B

U Kur’ānu se riječ al-muḥṣanāt (الْمُحْصَنَاتُ) spominje u sedam navrata, jednom se spominje bez određenog člana (dakle: muḥṣanāt), sve u svemu, u Kur’ānu se ova riječ oslovljava osam puta, svaki put u značenju udate žene, čedne žene, neporočne žene, itd.

U suri an-Nisā’ (IV:24) Kur’ān oglašava “da je zabranjeno ženiti se (sa već) udatim ženama” (وَالْمُحْصَنَاتُ مِنَ النِّسَاءِ...), a te “udate žene” Božija Knjiga oslovljava veoma karakterističnom riječju al-muḥṣanāt (الْمُحْصَنَاتُ).

Prevodioci Kur’āna riječ al-muḥṣanāt gotovo uvijek prevode kao “udate žene”, “žene u braku”, “vjenčane žene”, itd. Na primjer, Abdullah Yusuf Ali (The Holy Qur’ān) prevodi riječ al-muḥṣanāt sintagmom “women already married”,^[1] Mohammed Marmaduke Pichthall (The Meaning of the Glorious Koran) riječ al-muḥṣanāt prevodi kao “all married women”,^[2] dok Max Henning (Der Koran) za al-muḥṣanāt daje prijevod u njemačkoj sintagmi “verheiratete Frauen”.^[3]

Naravno, tako prevesti nije pogrešno. Ali, time nije preneseno specifično alegorijsko i metaforičko značenje i naum Kur’ānskog izvornika u mjestima gdje se spominje riječ al-muḥṣanāt (الْمُحْصَنَاتُ)?

Pođe li se od samog korijena riječi al-muḥṣanāt (الْمُحْصَنَاتُ) posve je jasno da se radi o riječi ḥiṣn (حِصْنٌ) koja je u osnovi riječi muḥṣanāt. Ḥiṣn u klasičnom arapskom znači tvrđava, utvrda, citadela, kaštel. Ar-Rāgib al-Iṣfahānī u svome rječniku Kur’āna^[4] ukazuje na tu važnu činjenicu, on posve jasno ističe da Kur’ān u ovih osam upotreba riječi muḥṣanāt poručuje da je žena brakom zaštićena, da brak jeste ženi – “tvrđava” koja je štiti! Ali jednako je tako brak “tvrđava” i muškarcima. Naime, Kur’ān oslovljava i vjenčane muškarce u Kur’ānu nazivom muḥṣinīn (مُحْصِنيِنَ), doslovno “oni koji su zaštićeni/utvrđeni” (brakom, ženidbom), to jest - oženjeni su. Tome ćemo se vratiti domalo kasnije.

Kao što je običaj u klasičnih autora rječnika Kur’āna, ili kod komentatora Kur’āna, i al-Iṣfahāni donosi mnogo jezičkih (i sintaksičkih) varijacija kako bi objasnio (pra)izvorno značenje mnogih riječi, izravnih izvedenica iz korijena ḥ-ṣ-n = ḥiṣn (حِصْنٌ).

Vidljivo je da al-Iṣfahānī grozdove tih riječi vezuje za pojam tvrđave, utvrde, citadele, te, naravno, za ideje zaštite, osiguranja od opasnosti i pogibelji, i tome slično. Tako on navodi da glagol تَحَصَّنَ (taḥaṣṣana) znači “utvrditi se”, “uzeti tvrđavu za/kao stanište”:^[5]

وَتَحَصَّنَ إِذَا اتَّخَذَ الْحِصْنَ مَسْكَنًا ...

Prateći značenjsko (i stilsko) bogatstvo izvedenica iz korijena ḥṣn (حصن), al-Iṣfahānī navodi da se za štit (dir‘un - دِرْعٌ) u arapskom kaže ḥaṣīnat(un) (حَصيِنَةٌ), jer “svojstveno mu je da štiti tijelo [da je tvrđava tijelu]”.

وَمِنْهُ دِرْعٌ حَصيِنَةٌ لِكَوْنِهَا حِصْنًا لِلْبَدَنِ ...

