo one koji poznaju Kur'an, Poslanikovo učenje da nam objasne propise, da li je nešto sunnet, da li je u skladu s Kur'anom i ako nam neke stvari nisu potpuno jasne u odnosu na Kur'an ne znači da su protiv Kur'ana i sunneta. Imam Tahavi je kazao da su poštovaoci hadisa (ehlul-hadis) govorili da je on protiv hadisa, a on je odgovarao da nije, već da je protiv njihovog razumijevanja hadisa. Mi smo protiv nečijeg razumijevanja hadisa, a ne protiv hadisa. To je isti hadis, koji prihvatamo, ali vi mu dajete drugo značenje. Poslanik, a.s., više nije među nama i postoje razlike u pogledu tumačenja hadisa i Kur'ana. To su bile razlike i kod velikih imama kao Ebu Hanife, Šafije, Malika i Ameda. Postoji razlika čak i kod onih koji kažu da dosljedno slijede hadis. Tamo gdje dolazi do ljudskog faktora, razlike su neminovne. To su, u stvari, nevažne razlike na kojima ne bismo smjeli insistirati. Kada neko navodi hadis da se govori naglas „Amin“u namazu, drugi će kazati da se ne govori. Razlike su kod prijašnjih učenjaka nastajale na osnovu toga šta je nešto bolje i nisu proglašavali jedni druge nevjernicima. Čut ćete da se Bismila treba proučiti naglas, imam Malik je rekao da se ne uči, a Ebu Hanifa da se uči tiho. Razlike čak mogu i pomoći. Sjetimo se kada je Poslanik, a.s., poslao svoje drugove i rekao im da ne klanjaju ikindiju dok ne stignu u pleme Benu Kurejze. Neki su doslovno razumjeli i nisu klanjali dok nisu stigli, a drugi su klanjali na putu jer su vidjeli da bi moglo namasko vrijeme isteći. Imami poput Šafije, Malika i drugih su već iznijeli sve argumente koji postoje za neka pitanja i ne treba istrajavati na razlikama. Da je Bog htio da svi na isti način to razumijevamo i slijedimo pa pisalo bi to u Kur'anu.“

Proglašavati sve novotarijom je novotarija

U tom kontekstu često se koristi pojam bid'a ili novotarija. Taj pojam je postao i jedna vrsta optužbe među muslimanima zbog čega ne samo da se prekidaju veze, već i nastaju teške svađe i međusobna mržnja.

„Moramo taj pojam razumjeti na ispravan način. Proglašavati sve novotarijom je također novotarija. Ashabi to nisu radili. Koristili su razum. Poslanik, a.s., je u hadisu kazao da neko ko uvede nešto novo u vjeru da mu se to odbija, da je to novotarija. To je grijeh i protivno je vjeri. Primjera radi, kada bi neko uvjeravao ljude da je vrednije otići na hadž avionom nego vozom i da se nagrada tako umnogostručuje - to je novotarija. Kada počnete govoriti da za nešto imate više sevapa nego za druge stvari. Novotarija ne postoji u kulturi. Svi imamo različite kuhinje, vi bosansku, ja indijsku. Ako bih počeo govoriti da je kod Boga vrjednija indijska to bi bilo izmišljanje u vjeri. Slično je i s odjećom. Kada mislite da ćete biti nagrađeni za neku odjeću više nego za neku iz druge kulture. Vjenčanje je sunnet, praksa Poslanika, a.s., ali kako ćete slaviti, naravno na dozvoljen način, nije bitno, stvar je kulture.“

Ako sve nazivamo novotarijom, onda smo mi sami novotarija. Koristi mozak! Danas se pišu sire, životopisi Poslanika, a.s. Ashabi to nisu radili. Nisu pisali ni tefsire. Onda je i to novotarija.

Da ne bismo ostali nedorečeni naveli smo primjer današnjih dobrih djela, kao što su vakufi, zajedničko učenje Kur'ana i slično, što nije postojalo u ovom obliku u vrijeme Poslanika, a.s., a što neko može osporiti upravo zato što nema primjera za to u Kur'anu ili sunnetu.

