D

Aṭ-ṭāriqu ili, uvjetno rečeno i prevedeno, Danica,  vrlo je tajnovita i bez komentara ne baš jasna riječ Kurʼāna. U temeljnoj islamskoj svetoj knjizi aṭ-ṭāriq  se  spominje dva puta, i to u istoimenoj suri (Danica/Aṭ-ṭāriq, 86:1-2). Ta tri retka Kurʼāna glase:

وَ السَّمَاءِ وَ الطَّارِقِ وَمَا أَدْرَاكَ مَاالطَّارِقُ النَّجْمُ الثَّاقِبُ

Tako Mi neba i Danice, a Danica znadeš li [Muhammede/čovječe] šta je! – zvijezda blistava [ona je]!

Naravno, ovako bi glasio približan prijevod tri prva āyata 86. sure ako tajnovitu riječ aṭ-ṭāriq prevedemo (to jest, protumačimo) u značenju Danica.

Pa iako se veliki broj komentatora Kurʼāna opredijelio za Danicu kao dobro prijevodno rješenje, razmotrimo u ovoj odrednici, makar nakratko, i druga tumačenja i sagledavanja značenja ove doista zanimljive riječi, zapravo vlastite imenice (jedne zvijezde ili sjajne planete) spomenute u Kurʼānu.

Brillova Encyclopaedia of the Qurʼān na tri mjesta (II:405; IV:108; V:93) spominje, ili ima u vidu, mogućnost da aṭ-ṭāriq može, barem kod nekih komentatora, označavati  Danicu (Venus). Iako će nebo i nebesa koja spominje Kurʼān trebati posebno obraditi, ovdje tek preliminarno treba reći (na tragu tvrdnji iz komentatorske literature) da se u Kurʼānu često ne specificiraju riječi, tvrdnje i proklamacije o nebu i nebesima na jedan horizontalan način. Dakako, nebo (as-samāʼ - السَّمَاءُ) i nebesa (as-samāwāt - السَّمَاوَاتُ) u Kurʼānu su itekako važna tema, jer nebo i nebesa jesu āyāt ili mnogobrojno znakovlje koje ukazuje da Bog ima, da Bog jeste, da je ovaj svijet Njime stvoren.

Na primjer, u kontekstu isticanja Božanskih znakova, u Kurʼānu se (56:75) govori o zahodištima zvijezda (mawāqiʻu n-nuğūm – مَوَاقِعُ النُّجوُمِ), ali se ne kaže kojih zvijezda. (Vjerovatno je da se ne kaže kojih zvijezda usljed toga jer svi su horizonti planete Zemlje, zapravo, zahodišta mnogih zvijezda). Ili, pak, u Kurʼānu se (85:1) spominju sazviježđa (al-burūğ - الْبُروُجُ), ne kaže se koja su to sazviježđa jer sa Zemlje su ljudi detektirali mnoga sazviježđa. I još uvijek će ih detektirati.

Prema tome, i ovdje, u vezi riječi aṭ-ṭāriq, Božanska riječ Kurʼāna kaže nam da je to “zvijezda blistava“, “zvijezda sjajna“, “zvijezda jarka“ (an-nağmu ṯ-ṯāqib – النَّجْمُ الثَّاقِبُ), a do samih komentatora je bilo da se odluče za Danicu kao moguće značenje riječi aṭ-ṭāriq.

Vratimo li se nakratko rječnicima, naročito onim arapsko-arapskim, uočavamo da riječ aṭ-ṭāriq (الطَّارِقُ) označava onoga koji se pomalja u noći,   koji dolazi noću (al-ātī fī l-layli – الْآتي فيِ اللَّيْلِ). Ta tumačenja ove riječi daje Ḫalīl al-Ğurr. Također, po istom jezikoslovcu riječ aṭ-ṭāriq može značiti i događaj (al-ḥādiṯ - الْحَادِثُ), naročito događaj koji se zbio noću (al-ḥādiṯu laylan – الْحَادِثُ لَيْلاً). Veliki broj klasičnih komentatora Kurʼāna daje istovjetna ili slična tumačenja riječi aṭ-ṭāriq koja smo upravo vidjeli kod Ḫalīla al-Ğurra. K tome, Teufik Muftić prevodi ṭāriq, između ostalog, riječima: noćni posjetilac, ali i (zvijezda) Danica. Također, Seyyed Hossein Nasr u svome prijevodu Kurʼāna riječ aṭ-ṭāriq prevodi na engleski: that which comes by night (onaj koji dolazi noću, onaj koji stupa noću), ali u komentatorskoj bilješci spominje mogućnosti da se radi o zvijezdama Plejade, ili, pak, o Saturnu, Veneri/Danici (Venus), nekom meteoritu...

