M

Riječi al-maʻrûf (الْمَعْروُفُ), maʻrûf (مَعْروُفٌ) ili maʻrûfan (مَعْروُفًا), bi maʻrûfin (بِمَعْروُفٍ) te bi l-maʻrûfi (بِالْمَعْروُفِ) u Kurʼānu se, sveukupno, spominju 38 puta. Maʻrûf obično znači lijep postupak (šire priznat kao takav), dobar običaj (poznat kao takav), općeprihvaćeni /moralni/ zakon, dobročinstven čin, dobrodušan postupak, čestit gest, ono što je dobro, ispravno, ćudoredno itd. U Kurʼānu riječ al-maʻrûf (maʻrûf) upotrebljava se bez prethodno datog objašnjenja šta ona znači, što upućuje na to da su prvim slušateljima Kurʼāna, arabljanskim idolopoklonicima, te arabijskim jevrejima i kršćanima, značenje, smisao i važnost al-maʻrūfa bili itekako poznati. Ima mnogo toga što Kurʼān traži da se uradi u skladu sa al-maʻrûfom. Ovaj rad bavi se značenjem al-maʻrûfa kao i vrstama njegove upotrebe u Kurʼānu te komentatorskim objašnjenjima mnogolikih značenja te riječi.

1. Al-maʻrûf – tekstualna evidencija u Kurʼānu

U obradi al-maʻrūfa pođimo od toga da u svome diskursu, u raznolikim stilovima kazivanja koje sadrži, Kurʼān ima običaj nekada, iako rijetko, objasniti šta tȏ nešto, spomenutȏ u njemu, znači. Na primjer, sūra Stoka/al-Anʻām (6:151-153) obznanjuje: “Dođite da vam kazujem šta vama vaš Gospodar [Bog] zabranjuje!“ Potom se u Kurʼānu pobrajaju, jasnim horizontalnim objašnjenjima, temeljne zabranjene stvari: 1) vjerovati i(li) smatrati da ima više bogova, 2) biti neposlušan roditeljima, 3) ubijati djecu (čedomorstvo), 4) činiti blud, nemoral, prostituciju, 5) ubijati ljude, ma o kome se radilo, 6) otimati imetak siročadi, 7) zakidati na mjerenju i vaganju, 8) pristati na/uz krivokletstvo, 9) kršiti obaveze, jamstva, ugovore, i 10) zanemarivati Božanski Put... I tako dalje.

Međutim, općenito uzev, vrlo često Kurʼān svoje poruke iznosi bez dodatnih horizontalnih objašnjenja. Stiče se dojam da se Kurʼānom podrazumijeva da njegovi (ne samo prvi) recipijenti znaju, štaviše da dobro znaju, ili proosjećaju, značenje, svrhu, smisao i intenciju toga o čemu ta knjiga govori. Upravo je takav slučaj sa jednom važnom kurʼānskom riječju: al-maʻrūf. Kurʼān tako snažno poziva ljude da se drže al-maʻrūfa, ali Kurʼān nigdje ne objašnjava šta al-maʻrūf doista jeste.

Baš iz tog razloga oslovimo, makar ukratko, riječ al-maʻrūf unutar same tekstualne evidencije Kurʼāna.

Počnimo od sûre Krava/al-Baqara (2:178), od āyata/retka koji tretira odmazdu (al-qiṣāṣ - الْقِصَاصُ), ili poravnanje, pravedno poravnanje za ubojstvo i olakšanje koje se Kurʼānom tu naznačava i koje Kurʼān podstiče. Riječ al-maʻrûf u 2:178. preporučuje se u značenju velikodušnog postupanja kako prema oštećenoj strani, onoj koja na odmazdu (pravnanje ili pravedno poravnanje) ima pravo, ali od tog prava odustane zarad sprječavanja daljnjeg prolijevanja krvi, tako i prema vinovniku ubojstva.^[1] U istoj sûri (2:180) savjetuje se onima koji su na samrti da po al-maʻrûfu, lijepom načinu, oporuče imetak roditeljima i rodbini.^[2] Nadalje, u 2:228., gdje se tretira procedura razvoda braka, te ponovna udaja puštenih žena, naznačava se da, “prema zakonu“ (bi l-maʻrûfi) same “žene imaju isto toliko prava koliko i dužnosti“.^[3] U 2:229., al-maʻrûf se javlja u značenju “širokogrudog postupka“ zadržavanja svoje žene u braku,^[4] i najusrdnije se preporučuje prevazilaženje bračnih razmirica. Vrlo sličnu upotrebu riječi maʻrûf nalazimo i u 2:231., gdje riječ maʻrûf ima značenje “pristojnog zadržavanja žene u braku“, ili “pristojnog omogućavanja njezinog razvoda.“^[5] U 2:233., al-maʻrûf se spominje u dva maha, sada u posebnim značenjima. Naime, ova alineja Kurʼāna očevima djece, tj. muževima žena koje doje svoju djecu, stavlja u dužnost odijevanje tih svojih žena “prema mogućnostima“ (bi l-maʻrûfi),^[6] k tome, ista alineja Kurʼāna (2:233) savjetuje da se dojiljama djece pruže darovi bi l-maʻrûfi (“na najpristojniji način“).^[7]

Pratimo li dalje tekstualnu evidenciju Kurʼāna gdje se pomalja riječ maʻrûf odnosno al-maʻrûf, nailazimo na mjesto 2:234., gdje se određuje da žene, nakon što im umru njihovi muževi, na udaju čekaju “četiri mjeseca i deset dana“. A kad navrše taj period, tada nije “vaš grijeh za ono što one same, časno i čestito (bi l-maʻrûfi), učine“.^[8] Korespondentne ovome jesu i riječi u 2:240., gdje se spominje min maʻrûfin (مِنْ مَعْروُفٍ) u značenju “čednog i poštenog“ ponašanja žena kojima su umrli njihovi muževi.^[9] Već u narednom āyatu kaže se da se takve žene, čiji su muževi umrli, može zaprositi, u tome nema nikakva grijeha, ali njima se, pritom, trebaju [sa strane onih koji ih prose i nude im brak] govoriti qawlan maʻrûfan (قَوْلاً مَعْروُفًا) ili “riječi poštenja i čestitosti.“^[10]

Također, u 2:263., spominju se “lijepe riječi“ (qawlun maʻrûfun)^[11] koje treba upućivati nevoljnicima. Nadalje, u 2:236., spominje se da nije grijeh darovima obasuti ženu pri razvodu braka, sve to “opskrbom prema /moralnom/ zakonu“ (matāʻan bi l-maʻrûfi – مَتَاعًا بِالْمَعْروُفِ).^[12] Sličan navod vidi se posve jasno i u 2:241., gdje se kaže da “puštenim ženama pripada opskrba kako je pristojno“ (wa li l-mutallaqāti matāʻun bi l-maʻrûfi).^[13] Kao što se vidi, sura Krava/al-Baqara u izobilju i u mnogim kontekstima spominje riječ maʻrûf, pozivajući razne grupe i pojedince da po tom al-maʻrūfu postupaju.