Također, za konja/ata u klasičnom se arapskom kaže ḥiṣān, svojstveno mu je da štiti svoga jahača...^[6]

... وَفَرَسٌ حِصَانٌ لِكَوْنِهِ حِصْنًا لِرَاكِبِهِ...

Domalo dalje al-Iṣfahānī navodi nekog pjesnika koji je ispjevao sljedeći redak:

 أنَّ الحُصُونَ الخَيْلُ لا مَدَرُ القُرَى

... Tvrđave [zapravo] jesu – konji! A ne blato gradova [blato gradova = zidani bedemi od gline].

Nakon što je u više navrata (neke smo ovdje naveli) objasnio da ideja braka kao blagodarne zaštite za ženu i muškarca u korijenu ḥṣn (حصن) izvire iz značenja tvrđave, utvrde ili citadele, to jest čvrste i sigurne zaštite za bračne drugove, al-Iṣfahānī posve određeno ističe da se u Kur’ānu za hazreti Merjemu, majku Isaovu, a.s., na dva mjesta kaže izričitim svjedočenjem da je ona aḥṣanat farḡahā (أَحْصَنَتْ فَرْجَهَا), doslovno: Ona je ta [iznimna žena] “koja je zaštitila spolovilo svoje” to jest, “čednost/nevinost svoju je sačuvala/zaštitila”, ili: “koja je djevičanstvo svoje sačuvala”.^[7]

Ovo značenje korijena ḥṣn (حصن) kao zaštite od fizičke opasnosti (kao i moralne pogibelji i sunovrata) vidljivo je u Kur’ānskom ulomku quran muḥaṣṣanah (قُرًى مُحَصَّنَة) ili “utvrđena sela i gradovi” (usp. “Progonstvo”, al-Ḥašr, LIX:14), e da bi se njima ljudi zaštitili.

U vezi s navedenom intencijom koja se u Kur’ānu vezuje uz hazreti Merjemu, a.s., tu najistaknutiju ženu na stranicama islamske svete Knjige, jeste, svakako, i arapska riječ ḥaṣān(un) - حَصَانٌ. Al-Iṣfahānī tvrdi da ta riječ označava ženu koja je čedna, koja je posjednica neporočnosti, nepovredivosti.^[8]

وَيُقَالُ حَصَانٌ لِلْعَفيِفَةِ وَلِذَاتِ حُرْمَةٍ ...

Sve navedene i druge primjere al-Isfahānī predočava samo s jednim ciljem: da bi istaknuo bogatu metaforičku značenjsku i kontekstualnu intenciju riječi al-muḥṣanāt (الْمُحْصَنَاتُ) u Kur’ānu u značenju žena koje su brakom zaštićene. Tako al-Iṣfahānī kaže:

وَلِهَذَا قيِلَ الْمُحْصَنَاتُ الْمُزَوَّجَاتُ تَصَوُّرًا أَنَّ زَوْجَهَا هُوَ أَلَّذِي أَحْصَنَهَا...

“Zato se kaže: al-muḥṣanāt (الْمُحْصَنَاتُ) - udate/vjenčane žene - imajući u vidu da su muževi njihovi ti koji ih štite...”^[9]

Na stranici svoga rječnika na kojoj tretira značenja, te stilske i kolokacijske upotrebe korijena ḥṣn (حصن) u Kur’ānu, al-Iṣfahānī precizira da arapska riječ muḥṣan(un) (مُحْصَنٌ) označava ženu koju štiti neko drugi, tj. smatra se da joj zaštita dolazi od nekog drugog [ne od same nje].^[10]

... وَالْمُحْصَنُ يُقَالُ إِذَا تُصُوِّرَ حِصْنُهَا مِنْ غَيْرِهَا

S druge strane, prema al-Iṣfahānīju, riječ muḥṣin(un) [ili مُحْصِنٌ ] označava ženu koja štiti samu sebe.^[11]

... فَالْمُحْصِنُ يُقَالُ إِذَا تُصُوِّرَ حِصْنُهَا مِنْ نَفْسِهَا

U enciklopedijskom četverosvezačnom rječniku Lexicon Arabico Latinum,^[12] autor Freytagii navodi da arapske riječi ḥiṣn (حِصْنٌ), množina ḥuṣūn (حُصُونٌ), ḥiṣanah (حِصَنَةٌ) i aḥṣān (أَحْصَانٌ) znače utvrde, tvrđave do čijih se unutrašnjih mjesta ne može doprijeti (Locus munitus ad cuius interiores partes perveniri non potest). Freytagii dodaje da arapska riječ al-ḥawāṣinu (الْحَوَاصِنُ) označava trudne žene (gravidae).

