K

El-mejsir/al-maysir – الْمَيْسِرُ (kockanje, hazardiranje) spominje se triput u Kur’ānu, uvijek u općem značenju kockanja, igranja na sreću (engleski prijevodi Kur’āna riječ el-mejsir prevode riječima gambling, games of chance, a njemački Gluckspiel). Prvi put el-mejsir se spominje u suri al-Baqarah, II:219;

يَسْأَلُونَكَ عَنِ الْخَمْرِ وَالْمَيْسِرِ قُلْ فِيهِمَا إِثْمٌ كَبيِرٌ وَمَنَافِعُ لِلنَّاسِ وَإِثْمُهُمَا أَكْبَرُ
مِنْ نَفْعِهِمَا...

„Pitaju te o vinu i kocki. Ti reci: U tome dvome grijeh je veliki, a o neke koristi za ljude! Ali grijeh njihov veći je od koristi njihove!”

Drugi i treći put riječ al-maysir spominje se u suri al-Mā’idah, V:90-91:

O vjernici! Doista su vino, i kocka, i kumiri, i strelice za proricanje, ružne stvari, posao šejtanski! Svega se toga klonite, da biste postigli ono što želite. Šejtan samo hoće da među vas neprijateljstvo i mržnju ubaci vinom i kockom, i da vas od spominjanja Allaha i namaza odvrati pa, hoćete li vi s tim prestati?

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إنَّمَا الْخَمْرُ وَالْمَيْسِرُ وَالأَنْصَابُ وَالأَزْلاَمُ رِجْسٌ مِنْ عَمَلِ الشَّيْطَانِ فَاجْتَنِبُوهُ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ. إِنَّمَا يُرِيدُ الشَّيْطَانُ أَنْ يُوقِعَ بَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةَ وَالْبَغْضَاءَ فِي الْخَمْرِ وَالْمَيْسِرِ وَيَصُدَّكُمْ عَنْ ذِكْرِ اللهِ وَعَنِ الصَّلاَةِ فَهَلْ أَنْتُمْ مُنْتَهُونَ.

Komentatori Kur’āna i jezikoslovci arapskog jezika naširoko su raspravljali o etimologiji riječi al-maysir. Gotovo da možemo navesti kao općenito prihvaćeno mišljenje u komentarima Kur’āna da riječ al-maysir znači: hazardna igra, opklada, klađenje, kockanje, igra na sreću, također i materijalni dobitak (npr. nekoje titule) kroz opkladu, kocku, i sl.

Zamahšeri navodi da riječ el-mejsir znači “sticanje imetka na lagodan način, s lahke strane.” Riječ al-maysir, tvrdi az-Zamaḫšarī, u arapskom znači al-qimār (الْقِمَارُ) tj. kockanje, odnosno “uzimanje imetka nekog čovjeka na lahak način, bez truda i napora.”^[1]

 أَخْذُ مَالِ الرَّجُلِ بِيُسْرٍ وَسُهُولَةٍ مِنْ غَيْرِ كَدٍّ وَلاَ تَعْبٍ...

Az-Zamaḫšarī na istom mjestu još navodi i mišljenje da je riječ al-maysir izvedena od riječi al-yasār (الْيَسَارُ) što znači al-ginā (الْغِنَاءُ - tj. bogatstvo) jer je, kaže az-Zamaḫšārī, “kockanje otimanje imetka čovjekova.” لِأنَّهُ سَلْبُ يَسَارِهِ...

Aš-Šawkānī, pak, navodi da riječ al-maysir znači al-ğazūr (الْجَزُورُ) a to je zaklana životinja u čije su se dijelove kockali predislamski Arapi.^[2]

الْجَزُورُ الَّذيِ كَانُوا يَتَقَامَرُونَ عَلَيْهِ...

 U ovom kontekstu az-Zamaḫšarī navodi da se strelica kojom su se predislamski Arapi kockali pri dijeljenju mesa na arapskom naziva kidh (قِدْحٌ), množina akdah (أَقْدَاحٌ).^[3]

On napominje da bi dobijeno meso na kocki davali siromasima i ne bi ga jeli.^[4]

وَكَانُوا يَدْفَعُونَ تِلْكَ الأَنْصِبَاءَ إِلَى الْفُقَرَاءِ وَلاَ يَأْكُلُونَ مِنْهَا

U ovu svrhu zaklanu životinju nazivali su i el-džezur/al-ğazūr (الْجَزُورُ), a ponekad se tu zaklanu životinju nazivalo i al-maysir (الْمَيْسِرُ) jer se kockanjem dijelila, odnosno kockanjem su dobitnici lahko dolazili do mesa. Klasični komentatori Kur’āna bilježe da riječ al-yāsir označava osobu koja nadgleda ovaj svojevrsni ceremonijal kockanja u meso zaklane životinje i koja potom razdjeljuje to meso.^[5]

Mnogi komentatori Kur›ana široko govore šta je to doista što spada u kockanje i hazardne igre. Az-Zamaḫšarī (isto) navodi, osim naprijed spomenutog, da u al-maysir spadaju igre zvane nard (نَرْدٌ - igra “triktrak”) i šatranğ (شَطْرَنْجٌ - igra šaha). Te je igre, stoji u komentarima Kur’āna, Poslanik zabranio, jer su one hazardne igre Perzijanaca (فَانَّهُمَا مِنْ مَيْسِرِ الْعَجَمِ). Isti komentator spominje da je, navodno, i četvrti halifa Alija ibn Ebi Talib kazao da igre nard i šatranğ spadaju u al-maysir.