U trećoj sûri, Porodica ʻImrānova/Āli ʻImrān, riječ al-maʻrûf spominje se u nekoliko navrata, uvijek u formulaciji koja jasno kazuje da je al-maʻrûf nešto što se ljudima treba savjetovati, preporučivati, među njima promovirati, po tome postupati. Tako se u 3:104., kaže yaʼmurûna bi l-maʻrûfi (يَأْمُروُنَ بِالْمَعْروُفِ), “čestitost i poštenje [ti ljudi će] naređivati“;^[14] u 3:110., kaže se taʼmurûna bi l-maʻrûfi (تَأْمُروُنَ بِالْمَعْروُفِ), “dobro da se čini vi zapovijedate“;^[15] dok se u 3:114., navodi istovjetna formulacija kao u 3:104: yaʼmurûna bi l-maʻrûfi (“da se dobro čini oni naređuju“).^[16]

Za ova mjesta u sûri Porodica ʻImrānova/Āli ʻImrān karakteristično je da se naspram riječi al-maʻrûf (الْمَعْروُفُ) uvijek nalazi al-munkar (الْمُنْكَرُ) u značenju onog što je zlo, opako, nevaljalo, odvratno, gnusno (i što, prema Kurʼānu, treba /s moralnog aspekta/ sprječavati i zabranjivati).

Sûra Žene/an-Nisā, (u āyatu 4:5) spominje da se spram mentalno slabih članova porodice (umno retardiranima?) treba pažljivo postupati, hraniti ih i oblačiti i, k tome, “lijepe im riječi govoriti“ (qawlan maʻrûfan).^[17] Također, u 4:8., zapovijeda se da se pri dijeljenju imetka kojem prisustvuje rodbina, siročad i siromasi, svima njima treba nešto dati i udijeliti i, k tome, “lijepe im riječi govoriti“ (qawlan maʻrûfan).^[18] U 4:6., tretira se pitanje staratelja nad siročetom i njegovim imetkom, te se kaže da se imetak siročadi ne smije bezobzirno jesti i njime raskalašeno razmetati i rasipati ga! Bogati skrbnik i staratelj treba se ustegnuti od jedenja sirotinjskog imetka, ali ako je staratelj slabog imovnog stanja, onda neka od tog imetka jede, ali “u jednoj razumnoj mjeri, umjereno“ (fa l-yaʼkul bi l-maʻrûfi – فَالْيَأْكُلْ بِالْمَعْروُفِ).^[19] Kao da se ovim savjetuje da se glavnica imetka siročeta ima sačuvati na razuman način.

Nadalje, u 4:19., zapovijeda se da muževi sa svojim ženama [treba da] “dostoj(anstve)no žive“ (wa ʻāširûhunna bi l-maʻrûfi – وَ عَاشِروُهُنَّ بِالْمَعْروُفِ).^[20] Nadalje, u 4:25., spominje se da se davanje vjenčanih darova treba obavljati na “čedan i doličan način“ (wa ātuhunna uğûrahunna bi l-maʻrûfi).^[21] U 4:114., spominje se “tajno sašaptavanje“, ono se ne odobrava u svrhe činjenja zla, širenja mržnje, kivnje i urote, ali odobrava se ako se radi o zapovijedanju da se dijeli milostinja i da se “dobročinstvo“ (maʻrûf) čini“.^[22]

Sûra sedma, Bedemi ili Zidine/al-Aʻrāf, āyat 157., jasno ponavlja riječ al-maʻrûf u kontekstu “zapovijedanja dobra ili dobročinstva“.^[23] I ovdje se naspram riječi al-maʻrûf nalazi riječ al-munkar (zlo, nevaljalo, nevaljalština). Deveta sûra Pokajanje/at-Tawba (9:67) osvrće se na licemjere i licemjerke, farizeje i farizejke, za njih Kurʼān tvrdi da “naređuju da se čini zlo (al-munkar), a od dobrih djela (al-maʻrûf) odvraćaju“.^[24] Domalo dalje, ista sûra (9:71) kroz jedan kontrastivni postupak obznanjuje da vjernici i vjernice “naređuju da se čini dobro (al-maʻrûf), a zlo (al-munkar) sprječavaju“.^[25] Zanimljivo je da ova ista sûra još jednom (9:112), sada stilski napregnutije i intenzivnije, ukazuje na one koji “zapovijedaju da se čini dobro“ (al-āmirûna bi l-maʻrûfi), a “zabranjuju da se čini zlo“ (wa n-nāhûna ʻani l-munkari).^[26]