Az-Zamaẖšarī (I:529) daje veoma kratku definiciju riječi al-muḥṣanāt (الْمُحْصَنَاتُ), on tvrdi da su to “žene koje imaju muževe (al-azwāḡ)” (وَهُنَّ ذَوَاتُ الْأَزْوَاجِ). Az-Zamaẖšarī potom dodaje da su takve “brakom/udajom zaštitile svoja spolovila/stidna mjesta” (لِأَنَّهُنَّ أَحْصَنَّ فُروُجَهُنَّ بِالتَّزْويِجِ).

Već navedena riječ muhṣinīn (مُحْصِنيِنَ) označava vjenčane (tj. oženjene) muškarce. Intencija u stavku sure “Žene” ili an-Nisā’ (IV:24.) je posve jasna: I muškarci su brakom zaštićeni, i oni su obitavaoci u toj “tvrđavi” kao staništu bračne neporočnosti.

Na ovom, kao i na drugim mjestima, Kur’ān snažno promovira, zapravo naređuje, zapovijeda i nalaže brak između muška i ženska. U riječima sure an-Nisā’ (IV:24.) kaže se doslovno: muḥṣinīna gayra musāfiḥīna (مُحْصِنيِنَ غَيْرَ مُسَافِحيِنَ): “... [i da s vašim imecima tražite žene] koje ćete oženiti/vjenčati [pa se tako utvrditi/zaštititi brakom], a ne [da tražite] žene da biste s njima blud činili [bludničili]!”

Kako se posve jasno vidi, na ovom mjestu je naspram riječi muḥṣinīn (oženjeni i brakom “utvrđeni/zaštićeni” muškarci) stavljena riječ musāfiḥīn (bludnici, nevaljalci, razvratnici, pokvarenjaci!). Iznimno je važno da se u narednom āyatu (IV:25) i ženama zapovijeda da se zakonito “udaju (zaštite brakom) i da blud ne čine” (muḥṣanātin gayra musāfiḥātin – مُحْصَنَاتٍ غَيْرَ مُسَافِحَاتٍ).

Muḥammad b. Aḥmad al-Qurṭubī u svojim tumačenjima ovog mjesta u Kur’ānu u riječi al-muḥṣanāt prioritetno ističe intenciju “zaštite” u braku. On kaže:

التَّحَصُّنُ: التَّمَنُّعُ، وَمِنْهُ الْحِصْنُ لِأَنَّهُ يُمْتَنَعُ فيِهِ

At-Taḥaṣṣunu znači at-tamannu‘u ili odbijanje [neprijatelja], iz istog korijena je al-ḥiṣnu [što znači: tvrđava], jer njome se (u njoj se) brani/štiti...^[13]

Al-Qurṭubī se potom poziva na 80. āyat sure al-Anbiyā’ (وَعَلَّمْنَاهُ صَنْعَةَ لَبُوسٍ لَّكُمْ لِتُحْصِنَكُم مِّن بَأْسِكُمْ) – “I podučismo ga [Dāwūda a. s.] izradi oklopa za vas, da bi vas [kad ratujete] štitili od vaše žesti”.

