K

U Kur’ānu se kruh (ḫubz - خُبْزٌ) spominje jedanput, u suri Yūsuf (XII, 36). Ali, iako je kruh/hljeb (ḫubz) u Kur’ānu spomenut samo jedanput, znakovita je simbolička važnost i metaforička dalekosežnost tog spomena, jer se na istom mjestu spominje grožđe, odnosno vino (ḫamr - خَمْرٌ).

Iz sure Yūsuf (stavak XII, 36) jasno se vidi da su kruh (ḫubz) i vino (ḫamr) na ovom mjestu spomenuti kao dvije stvari u kontrastivnom paru, uprizorene su zasebno u znakovitim snoviđenjima dvojice ljudi, dvojice utamničenika kojima snove tumači Jūsuf (Yūsuf), Božiji vjerovjesnik. Time što Kur’ān na taj način spominje par kruh i vino, dobija se široko simboličko značenje.

Ovaj cjelovit stavak iz sure Yūsuf (XII: 36) glasi:

وَدَخَلَ مَعَهُ السِّجْنَ فَتَيَانِ قَالَ أَحَدُهُمَا إِنِّي أَرَانِي أَعْصِرُ خَمْرًا وَقَالَ الْآخَرُ إِنِّي أَرَانِي أَحْمِلُ فَوْقَ رَأْسِي خُبْزًا تَأْكُلُ الطَّيْرُ مِنْهُ نَبِّئْنَا بِتَأْوِيلِهِ إِنَّا نَرَاكَ مِنَ الْمُحْسِنِينَ

S Jūsufom u tamnicu dva mladića uđoše, i jedan od njih reče: “Sanjao sam kako cijedim grožđe!”

A drugi reče: “Ja sam sanjao kako na glavi kruh nosim, koji su ptice kljuvale!” “Obavijesti nas ti o značenju snova ovih, jer vidimo doista da si čovjek koji dobro čini!”

Ovaj stavak Kur’āna pokazuje susret i razgovor trojice utamničenika: (1) Božijeg vjerovjesnika Jūsufa, potom (2) faraonova peharnika (šarābiyya - شَرَابِيٌّ), dvorjanina koji je faraonu dodavao čaše vina i napajao ga, i (3) faraonova pekara (ḫabbāz - خَبَّازٌ).

Iz samog Kur’āna (poglavlje XII) jasno je da je vjerovjesnik Jūsuf dopao tamnice zbog objede da je strastveno napastvovao lijepu ženu jednog faraonova dvorjanina.

Za Jūsufove tamničke drugove komentator Kur’āna az-Zamaḫšarī (II, 442) navodi sljedeće tumačenje: Peharnik (šarābiyy) i pekar (ḫabbāz) su dopali tamnice jer su, navodno, skovali spletku protiv svoga vladara faraona s namjerom da ga otruju. Faraon je to saznao preko svojih uhoda (ruqiya ilayhi annahumā yusimmānahū), naložio je da se obojicu utamniči (fa amara bihimā ila s-siğni).

عَبْدَانِ لِلْمَلِكِ خَبَّازُهُ وَشَرَابِيُّهُ رُقِيَ إِلَيْهِ أَنَّهُمَا يُسِمَّانِهِ فَأَمَرَ بِهِمَا إِلَى السِّجْنِ فَأُدْخِلاَ سَاعَةَ أُدْخِلَ يُوسُفُ عَلَيْهِ السَّلاَمُ...

Komentator Kur’āna Ismā‘īl Ḥaqqī al-Burusawī (IV, 257) daje šire komentare kur’ānskih pojedinosti iz sure Yūsuf. Tvrdi da su peharnik (šarābiyy) i pekar (ḫabbāz) pristali da stave otrov u svoje proizvode, prvi u vino a drugi u kruh, i na taj način otruju faraona. Prema Ismā‘īlu Ḥaqqīju, peharnik i pekar su namjerenoga dana, na svakidašnje uobičajen način, iznijeli vino i kruh pred faraona, ali je samo peharnik [njega Ismā‘īl Ḥaqqī označava također i riječju as-sāqi (السَّاقِي), što znači vinotočija], u zadnji čas, odustao da stavi otrov u vino! Budući obaviješten da su skovali spletku, faraon je zatražio da svaki od njih, i peharnik i pekar ponaosob, okuse to što su donijeli. Peharnik je popio vino. Ostao je živ, jer vino nije bilo zatrovano. Pekar je odbio pojesti kruh, što je bilo znakom da je kruh bio zatrovan. Kad su faraonovi ljudi dali kruh nekoj životinji, smjesta je crkla otrovana!

فَقَالَ الْمَلِكُ لِلسَّاقِيِّ اشْرَبْهُ فَشَرِبَهُ فَلَمْ يَضُرُّهُ وَقَالَ لِلْخَبَّازِ كُلْهُ فَأَبَى فَجَرَّبَهُ بِدَابَّةٍ فَهَلَكَتْ فَأَمَرَ بِحَبْسِهِمَا...

Da bi se stvar ispitala, u tamnicu su bačeni i peharnik i pekar. Potom je uslijedilo njihovo zatvorsko poznanstvo i susret sa Božijim poslanikom Jūsufom, uslijedilo je i njegovo tumačenje njihovih snoviđenja. Prema Kur’ānu (XII, 41), vjerovjesnik Jūsuf je peharniku rekao da će ostati živ i svoga gospodara/faraona napajati vinom, a pekaru je rekao da će biti raspet, pa će mu ptice glavu kljuvati!