Sûra Hadž (Hodočašće/a-Ḥağğ (22:41) ukazuje na one “koji će dobročinstvo zapovijedati“ (amarû bi l-maʻrûfi) i “zlo zabranjivati“ (wa nahaw ʻani l-munkar).^[27] Sûra Lukmān/Luqmān (31:15) usrdno svjetuje da se sa roditeljima treba “družiti, i s njima postupati sa dobročinstvom“ (wa ṣāḥibhuma fī d-dunyā maʻrûfan),^[28] k tome, u istoj suri (31:17) mudri Luqmān svjetuje svoga sina da, između ostalih stvari, “zapovijeda dobročinstvo“ (waʼmur bi l-maʻrûfi).^[29] Sûra Saveznici/al-Aḥzāb (33:6) ističe da se i prijateljima može na “lijep i dobročinstven način“ (maʻrûfan) učiniti oporuka.^[30] Također, u istoj sûri (33:32) zapovijeda se Vjerovjesnikovim [Muḥammedovim] ženama da “govore/komuniciraju riječima dobročinstva“ (wa qulna qawlan maʻrûfan – وَ قُلْنَ قَوْلاً مَعْروُفًا). ^[31] Sûra Muhammed/Muḥammad (47:21) ljudima nalaže i savjetuje da im je bolje da se prihvate “razborite besjede“ (qawlun maʻrûf).^[32] Sûra Ispitana/al-Mumtaḥina (60:12) opisuje mnoge osobine vjernica, a u jednome dijelu ističe se kako “one [vjernice] u djelima dobročinstva ne trebaju biti neposlušne“ (wa lā yaʻṣīnaka fī maʻrûfin – وَ لاَ يَعْصيِنَكَ فيِ مَعْروُفٍ)^[33] prema Poslaniku Muhammedu.

Napokon, sûra Razvod braka/aṭ-Ṭalāq (65:2., 65:6) u tri navrata spominje maʻrûf. Ova sura na ovim mjestima oslovljava poželjnu proceduru razvoda braka, spominju se okolnosti da, ako već /nažalost!/ mora doći do razvoda braka, onda žene moraju navršiti “vrijeme čekanja svoga“ (to jest određeni broj menstruacionih ciklusa ili mjesečnica), a potom se žene u braku trebaju ili “dobrodušno“ (bi maʻrûfin) zadržati, ili se rastava braka treba “dobrodušno“ (bi maʻrûfin) obaviti. U alineji 65:6., ukazuje se da se suprugama koje doje djecu treba pokazati dodatna pažnja, sa njima se treba “dobrodušno“ (bi maʻrûfin) sporazumjeti.^[34]

Kako iz tekstualne evidencije Kurʼāna vidimo, al-maʻrûf (ili maʻrûf) u Kurʼānu koristi se u sljedećim karakterističnim kontekstima i okolnostima:

A) Uvijek je riječ o pozivu Kurʼāna da se ljudi po maʻrûfu (“velikodušnosti“) odnose jedni prema drugima,

B) Ljudska zajednica treba da promovira maʻrûf (“dobro/tu“) i da se suprotstavlja onome što mu je suprotno, munkaru (“zlu“).

C) Sudske parnice i, napose, sudske nagodbe potrebno je provoditi u skladu sa maʻrûfom (“pravednošću“ i “velikodušnošću“, po “konvencionalnim propisima“, “po općeprihvaćenom zakonu“).

D) Djeca prema roditeljima trebaju se ophoditi po maʻrûfu (“pažljivo“, “saosjećajno“).

E) Načelo maʻrûfa (“dobrote“ i “sklada“) treba biti određujuće u bračnoj harmoniji supružnika, brak se tim načelom treba čuvati, a ako dođe (nažalost!) do razvoda braka, proceduru razvoda treba obaviti u skladu sa maʻrûfom (“pravednošću“, “zakonito“, “na udovoljenje“ svih strana).

F) Same riječi i komuniciranje među ljudima treba da su saodređeni maʻrûfom (“poštenjem“, “iskrenošću“ i “otvorenošću“).

G) Sa siromašnima treba se ophoditi u skladu sa maʻrūfom (“velikodušno/šću“).

Na ovaj način se, u najkraćem, daju sažeti glavna značenja kurʼānske riječi al-maʻrūf, bi l-maʻrūfi.

2. Al-Maʻrūf u prijevodima Kurʼāna – primjeri

Dobro je makar nakratko pogledati kako su prevoditelji Kurʼāna prenijeli značenje riječi al-maʻrūf ili maʻrūf, kao i bi l-maʻrūf. Pođemo li od engleskih prijevoda, Mohammed Marmoduke Pickthall^[35] opredjeljuje se da bi l-maʻrūf (u 2:178) prevede/protumači riječima according to usage (“prema običaju“), dok za 2:180., daje rješenje in kindness (“ljubazno“, “na lijep način“). Posve isto rješenje Pickthall daje i za 2:228-229: oba puta (za bi l-maʻrūf i za bi maʻrūf) daje prijevodno rješenje in kindness (“ljubazno“, “na lijep način“, “prijazno“). I za 2:231. Pickthall daje in kindness, dok za 2:234. daje rješenje in decency (“pristojno“, “dolično“, a prema Pickthallovim rješenjima dā se zaključiti da se bi l-maʻrūf u nekim kontekstima Kurʼāna može prevesti i riječju “obzirno“).

Također, Pickthall sintagmu Kurʼāna qawlan maʻrūfan (2:235) prevodi riječima: a recognized form of words (“priznata/poznata forma riječi“). Također, riječi Kurʼāna maṭāʻan bi l-maʻrūfi (2:236) Pickthall prevodi kao a fair provision (“poštena“ /pošteno dāta/ opskrba, “pristojna“, “valjana“, “dolična“ opskrba). I tako dalje.

 Obratimo li se sada prijevodu Kurʼāna Abdullaha Yusufa Alija,^[36] uočavamo sljedeća rješenja: U 2:178., al-maʻrûf se u kontektu zaustavljanja odmazde (i nastojanja da se zaustavi daljnje prolijevanje krvi) prevodi riječima with handsome gratitude (“uz velikodušnu/lijepu zahvalnost“). Potom Abdullah Yusuf Ali al-maʻrūf, bi l-maʻrūf, maʻrūfan... prevodi posezanjem za plethorom različitih prijevoda: (2:180): according to reasonable usage; (2: 228): according to what is equitable; (2:229) on equitable terms... Ovdje se vidi želja Abdullaha Yusufa Alija da ovim prijevodima riječi al-maʻrūf, na ovim mjestima u svome djelu, afirmira jednakost između ljudi, odnosno muškarca i žene u životnim, imovnim i bračnim stvarima.