Također, al-Qurṭubī podsjeća da se u arapskom bojni at, rasni vranac, naziva al-ḥiṣān (الْحِصَانُ), jer takav at (vranac) “štiti svoga jahača od smrti” (لأَنَّهُ يَمْنَعُ صَاحِبَهُ مِنَ الْهَلاَكِ).^[14]

Prema komentatoru Muḥammadu ‘Alīju aṣ-Ṣābūnīju, riječi Kur’āna “da se oženite a ne da blud činite” (مُحْصِنيِنَ غَيْرَ مُسَافِحيِنَ) znače:

أَيْ إِرَادَةً أَنْ تَطْلُبوُا النِّسَاءَ بِطَريِقٍ شَرْعِيٍّ... مُتَزَوِّجيِنَ غَيْرَ زَانّيِنَ

“To jest, željom da tražite žene zakonitim putem...da se oženite, a ne da bludničite.”^[15]

As-Suyūṭī i al-Maḥallī u Tafsīru l-ḡalālayni (82.) kratko tumače da al-muḥṣanāt označava one žene koje imaju svoje muževe (ذَوَاتُ الأَزْوَاجِ), dok riječ muḥṣinīn tumače riječju mutazawwiḡīn (مَتَزَوِّجيِنَ) – oženjeni muškarci.

Az-Zamaẖšarī (I:529.) traga za značenjem kreposti, neporočnosti, čestitosti, te u tom pravcu tumači riječ al-iḥṣān (الإِحْصَانُ), doslovno kaže da ona znači “čednost” (al-‘iffatu - الْعِفَّةُ), kao i zaštita, učvršćenje i imunizacija duše/strasti, e da se ne oda harāmu [bluda], zabranjenim stvarima.

وَالإِحْصَانُ: الْعِفَّةُ وَتَحْصيِنُ النَّفْسِ مِنَ الْوُقوُعِ فِي الْحَرَامِ...

Prema Ismā‘īlu Ḥaqqīju Burūsawīju (II:188.) riječ al-iḥṣān (الإِحْصَانُ) ili (u općem značenju) zaštita žene i muškarca brakom, u Kur’ānu ima četiri značenja. Prvo značenje je ženidba, udaja, vjenčanje i brak (at-tazawwuḡ – التَّزَوُّجُ), drugo značenje je neporočnost/čednost (al-‘iffatu – الْعِفَّةُ), treće značenje je sloboda (al-ḥurriyyatu – الْحُرِّيَّةُ), a četvrto je – islām (al-islāmu – الإسْلاَمُ). Naime, poruka je Ismā‘īla Ḥaqqīja Burūsawīja da se brakom štite svi ovi pobrojani planovi i vrijednosti.

Kao knjiga koja ohrabruje oslobađanje robova i robinja, te kao Riječ koja u pologu ima trijebljenje uzroka zapadanja u ropstvo, Kur’ān se snažno zalaže za čedan bračni život robinja. U suri “Svjetlost” (an-Nūr, XXIV:33) izričito se zabranjuje “bludničenje sa robinjama”, te se traži njihovo bračno poštovanje i neporočno tretiranje.

وَلاَ تُكْرِهُوا فَتَيَاتِكُمْ عَلَى الْبِغَاءِ إِنْ أَرَدْنَ تَحَصُّنًا لِتَبْتَغُوا عَرَضَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا...

 “I ne prisiljavajte robinje svoje na blud – a one žele poštene biti [taḥaṣṣunan] – da biste tako prolazna dobra Svijeta Ovoga stekli!”

U Kur’ānskoj “slikovitoj” upotrebi velikog broja varijacija korijena ḥṣn u značenju braka kao citadele i spasonosne tvrđave koja štiti moral i porod, vidi se da Kur’ān snažno ohrabruje instituciju braka, jer brak izvodi iz ropstva, vodi ka slobodi i zaštiti čednosti (al-‘iffah ili al-ḥurmah).

U zaključku se može kazati da prijevodi Kur’āna uglavnom ne prenose ideju ili intenciju riječi muḥṣinīn (مُحْصِنيِنَ) i muḥṣanāt (مُحْصَنَات), kao udatih žena i oženjenih muškaraca kojima je brak zaštita (ili tvrđava, sigurna i prijatna citadela).