Vrlo je moguće da je Danica ili Večernjača od komentatora Kurʼāna prepoznata u riječi aṭ-ṭāriqu s obzirom na svoje sjajeće ili blistajuće očitovanje i pojavu uvečer, nakon zalaska Sunca, ili pak ujutro, pred izlazak Sunca. Također, ponekada je Danica (uz Mjesec i Sunce) jedino nebesko tijelo koje je na nebeskom svodu danju vidljivo golim čovjekovim okom. (Iako je Danica u današnjoj astronomiji klasificirana kao planeta, komentatori i prevoditelji Kurʼāna imaju u vidu njezin sjaj koji se uočava sa Zemlje, te odatle i kurʼānsko imenovanje an-nağmu ṯ-ṯāqibu – blješteća zvijezda).

Prema iznimno velikom broju komentatora Kurʼāna, ono što je sigurno jeste da je aṭ-ṭāriqu jedno sjajno nebesko tijelo (zvijezda općenito, ili pak Saturn ili Venera, čak i meteorit). Ovdje Božanska riječ Kurʼāna kaže da je aṭ-ṭāriqu, zapravo, an-nağmu ṯ-ṯāqibu (النَّجْمُ الثَّاقِبُ) ili jarka, blješteća, izrazito sjajna zvijezda (engl. the piercing star). Na istom tragu Игна́тий Юлиа́нович Крачко́вский prevodi kurʼānsku sintagmu an-nağmu ṯ-ṯāqibu kao Звезда пронизывающая.

Iz svih ovih primjera vidimo namisao o svjetlosti koja rastjeruje tamu ili koja prosijava kroz tamu, i to treba uzeti kao simboličku pouku iz ovog mjesta u Kurʼānu.  Time se, također,  ukazuje na Božiju uputu i potrebu da u njoj čovjek pronađe svoju vodilju kao što je nalazi u osvijetljenom putu.  Az-Zamaḫšarī upravo to ima u vidu kad tumači riječ aṭ-ṭāriqu:

وَ وُصِفَ بِالطَّارِقِ لِأَنَّهُ يَبْدوُ بِاللَّيْلِ ...

“Nazvana je aṭ-ṭāriqu jer se javlja noću...“

كَمَا يُقَالُ لِلْآتِي لَيْلًا: طَارِقٌ ... 

“Također, kaže se za onoga koji dolazi noću: ṭāriqun.“

...يَثْقُبُ الظَّلاَمَ بِضَوْئِهِ فَيَنْفُذُ فيِهِ ....

“Svjetlost [te zvijezde] prodire kroz tamu svojim sjajem, probija se kroz nju...“

Ma koje tumačenje uzeli kao važeće, nesumnjivo je da je  aṭ-ṭāriqu jedna od važnih riječi Kurʼāna kojima se ohrabruju čovjekovi pogledi u nebesa.

Izvori i literatura:

Asad Muhammad, The Message of the Qurʼān, Dar Al-Andalus, Gibraltar, 1980.

Ḫalīl al-Ğurr, al-Muʻğamu l-ʻarabī al-ḥadīṯ, Librarie Larousse, Paris, 1973.

KOPAH, Перевод Корана Крачковского Игнатия Юлиановича, Dušanbej, 1990.

Kunitzsch Paul, Arabische Sternnamen in Europa, izd. Otto Harrassowitz, Wiesbaden, 1959.

Muftić Teufik, Arapsko-bosanski rječnik, el-Kalem, Sarajevo, 2004.

Nasr, Seyyed Hossein (urednik), The Study Quran, HarperCollins Publishers, New York, 2015.

Ṭabarī, Ibn Ğarīr aṭ-Ṭabarī, Ğāmīʻu l-bayān fī tafsīri l-Qurʼān, Kairo, 1954.-1968.

Az-Zamaḫšarī, Maḥmūd b. ʻUmar, al-Kaššāf (I-IV), Beirut, 1947.