S druge strane, Seyyed Hossein Nasr u svome prijevodu Kurʼāna^[37] za al-maʻrūf, bi l-maʻrūf, bi maʻruf daje sljedeća prijevodna rješenja: to be observed honorably (“časno se s nekim ophoditi“), in an honorable way (“na častan način“), honorably (“časno“). Ovo je najčešće prijevodno rješenje koje Seyyed Hossein Nasr donosi za al-maʻrūf kroz cijeli tekst svoga prijevoda Kurʼāna. Očito je da S. H. Nasr (i grupa njegovih saradnika na ovom prijevodu Kurʼāna), dajući ovakva prijevodna rješenja, imaju na umu činjenicu da svaki čovjek, po naravi svoga uma, znade šta je časno ophođenje sa/među ljudima (ženama i muškarcima), šta je časno i pristojno/dolično postupanje prema ljudima (ženama i muškarcima), kao i plemenito uvažavanje ljudi (žena i muškaraca). Dakako, Seyyed Hossein Nasr u tumačenju 2:233., daje, unekoliko, prošireno tumačenje riječi bi l-maʻrūf. Naime, āyat 2:233. govori o tome da je otac dužan opskrbljivati ženu koja doji dijete, dužan je opskrbljivati ih, sve to na način bi l-maʻrūf. Nasr objašnjava sintagmu bi l-maʻrūfi ističući ne količinu toga što se daje, već isticanjem moralnog, obzirnog, uljudnog načina pri davanju oprkrbe (hrane i odjeće). Nasr kaže:

“...since one must do so honorably (bi ʼ-maʻrūfi), meaning to an honorable or morally acceptable level, which is reinforced by the recognition that no soul is tasked beyond its capacity...“^[38]

(“...jer opskrba [svoje žene dojilje i djeteta] se mora dati časno /bi l-maʻrūfi, što znači na časnoj i moralno prihvatljivoj razini, a što se iznova potvrđuje priznanjem da se ni od koga ne traži iznad njegovih mogućnosti...“).

Ruski prevoditelji Kurʼāna, sa svoje strane, prevođenju riječi al-maʻrūf prilaze na različite načine. Zanimljivo je da se Kračkovski (2:178) vrlo često opredjeljuje da al-maʻrūf prevodi riječima по обычаю (“prema običaju“). Isti postupak prevođenja - по обычаю - u Kračkovskog se ponavlja i u prevođenju 2:180. Naravno, koji prevoditelj se opredijeli za običaj kao prijevodno rješenje za al-maʻrūf, on pritom ima na umu da je riječ o “dobrom običaju“ ili “dobrim običajima“ u nekoj sredini, narodu, zajednici. Ti su običaji moralno priznati, oslanjanje na njih je nepovredivo, rašireno, pohvalno itd.

U prevođenju 2:228. i 2:229. Kračkovski prevodi riječi bi l-maʻrūfi sintagmom согласно принятому (“prema onom što je prihvaćeno“) ili согласно обычаю (“prema običaju“).

Njemački prevoditelji Kurʼāna se, također, različito opredjeljuju u prevođenju riječi al-maʻrūf. Na primjer, Friedrich Rückert prevodi sintagmu qawlun maʻrûfun u 2:263., riječima Freundliches Wort (“prijatna/prijazna riječ“).^[39] Također, Friedrich Rückert prevodi cjelinu (3:104) yaʼmurûna bi l-maʻrûfi kao Berufend zu dem Guten (“pozivajući dobru“), gdje se vidi kako prevoditelj izbjegava “zapovjedni ton“ u svojoj prijevodnoj formulaciji. Premda se u 3:110., radi o gotovo istoj formulaciji Kurʼāna kakvu smo naveli i u prethodnom primjeru, Firedrich Rückert riječi Kurʼāna taʼmurûna bi l-maʻrûfi wa tanhawna ʻani l-munkar prevodi ovako: Gebietet Fug und wehret ab von Unbill (“Navraćate na dobro a odvraćate od zla“). I ovdje se vidi umirujući prevoditeljski ton koji Friedrich Rückert unosi u razumijevanje riječi al-maʻrūf.

Uzmemo li drugog njemačkog prevoditelja, Rudija Pareta,^[40] vidi se da qawlun maʻrûfun u 2:263. prevodi sintagmom Freundlichte (w. Geziemende) Worte (“prijateljska, tj. odgovarajuća/prikladna riječ“). Rudi Paret alineju Kurʼāna 3:104: yaʼmurūna bi l-maʻrūfi wa yanhawna ʻani l-munkari prevodi ovako: ...gebieten, was recht ist, und verbieten, was verwerflich ist (“zapovijedaju šta je ispravno, a zabranjuju šta je pogrešno“).

Navedimo i pouzdanog Hartmuta Bobzina i njegov prijevod Kurʼāna na njemački.^[41] U tumačenjima ovih kurʼānskih “termina“, Hartmut Bobzin (uz redak 2:178) dodaje sljedeće objašnjenje: “nach Billigkeit“ bi l-maʻrūfi“^[42] – što znači prema poštenju, prema pravednosti (na pošten način).

3. Al-maʻrûf - rječnička određenja

Baš kao što je u Kurʼānu značenjski razuđena upotreba riječi maʻrûf, tako stoje stvari i u specijalističkim rječnicima koji spominju i tumače tu riječ. Pođemo li od općih značenja riječi maʻrûf, vidimo da Arapsko-bosanski rječnik Teufika Muftića spominje sljedeća (pridjevna) značenja riječi maʻrûf: (dobro) poznat, čuven, općepoznat, konvencionalan, dobar, podesan, pristojan, uljudan, mirisan...^[43] Teufik Muftić još dodaje i sljedeća (imenska) značenja riječi maʻrûf: dobro, dobročinstvo, dobrota, ljubaznost, pravičnost, pokornost Bogu, lijepo ophođenje, umjerena darežljivost, savjet, usluga, zahvalnost, ukazana milost, dokaz prijateljstva...^[44] Doista, u evropskim prijevodima Kurʼāna koje smo konsultirali, uočili smo da se u prevođenju riječi al-maʻrūf gotovo sva njezina značenja sabiru oko ovih koje je ponudio Teufik Muftić.

Zaputimo li se u davnu i duboku klasiku islamskih tumačenja Kurʼāna, ime ar-Rāgiba al-Iṣfahānīja i njegov rječnik Kurʼāna Mufradāt, pomaljaju se kao nezaobilazan orijentir. Kad je posrijedi riječ al-maʻrûf, al-Iṣfahānī na prvom mjestu daje njezino najopćenitije značenje:

الْمَعْروُفُ إِسْمٌ لِكُلِّ فِعْلٍ يُعْرَفُ بِالْعَقْلِ أَوِ الشَّرْعِ حُسْنُهُ.