U sedam upotreba riječi al-muḥṣanāt (الْمُحْصَنَاتُ) u Kur’ānu (te jednom bez određenog člana, muḥṣanāt) jasno se ističe ta važna namisao o braku kao spokojnoj sredini, sigurnoj i prijatnoj instituciji intime za ženu/suprugu i muža/muškarca, baš kao što i svi ljudi, muškarci i žene, osjećaju tu zaštitu u tvrđavama i citadelama.

U Kur’ānu se posve jasno ističe ravnopravan odnos spram potrebe da se ne samo udate žene nazivaju (al-muḥṣanāt) “one koje su brakom zaštićene”, već se i oženjene muškarce naziva (muḥṣinīn), to su oni koji su pristalice čednosti, oni koji su se oženili pa se brakom utvrdili, zaštitili.

Izvori:

Burūsawī, Ismā‘īl Ḥaqqī Burūsawī, Rūḥu l-bayān, Istanbul, 1421 (H.)

Der Koran (arabisch – deutsch), Aus dem Arabischen von (s arapskog preveo) Max Henning, Cagri Yayinlari, Istanbul, 2009.

Freytagii, Georgii Wilhelmi, Lexicon Arabico Latinum, Librairie du Liban, Bejrut, 1975.

Isfahānī, ar-Rāġib al-Isfahānī, Mu‘ğamu mufradāti alfāẓi l-qur’ān, Bejrut, 1972.

Suyuṭī, Ḡalāluddīn as-Suyuṭī (u saradnji sa Ḡalāluddīn al-Maḥallījem), Tafsīru l-ğalālayn, Kairo, 2000.

The Holy Qur’ān (prijevod Abdullaha Yusufa Alija), Wordsworth Classics of World Literature, London (Hertfordshire), 2000.

The Meaning of the Glorious Koran, An explanatory translation, preveo Mohammed Maramaduke Pickthall, Penguin Group, London (bez godine izdanja).

Zamaẖšarī, ‘Umar az-Zamaẖšarī, al-Kaššāfu ‘an ḥaqā’iqi tanzīli wa ‘uyuni l-aqāwīli fī wuğūhi t-ta’wīli, Bejrut, 2001.

 

^[1]      The Holy Qur’ān (prijevod Abdullaha Yusufa Alija), Wordsworth Classics of World Literature, London (Hertfordshire), 2000., p. 63.

^[2]      The Meaning of the Glorious Koran, An explanatory translation, preveo Mohammed Marmaduke Pickthall, Penguin Group, London (bez godine izdanja), p. 82.

^[3]      Der Koran (arabisch – deutsch), Aus dem Arabischen von (a arapskog preveo) Max Henning, Cagri Yayinlari, Istanbul, 2009., p. 82.

^[4]      Ar-Rāgib al-Iṣfahānī, Mu‘ḡamu mufradāti alfāẓi l-Qur’ān, Dāru l-Fikr, Bejrut, 1392./1972., ṣ. 120.

^[5]      Al-Iṣfahānī, isto, ṣ. 120.

^[6]      Al-Iṣfahānī, isto, ṣ. 120.

^[7]      Usp. Kur’ān, al-Anbiyā’, XXI:91; at-Taḥrīm, LXVI:12.

^[8]      Al-Iṣfahānī, isto, ṣ. 120.

^[9]      Al-Iṣfahānī, isto, ṣ. 120.

^[10]     Al-Iṣfahānī, isto, ṣ. 120.

^[11]     Al-Iṣfahānī, isto, ṣ. 120.

^[12]     Georgii Wilmhelmi Freytagii, Lexicon Arabico Latinum, I svezak, Librairie du Liban, Bejrut, 1975., str. 390.-391.

^[13]     Muḥammad b. Aḥmad Al-Qurṭubī, Al-Ğāmi‘u li aḥkāmi l-Qur’ān, sv. V, Dāru l-kutubi l-‘ilmiyyah, Bejrut, 1988., str. 79.

^[14]     Al-Qurṭubī, isto, str. 79.

^[15]     Muḥammad ‘Alī aṣ-Ṣābūnī, Ṣafwatu t-tafāsīr, svezak II, Dāru l-Qur’āni l-Karīm, Bejrut, 1981., ṣ. 91.