Sufijski komentator Kur›ana, Isma‘īl Ḥaqqī al-Burūsawī^[6] u kategoriju al-maysira ubraja čak i dječiju igru s kockicama i s orasima.

لُعْبُ الصِّبْيَانِ باِلْجَوْزِ وَالْكَعَابِ

Ovaj komentator Kur’āna na istom mjestu navodi ranog autoriteta Ibn Sirīna koji je kazao:

كُلُّ شَيْءٍ فِيهِ خَطَرٌ فَهُوَ مِنَ الْمَيْسِرِ

Sve u čemu je riziko, sve što se stavlja na kocku jeste al-maysir!

Ovi komentatori Kur’āna ističu da je ljudska sudbina ozbiljna stvar i nemoguće ju je otčitati u hazardnim igrama i kockanju. Stoga islam zabranjuje al-maysir.

Činjenica da se u Kur›anu el-mejsir spominje uz opojna pića (al-ḫamr – الْخَمْرُ), zatim uz idolatriju (al-anṣāb - الأَنْصَابُ) i uz gatanje (proricanje sudbine strelicama (al-azlām - الأَزْلاَمُ) sama je po sebi bila dovoljnim razlogom muslimanskim pravnicima da na sve oblike al-maysira, povezanog s ulaganjem novca ili drugih materijalnih i dihovnih vrijednosti (kroz gambling, igranje karata, kocku, hazardne igre...), gledaju kao na strogo zabranjene stvari (ḥarām – حَرَامٌ).

Jer, jedni ljudi u tome dolaze do imetka drugih ljudi na lahak način i bez rada.

Stoga je al-maysir potrebno tumačiti i u vezi sa odrednicom igre (al-lu‘b – اللُّعْبُ) u ovom Enciklopedijskom leksikonu Kur’āna.

Postoje istina, pravne decizije (al-fatāwā) koje govore da igranje šaha, i karata, domina, tavle itd. nije ḥarām ako se sama igra ne odvija zarad novca ili bilo kakve materijalne ili duhovne dobiti, te ako se ne gubi puno vremena, odnosno ako igra ne prelazi u dangubu, svađu i izostavljanje namaza i drugih vjerskih dužnosti.

Takvu je pravnu deciziju izdao al-Qaraḍāwī koji smatra da igranje šaha spada u kategoriju dopuštenih stvari (ibāḥah). Naime, on smatra da igranje šaha nije ni pokuđeno (karāhah), niti je, pak, zabranjeno (ḥarām), već je dopušteno (mubāḥ) pod tri uvjeta:

- da se zbog igranja šaha ne zanemari vršenje namaza u propisano vrijeme,

- da se šah ne igra za pare niti za materijalnu dobit (tj. da ne prelazi u al-qimār),

- da igrači šaha ne psuju pri igri, da se čuvaju ružnih riječi, da se ne zaklinju lažno, itd.

Al-Qaraḍāwī dodaje da nije sasvim sigurno da je postojala šahovska igra u vrijeme Poslanika.

Ova al-Qaraḍāwījeva fetva poslužila je u istu svrhu i kad su posrijedi igranje karata, talve, domina, mica, igre ne ljuti se čovječe, itd. Naime, te su igre, smatraju mnogi današnji islamski pravnici, dopuštene ukoliko ne odvraćaju od namaza, ukoliko se ne igraju u/za novac ili materijalnu dobit, i ukoliko se pri njihovu igranju ne psuje, ne vrijeđa, ne zaklinje lažno, ukoliko ne prelaze u dangubu, i sl. Husein Đozo dodaje o ovome i slijedeće: “Iako ovakvo igranje, dok je u granicama umjerenosti, nije zabranjeno, ipak bi se moglo reći da nije ni preporučljivo. Ima mnogo korisnijih stvari gdje bi čovjek mogao naći zabave i razonode.”) Đozo, Fetve, I, str. 156).

Lutriju i igre na sreću u bilo kojim, pa i u modernim oblicima, savremeni muslimanski pravnici jednoglasno smatraju oblikom al-maysira, tj. strogo zabranjenim stvarima.

A smatraju je al-maysirom jer je posrijedi ulaganje novca ili drugih materijalnih sredstava u nešto gdje će dobiti samo neki, a izgubiti mnogi.

 

^[1]      Az-Zamaḫšarī, Al-Kaššāf, sv. 1, str. 261.

^[2]      Usp. Aš- Šawkānī, Tafsir fatḥu-l-qadīr, sv. I, ṣ. 220.

^[3]      Az-Zamaḫšarī, al-Kaššāf, I, s. 262.

^[4]      Isto, s. 262.

^[5]      Usp. npr. aṣ-Ṣābūnī, Tafsir āyati-l-aḥkām, I, ṣ. 268).

^[6]      Usp. al-Burūsawī Ismā‘īl Ḥaqqī, Tafsīru rūḥu-l-bayān, I, s. 338.