“Al-maʻrûf je ime/naziv za svaki čin/djelo čija se ljepota/dobrota znade razumom ili vjerozakonom“.^[45]

Al-Iṣfahānī potom daje nekoliko dodatnih objašnjenja za al-maʻrūf. Navodi da je u Kurʼānu riječ al-munkar ona koja je suprotnog značenja u odnosu na riječ al-maʻrūf.

وَالْمُنْكَرُ مَا يُنْكَرُ بِهِمَا - “Al-munkar jeste ono što se njima [razumom ili vjerozakonom] odbacuje [ne priznaje, ne odobrava]!“^[46]

Prema tome, al-munkar je sve ono što je suprotno al-maʻrūfu. Pozovemo li upomoć Teufika Muftića, munkar znači: “nepoznat; (od Boga) pokuđen, ružan (djelo), nepriznat, odbačen, zanijekan, negiran...“^[47]

Pratimo li dalje al-Iṣfahānīja,^[48] uočavamo da on riječi al-maʻrūf daje sljedeća (arapsko-arapska) tumačenja:

a) Al-Iqtiṣād fī l-ğūdi (الْإِقْتِصَاد فيِ الْجوُدِ) – umjerenost u darežljivosti;

b) Al-Iqtiṣādu wa l-iḥsānu (الْإِقْتِصَادُ وَ الْإِحْسَانُ) – umjerenost i ljepota;

c) Raddun bi l-ğamīli (رَدٌّ بِالْجَميِلِ) – uzvratiti [uzvraćanje] lijepim;

d) Al-ʻurfu al-maʻrūfu mina l-iḥsāni (الْعُرْفُ الْمَعْروُفُ مِنَ الْإِحْسَانِ) – Običaj koji je poznat po ljepoti/dobroti;

e) Al-maʻrūfu... mā kāna ḏālika mustaḥsanan fī l-ʻuqūli wa bi š-šarʻi... (الْمَعْروُفُ ...مَا كَانَ ذَلِكَ مَسْتَحْسَنًا فيِ الْعُقوُلِ وَ بِالشَّرْعِ) – Al-Maʻrūfu je ono što se smatra lijepim/dobrim po razumi i po vjerozakonu....

Manje ili više, o riječi al-maʻrūf klasični komentari Kurʼāna donose ovo što u svome rječniku Mufradāt sažeto donosi slavni ar-Rāgib al-Iṣfahānī.

Georgii Wilhelmi Freytagii u Lexicon Arabico Latinum,^[49] maʻrūf na latinski prevodi riječima: Bonus (dobar), Notus (poznat), Conveniens (doličan), Beneficium (dobro djelo, ljubav, počast), Virtus (vrlina, odvažnost)...^[50]

Mnogi muslimanski autori riječ maʻrūf nastoje posmatrati uglavnom na razini morala i etike. Otuda je vidljivo da mnogi od njih maʻrūf posmatraju u kontekstu dobrih običaja, navika i ustanovljenih odnosa o čijoj se etičnosti slaže velika većina ljudi, bez obzira na njihov religijski svjetonazor. Tako Qoutub Moustapha Sano u svome specijalističkom rječniku Concordance of Jurisprudence Fundamentals Terminology (مُعْجَمُ مُصْطَلَحَاتِ أُصوُلِ الْفِقْهِ)^[51] riječ al-maʻrūf povezuje sa riječju al-ʻurf (الْعُرْفُ), običaj. Qoutub Moustapha Sano riječ al-maʻrūf na engleski prevodi riječima custom, habit, a na arapskom daje sljedeće objašnjenje:

الْعُرْفُ: الْمَعْروُفُ وَالْمَعْلوُمُ : مَا تَعَارَفَ عَلَيْهِ النَّاسُ، وَسَاروُا عَلَيْهِ، مِنْ قَوْلٍ أَوْفِعْلٍ أَوْ تَرْكٍ. كَتَعَارُفِ النَّاسِ عَلىَ إِطْلاَقِ لَفْظِ اللَّحْمِ عَلىَ غَيْرِ السَّمَكِ، وَعَلىَ إِطْلاَقِ لَفْظِ الْوَلَدِ عَلىَ الذَّكَرِ دوُنَ الْأُنْثىَ.

“Običaj: Ono što je uobičajeno i poznato: ono oko čega se ljudi međusobno razumiju, i po tome postupaju, bilo verbalno, praktično ili apstinencijom. Npr. kao što se ljudi međuse razumiju kad izraz ʼmesoʼ ne primjenjuju za/na ribu, ili kad izraz ʼdijeteʼ koriste za muško, ne i za curicu...“^[52]

4. Al-Maʻrūf u komentarima Kurʼāna

S obzirom na činjenicu da Kurʼān često spominje al-maʻrūf, ali mu ne daje horizontalno razjašnjenje niti mu specificira značenje, razumljivo je da se mnogi komentari Kurʼāna bave tom riječju. Također, uočljivo je da se u određivanju značenja ili smisla riječi al-maʻrūf, mnogi komentari Kurʼāna oslanjaju na kontekst Kurʼāna unutar kojeg se javlja ova riječ, te se često uočava da se komentatori ponašaju tako kao da im je značenje al-maʻrūfa, na neki način, samo po sebi poznato.

Tako, baveći se āyatom o odmazdi (2:178), Abū al-Qāsim Maḥmūd ibn ʻUmar az-Zamaḫšarī (umro 1144) tvrdi da se ovdje, u postizanju /sudske/ nagodbe, obje strane trebaju rukovoditi al-maʻrūfom, a az-Zamaḫšarī al-maʻrūf definira pravdom. “Bi l-maʻrūfi znači po pravdi, bi l-ʻadli (بِالْمَعْروُفِ بِالْعَدْلِ)!“^[53]- kaže az-Zamaḫšarī . Osim prepoznavanja pravde u riječi al-maʻrūf, az-Zamaḫšarī u al-maʻrūfu prepoznaje i ljepotu, ili lijep postupak. Tako on, sve u kontekstu promoviranja /sudskog/ naravnanja za ubojstvo, spominje “da i onaj ko na krvarinu ima pravo, treba da to pravo /na krvarinu/ traži isključivo na lijep način.“^[54]

Wa lā yuṭālibuhū illā muṭālabatan ğamīlatan!