„Kako nešto postaje vjersko, da znamo da se odnosi na vjeru? Spomenuto je u Kur'anu, u sunnetu, ili je dogovor svih muslimana, ili se, pak, saznaje na osnovu kijasa, analogije. Ne možete npr. reći da su Safa i Merva u Bosni, jer svi znamo i slažemo se da su u Mekki. Na osnovu analogije imamo rješenja za ono što nije spomenuto u Kur'anu i sunnetu. Primjera radi, ljudi su u vrijeme Poslanika, a.s., učili na sofama, a kasnije su se razvile medrese. Nije bilo medresa u vrijeme Poslanika, a.s. Hoće li ljudi imati nagradu za učenje u medresama? Kada imamo nove stvari, gledamo da li je bilo nešto slično u vrijeme Poslanika, a.s. Ako izdajem novine i dijelim, dajući informacije, npr. o Palestini, ja širim dobro i za to očekujem nagradu. Nije bilo novina u vrijeme Poslanika, a.s. Takav slučaj stjecanja sevapa nije bio u vrijeme Poslanika, a.s., ali je on podsticao ljude da daju sadaku, sprečavaju zlo. Sretat ćemo se u životu sa stvarima za koje ne možemo pronaći primjer u sunnetu, ali postoje slične stvari. Ako navodite primjer mukabele i propitivanja da li je to u redu, trebamo znati da su i u vrijeme Poslanika, a.s., bila okupljanja na kojima bi ashabi recitirali i ponavljali, provjeravali jedni kod drugih znanje ajeta i hadisa. Šta je to nego mukabela? Rekao sam jednom svom studentu: ako sve nazivamo novotarijom, onda smo mi sami novotarija. Koristi mozak! Danas se pišu sire, životopisi Poslanika, a.s. Ashabi to nisu radili. Nisu pisali ni tefsire. Onda je i to novotarija. Ashabi nisu izdavali nikakve fetve. Danas se pišu knjige fetvi, tefsira itd. Stotine je stvari koje ashabi nisu radili. Kada vidite da muslimani nešto rade, postoji razlog.“

Religija i kultura

S obzirom na iskustvo rada s mnogim studentima i profesorima, kao i boravak u različitim muslimanskim društvima pitali smo ga da li je mogao pronaći razloge zašto ljudi ne prave razliku između vjere i kulture i smatraju problematičnim ili neislamskim stvari koje su van njihove kulture.

„Ako kultura postaje religija to je novotarija. U nekim kulturama se nameće ugovorni brak tako što se neko natjera da vjenča nekoga. To je kultura, ali nije islam. Ako pravite od kulture djelo ili dobro djelo to nije islam, već novotarija. To je zabranjeno. Ljudi poistovjećuju elemente kulture i vjere i na ulemi, učenjacima, je da to razjasne ljudima. Kultura postoje novotarija kada je uzmete kao religiju. Širom svijeta, gdje god da odete, muslimani imaju taj problem da miješanu kulturu i religiju.“

S obzirom na njegovo izučavanje statusa žena u islamu, odnosno kako su stoljećima muslimanke marginalizirane u muslimanskim društvima, podsjetili smo se kako je došlo do kreiranja ambijenta u kojem dominira narativ da su muslimanke „za kuće“, „za čuvanje djece“, da im se zabranjuje putovanje i sično, što je u prvom redu izraženo u drugim muslimanskim društvima, ali ni bosanskohercegovačko nije oslobođeno takvih tumačenja i tumača.

„Kada su napadnute muslimanske zemlje i kada je došlo do dominacije strane kulture, muslimani nisu znali kako odgovoriti i kako zaštiti svoj način života. Muslimanski vladari su postajali sve zatvoreniji. Ako želite vidjeti poziciju žene onda morate pogledati kako su žene živjele i kakav su imale status u Medini u vrijeme Poslanika, a.s. Ako želite govoriti o šopingu, onda pogledajte kako su to radile žene u vrijeme Poslanika, a.s., kako su vodile posao, biznis, pogledajte kako su to činile u njegovo vrijeme, kako su išle u rat itd. Radile su sve. Naše današnje tumačenje uloge i pozicije muslimanke je referenca na našu kulturu. Ako ja vidim svoju majku kako čisti kuću, pravi ručak to je moja percepcija, ali ako pogledamo muslimanke Medine slika je drukčija. Mi, nažalost, kreiramo ambijent za žene onako kako mi želimo, shodno našoj kulturi, a ne prema životu i slici koja je bila u vrijeme Poslanika, a.s.“

Razum, odgovornost i pravednost

Shodno muslimanskom današnjem stanju nastojali smo zaključiti razgovor jednom kraćom porukom.

„Trebamo razmisliti o svojoj vjeri. Ako prestanemo razmišljati i jedna religija izgubi promišljanje, mudrost, onda postaje hibridna kultura. Islam će postati samo obična kultura. Šta god da radimo trebamo promisliti o tome. Drugo, trebamo se vratiti našem učenju o nagradi na Budućem svijetu. Time stječemo osjećaj odgovornosti. Ne govorim o napuštanju dunjaluka, već preferiranju ahireta. Treće, pozovimo ljude u svoju vjeru. Mi imamo obavezu da im predočimo islam. Također, potrebno je da ustanemo zajedno u borbi za pravdu. Ne možemo nekoga podržavati, a nekoga ne: ovo je naš brat musliman podržat ćemo ga, ovaj nije pa nećemo. Čovječanstvo funkcionira na principu pravde. Moramo zahtijevati vladavinu pravde. U suprotom, svi će patiti. Pogledajte da su ljudi podržavali Izraelce, ali kada čine ono što čine sada sve ih manje podržavaju.“