 أَمَّا أَحَدُكُمَا فَيَسْقِي رَبَّهُ خَمْرًا وَأَمَّا الْآخَرُ فَيُصْلَبُ فَتَأْكُلُ الطَّيْرُ مِن رَّأْسِهِ 

Po tumačenju vjerovjesnika Jūsufa, sanjati grožđe, vino i vinsku širu simbolizira produljenje života, a sanjati kruh na glavi koji kljuju ptice znači predskazanje o okončanju života.

Zapravo, Jūsufovo tumačenje snova sagledava snoviđenje čiji je predmet grožđe i grožđani sok (ḫamr) kroz oštar kontrast sa snoviđenjem čiji je predmet kruh (ḫubz)!

U mediteranskim kulturama vino je dionizijski element, ono ukazuje na život i slavljenje života i njegovih radosti. Stoga će Božiji vjerovjesnik Jūsuf protumačiti peharnikov san peharnikovom slobodom, puštanjem iz tamnice i povratkom na svoj pređašnji posao. “Jedan od vas dvojice (biće oslobođen i) gospodara će svoga vinom napajati!” (أَمَّا أَحَدُكُمَا فَيَسْقِي رَبَّهُ خَمْرًا) - tvrdi se u Kur’ānu (XII: 41).

Međutim, kao osnovna živežna namirnica u prapostojbini judaizma, kršćanstva i islama (zavičaju između Jeruzalema i Mekke koji je prevalentno pustinjski, suh i bezvodan) kruh je simbol grčevite borbe za život (ili borbe na život i smrt!).

Utamničenik pekar, koji je sanjao kako na glavi nosi korpu kruha koji kljuju ptice, bio je posve suprotne sudbine od peharnikove. Pekara su osudili na smrt, bio je pogubljen. “A drugi će raspet biti, pa će mu ptice glavu kljuvati!” (وَأَمَّا الْآخَرُ فَيُصْلَبُ فَتَأْكُلُ الطَّيْرُ مِن رَّأْسِهِ) (Kur’ān, XII: 41).

Pekar je sanjao da je nosio korpu kruha na svojoj glavi i to se treba protumačiti kao presudno važna metafora koja povezuje glavu i kruh. Glava je život, kruh je glavna živežna namirnica! Kome (ne samo u snu) oduzimaju ili otimaju kruh, oduzimaju mu glavu ili sam život!

Važan detalj koji se treba istaći u vezi sa kruhom u ovom kontekstu je i pitanje obreda i liturgije u tri monoteističke religije semitskog kruga. Za razliku od judaizma i kršćanstva, koji u svome obredoslovlju (na različite načine) uvode upotrebu kruha i vina, jedino što islam (u obrednoj paraleli s kruhom i vinom) uvodi u svoje obredoslovlje jeste čista voda (mā’ - مَاءٌ): izvorska, rječna, jezerska i morska.

Time se insistira na primordijalnoj prirodi, jer voda nije čovjekov proizvod. S druge strane, i vino i kruh su, na ovaj ili onaj način, djelo ljudskih ruku.

Napokon, treba napomenuti da kur’ānsko poglavlje Yūsuf navodi, sve u svemu, četiri sanjara i četiri sna.

Prvi san je usnio sam vjerovjesnik Jūsuf, sanjao je kako mu se klanja jedanaest zvijezda i Sunce i Mjesec (Yūsuf, XII, 3). Prema kur’ānskom tekstu, Jusufov san niko ne tumači (a Jūsufa otac mu Jākūb (Ya‘qūb) samo svjetuje da svoj san ne priča svojoj braći!). Praktički, sama sura Yūsuf jeste tumačenje sna koji je usnio vjerovjesnik Jūsuf, to jest sam Jūsuf tumači sve snove koji se spominju u suri Jūsuf!

Drugi san je peharnikov, sanjao je kako cijedi grožđe (vino – ḫamr).

Treći san je pekarev, sanjao je kako na glavi nosi korpu s kruhom (ḫubz), koji kljuju ptice.

Četvrti san je faraonov, viđen je u dva detalja: sanjao je kako sedam mršavih krava proždire sedam debelih krava, sanjao je sedam klasova zelenih i sedam klasova sasušenih!

Žitno klasje iz faraonova sna potrebno je povezivati sa kruhom iz pekareva sna.

Žitno klasje je nagovještaj faraonove nesreće i smrti. Kao što je pekar doživio smrt kad je sanjao kako mu na glavi ptice kljuju kruh, i faraonovo carstvo je doživjelo slom, dekadencu i poraz.

Izvori:

Burūsawī, Ismā‘īl Ḥaqqī Burūsawī, Rūḥu l-bayān, IV, Osmanli Yayinevi, Istanbul, 1421. (h).

Qurṭubī, Abū ‘Abdillāh Muḥammad ibn Aḥmad al-Anṣārī al-Qurṭubī, Al-Ğāmi‘u li aḥkāmi l-Qur’ān, V, Bejrut, 1988.

Ṣābūnī, Muḥammed ‘Alī aṣ-Ṣābūnī, Ṣafwatu t-tafāsīr, VI, Bejrut, 1981.

Zamaḫšarī, ‘Umar az-Zamaḫšarī, al-Kaššāfu ‘an ḥaqā’iqi tanzīli wa ‘uyūni l-aqāwīli fī wuğūhi t-ta’wīli, sv. II, Bejrut, 2001.