وَ لاَ يُطَالِبُهُ إِلاَّ مُطَالَبَةً جَميِلَةً ...

Abū  l-Ḥasan ʻAlī Ibn Muḥammad Ibn Ḥabīb, poznat kao al-Māwardī (umro 1058), u svome komentaru Kurʼāna^[55] bavi se riječju al-maʻrūf. Zanimljivo je da je povezuje sa riječju al-iḥsān, koja na arapskom označava istovremeno i ljepotu i dobrotu (“dobrā ljepota“ ili “lijepa dobrota“). U kontekstu naravnanja, e da bi se izbjegla odmazda, tumačeći āyat 2:178., al-Māwardī tvrdi da oštećena strana ili “zastupnik ubijenog“ (al-waliyy) treba da traži krvarinu po al-maʻrūfu (“po pravdi“, “na pristojan način“, “prema ustaljenim društvenim konvencijama“, itd), dok je ubica, sa svoje strane, dužan da dā krvarinu [obeštećenje] “na lijep način.“^[56]

...أَنْ يَطْلُبَ الْوَلِيُّ الدِّيَةَ بِمَعْروُفٍ وَ يُأَدِّيَ الْقَاتِلُ الدِّيَةَ بِإِحْسَانٍ ...

Abū ʻAbdullāh Muḥammad ibn Aḥmad ibn Abū Bakr al-Anṣārī al-Qurṭubī (umro 1273) u svome komentaru al-Ğāmiʻu li aḥkāmi l-qurʼān,^[57] protumačio je riječ al-maʻrūf u značenju pravde (al-ʻadl):

...بِالْمَعْروُفِ يَعْنيِ بِالْعَدْلِ لاَ وَكْسَ فيِهِ وَ لاَ شَطَطَ ...

“Po maʻrūfu znači: po pravdi, [tj. ne tražiti] ni više ni manje...“

Jedan od razloga zašto al-Qurṭubī riječi bi l-maʻrūfi tumači riječima po pravdi (bi l-ʻadl) vjerovatno se nahodi i u racionalističkoj komentatorskoj tradiciji muslimanske Španije u kojoj se on rodio.

U svome komentaru Kurʼāna, tradicionalista ʻImādu d-Dīn Ismāʻīl ibn ʻUmar Ibn Kaṯīr (umro 1373),^[58] u prvom susretu sa riječju al-maʻrūf, ne daje nikakvo šire horizontalno tumačenje ili definiranje te riječi. Kao da podrazumijeva da je značenje al-maʻrūfa svima poznato.

Klasično pisani ṣūfījski komentar Kurʼāna perom Ismāʻīla Ḥaqqīja Burūsawīja, Rūḥul-bayān, sa velikom pažnjom tretira riječ al-maʻrūf. U njezinom spomenu u āyatu o odmazdi (2:178), Ismāʻīl Ḥaqqī daje ovo tumačenje al-maʻrūfa:

بِالْمَعْروُفِ أَىْ عَلىَ وَلِيِّ الْمَقْتوُلِ أَنْ يُطَالِبَ الْقَاتِلَ بِبَذْلِ الصُّلْحِ بِالْمَعْروُفِ بِتَرْكِ التَّشْديِدِ وَالتَّضْييِقِ فيِ طَلَبِهِ ...

“Bi l-maʻrūfi [u āyatu o odmazdi] znači: Dužnost je onoga koji zastupa ubijenoga da traži od ubice [ono što pripada oštećenoj strani], ulaganjem truda da se postigne nagodba po al-maʻrūfu, [to jest] bez pribjegavanja pritisku i bez navaljivanja u tom potraživanju...“^[59]

Očito se vidi da Ismāʻīl Ḥaqqī insistira da se prema ubici, sa kojim se krenulo u sporazumijevanje o visini krvarine (modernim jezikom kazano: u sudsku nagodbu o obeštećenju), treba biti velikodušan, “bez pritiska i navaljivanja“ protiv njega. Drugim riječima, al-maʻrūf za ovog komentatora Kurʼāna znači “na poznat pristojan način“, “na poznat lijep način“.

Također, uočava se da i Muḥammad Rašīd Riḍā u svojoj redakciji komentara Kurʼāna Tafsiru l-Manār, u tumačenju retka 2:178., pribjegava poziciji da se značenje riječ al-maʻrūf znade, te da je nema potrebe posebno tumačiti. On (u vezi sa tumačenjima 2:178) samo navodi arapske sintagme u kojima spominje al-maʻrūf u vezi sa “postupkom praštanja“ (إِتِّبَاعُ الْعَفْوِ بِالْمَعْروُفِ), “nježnosti“ (بِالرِّفْقِ وَ الْمَعْروُفِ), “saosjećajnog načina ophođenja“ (بِالْوَجْهِ الْمَعْروُفِ), “prijaznog druženja“ (الْمُصَاحَبَةُ بِالْمَعْروُفِ) itd.^[60]

Zaključimo ovaj kratki komentatorski pregled tretmana riječi al-maʻrūf pozivanjem na Muhammeda Asada i njegov komentar The Message of the Qurʼān, kao i bosanski prijevod tog djela pod naslovom Poruka Kurʼāna.^[61] Muhammed Asad prevodi kurʼānske riječi bi l-maʻrūfi engleskim riječima with fairness (prijaznošću), dok riječi bi iḥsān prevodi riječima in a goodly manner (na pristojan način).^[62]

5. Al-Maʻrūf kao općepoznati kriterij dobra

Iz dosadašnjeg izlaganja osvjedočili smo se u to da je vrlo razuđen i tekst i kontekst gdje Kurʼān spominje riječi al-maʻrūf, bi l-maʻrūfi, maʻrūf, maʻrufan. Pa ipak, al-maʻrūf se može protumačiti, u širem smislu, kao općepriznati kriterij dobra, ili općeprihvaćeni kriterij dobra, kao i kriterij za načine činjenja dobra. Ovaj kriterij zvani al-maʻrūf Kurʼān priznaje kod svih ljudi, nudi ga za sve ljude, ne samo za muslimane. Također, od muslimana se al-maʻrūf traži kao kriterij dobra i lijepog postupka kojeg se treba držati u ophođenju sa svim ljudima.

U svojoj studiji Ethico-Religious Concepts in the Qurʼān,^[63] Toshihiko Izutsu (1914 – 1993) razmatra maʻrūf i munkar, kao dva etička “termina“ Kurʼāna koji su opozitni, nasuprotni. Na ovo mjesto (kao i na neka druga u ovom djelu Toshihika Izutsua) razložno je ukazao i Almir Fatić u svojoj knjizi Kurʼānski semantički kontekst.^[64]

Toshihiko Izutsu tvrdi da, povijesno gledano, porijeklo riječi maʻrūf treba gledati u davnoj [arabljanskoj] plemenskoj prošlosti. Naime, ne samo kad se radi o al-maʻrūfu, već i o drugom što je u ğāhiliyyatu bilo dobro, Kurʼān i islam pristupaju integrativno. Islam se pokazao otvorenim kako prema vremenima prije svoje povijesne pojave, tako i prema vremenima koja su uslijedila nakon što je islam stupio na povijesnu scenu. Toshihiko Izutsu je posve svjestan klasičnih definicija riječi maʻrūf, on daje onu al-Bayḍāwījevu po kojoj maʻrūf znači “to što priznaje i odobrava Božanski Zakon“ (“what is acknowledged and approved by Divine Law“).^[65]

Međutim, Toshihiko Izutsu smatra da je riječ maʻrūf, kao i munkar, bila itekako poznata u predislamskim vremenima. Maʻrūf se vezivala za “plemenski tip moralnosti koji je bio svojstven Džāhilijjetu (ğāhiliyyah)“ (“...the tribal type of morality that was peculiar to Jāhiliyyah“).^[66]

U svojoj objavljenskoj misiji, Kurʼān je kao Božija objava integrirao riječ maʻrūf kao jedan od svojih ključnih etičkih koncepata, koji znači ono što je “društveno prihvaćeno“ (“socially approved“),^[67] ono što je “znano“ (“known“) i “poznato“ (“familiar“) kao dobro i kao općeprihvatljivo.^[68]

Prema Toshihiku Izutsuu, antiteza maʻrūfu jeste munkar, ili ono što nije dopušteno zato što je “nepoznato i strano“ (“unknown and foreign“), to jest ružno, nečasno.^[69] Arabljanska plemenska društva su, naprosto, dugotrajnim iskustvom prihvatila da se ono što je provjereno kao dobro, što se znalo kao takvo, što je bilo (opće)prihvaćeno kao prihvatljivo od plemenskih društava – treba priznati kao maʻrūf (ono općepoznato, ono što je opće dobro ili opći kriterij dobra). Islam je to kasnije samo prihvatio i dalje afirmirao.

Da je ova riječ itekako bila poznata u drevnoarabljanskim vremenima, Toshihiko Izutsu navodi jedan stih od ğāhilīyyatskog (predislamskog) pjesnika Musāfiʻa al-ʻAbsīja, u kojem on tuguje za smrću plemena Banū ʻAmr:

أُولاَكَ بَنوُا خَيْرٍ وَشَرٍّ كِلَيْهِمَا جَميِعًا وَمَعْروُفَ أَلَمَّ وَمُنْكَرَ

“To su bili ljudi kako dobra [za svoje prijatelje], tako i zla [za svoje neprijatelje],

Oni su bili uzrok maʻrūfa [za svoje prijatelje], kao i munkara [za svoje neprijatelje] – sve to istovremeno.“^[70]

Privodeći kraju višestruku analizu riječi al-munkar, može se kazati,

prvo, da je u samom načinu kako Kurʼān koristi riječ al-maʻrūf vidljiv zahtjev upućen ljudima da sami, sa svoje strane, raskrivaju šta to al-maʻrūf već jeste u njihovom vlastitom vremenu;

drugo, muslimanima nije zabranjeno da u svome vremenu i mjestu raskrivaju konvencije koje su domislili drugi ljudi kao općepoznate i korisne, kao moralno nepobitne, kao ono što je dobro i plemenito, i da se i prema tim konvencijama ravnaju, žive i komuniciraju sa drugim ljudima, muslimanima i nemuslimanima;

treće, iz vrlo otvorenih smislova i značenja riječi al-maʻrūf kao da se na stranicama Kurʼāna nalazi zahtjev muslimanima da i sami oni – na temelju kreativnog korištenja islamskih vjerskih izvora, s jedne, i svoga uma i razuma, s druge strane – domišljaju posve nove konvencije dobra i ćudorednosti, sve to zarad mira, blagostanja i prosperiteta među ljudima.

 

^[1]      Usp. Krava/al-Baqara, 2:178.

^[2]      Usp. Krava/al-Baqara, 2:180.

^[3]      Usp. Krava/al-Baqara, 2:228.

^[4]      Usp. Krava/al-Baqara, 2:229.

^[5]      Usp. Krava/al-Baqara, 2:231.

^[6]      Usp. Krava/al-Baqara, 2:233.

^[7]      Usp. Krava/al-Baqara, 2:233.

^[8]      Usp. Krava/al-Baqara, 2:234.

^[9]      Usp. Krava/al-Baqara, 2:240.

^[10]     Usp. Krava/al-Baqara, 2:235.

^[11]     Usp. Krava/al-Baqara, 2:263.

^[12]     Usp. Krava/al-Baqara, 2:236.

^[13]     Usp. Krava/al-Baqara, 2:241.

^[14]     Usp. Porodica ʻImrānova/Āli ʻImrān, 3:104.

^[15]     Usp. Porodica ʻImrānova/Āli ʻImrān, 3:110.

^[16]     Usp. Porodica ʻImrānova/Āli ʻImrān, 3:114.

^[17]     Usp. Žene/an-Nisā, 4:5.

^[18]     Usp. Žene/an-Nisā, 4:8.

^[19]     Usp. Žene/an-Nisā, 4:6.

^[20]     Usp. Žene/an-Nisā, 4:19.

^[21]     Usp. Žene/an-Nisā, 4:25. (وَ آتوُهُنَّ أُجوُرَهُنَّ بِالْمَعْروُفِ).

^[22]     Usp. Žene/an-Nisā, 4:114.

^[23]     Usp. Zidine/al-Aʻrāf, 7:157.

^[24]     Usp. Pokajanje/at-Tawba, 9:67.

^[25]     Usp. Pokajanje/at-Tawba, 9:71.

^[26]     Usp. Pokajanje/at-Tawba, 9:112.

^[27]     Usp. Hadž (Hodočašće)/al-Ḥağğ, 22:41.

^[28]     Usp. Lukmān/Luqmān, 31:15.

^[29]     Usp. Lukmān/Luqmān, 31:17.

^[30]     Usp. Saveznici/al-Aḥzāb, 33:6.

^[31]     Saveznici/al-Aḥzāb, 33:32.

^[32]     Muhammed/Muḥammad, 47:21.

^[33]     Ispitana/al-Mumtaḥina, 60:12.

^[34]     Razvod braka/aṭ-Ṭalāq, 65:2., 65:6.

^[35]     Usp. The Meaning of the Glorious Koran, An explanatory translation, preveo Mohammed Marmaduke Pickthall, objavljeno od Penguin Group, London, 1997.

^[36]     The Holy Qurʼān, translated by Abdullah Yusuf Ali, objavljeno od Wordsworth Classics of World Literature, London, 2000.

^[37]     The Study Quran, A New Translation and Commentary, Seyyed Hossein Nasr (editor-in-chief), HarperOne, New York, 2015.

^[38]     Usp. Seyyed Hossein Nasr, p. 102.

^[39]     Der Koran, In der Übertragung von Friedrich Rückert, izd. Anaconda, Köln, 2012.

^[40]     Der Koran, Übersetzung von Rudi Paret, Verlag W. Kohlhammer, Stuttgart, 2014.

^[41]     Usp. Der Koran, Neu übertragen von Hartmut Bobzin, izd. C. H. Beck, München, 2010.

^[42]     Der Koran, Neu übertragen von Hartmut Bobzin, S. 623.

^[43]     Usp. Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, izd. el-Kalem, Sarajevo, 2004., str. 952.

^[44]     Teufik Muftić, isto, str. 952.

^[45]     Ar-Rāgib al-Iṣfahānī, Muʻğamu mufradāti alfāẓi l-Qurʼān, Bairut, 1972., ṣ. 343.

^[46]     Ar-Rāgib al-Iṣfahānī, ṣ. 343.

^[47]     Teufik Muftić, isto, str. 1533.

^[48]     Ar-Rāgib al-Iṣfahānī, ṣ. 343.

^[49]     Georgii Wilhelmii Freytagii, Lexicon Arabico Latinum, III, izd. Librairie Du Liban, Beirut, 1975., str. 142.

^[50]     Prijevode ovih latinskih riječi dali smo prema: Milan Žepić, Latinsko-hrvatski rječnik, izd. Školska knjiga, Zagreb, 2000.

^[51]     Usp. Qoutub Moustapha Sano, Muʻjam Muṣṭalaḥāt Uṣūl sl-Fiqh (Concordance of Jurisprudence Fundamentals Terminology), izd. Dar al-Fikr, Pittsburgh, 2000., p. 284.

^[52]     Qoutub Moustapha Sano, p. 284. (Iz ovog navoda posve je jasno da se ovi običaji, na koje ukazuje Qoutub Moustapha Sano, odnose na neke arapske jezičke areale, i ne može im se nikako priznati univerzalno važenje.)

^[53]     Usp. Abū al-Qāsim Maḥmūd ibn ʻUmar az-Zamaḫšarī, al-Kaššāf ʻan ḥaqāʼiqi t-tanzīl wa ʻuyūni l-aqāwīli fī wuğūhi t-taʼwīl, sv. I, izd. Bejrut, 2001., ṣ. 250.

^[54]     Usp. Az-Zamaḫšarī, I, ṣ. 248.

^[55]     Abū  l-Ḥasan ʻAlī Ibn Muḥammad Ibn Ḥabīb  al-Māwardī, an-Nukatu wa l-ʻUyūnu, I, Beirut,1992., ṣ. 228-229.

^[56]     Usp. al-Māwardī, I, ṣ. 228-229.

^[57]     Usp. Abū ʻAbdullāh Muḥammad ibn Aḥmad ibn Abū Bakr al-Anṣārī al-Qurṭubī, al-Ğāmiʻu li aḥkāmi l-qurʼān, II, Beirut, 1988., ṣ. 179.

^[58]     Usp. ʻImādu d-Dīn Ismāʻīl ibn ʻUmar Ibn Kaṯīr, Tafsīru l-qurʼāni l-ʻaẓīm, I, izd. Erfaan, Kuwait, 1996., ṣ. 274-275.

^[59]     Usp. Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī, Rūḥul-bayān, I, Istanbul, 1421 (H.), ṣ. 285.

^[60]     Usp. Muḥammad Rašīd Riḍā, Tafsīru l-Manār, II, izd. a-Maktabah at-tawqīfiyyah, Kairo, 2011., ṣ. 113.

^[61]     Usp. Muhammed Asad, Poruka Kurʼāna, na bosanski preveo Hilmo Ćerimović, izd. el-Kalem, Sarajevo, 2004., str. 36-37.

^[62]     Usp. Muhammed Asad, The Message of the Qurʼān, Gibraltar, 1980. (usp. tumačenja uz 2:178).

^[63]     Usp. Toshihiko Izutsu, Ethico-Religious Concepts in the Qurʼān, izd. McGill University Press, Montreal, 1966.

^[64]     Usp. Almir Fatić, Kurʼānski semantički kontekst, izd. Fakultet islamskih nauka i El-Kalem, Sarajevo, 2014. str. 233-235.

^[65]     Toshihiko Izutsu, Ethico-Religious Concepts in the Qurʼān, p. 213.

^[66]     Toshihiko Izutsu, isto, p. 213.

^[67]     Toshihiko Izutsu, isto, p. 213.

^[68]     Toshihiko Izutsu, isto, p. 213.

^[69]     Toshihiko Izutsu, isto, p. 213.

^[70]     Toshihiko Izutsu, isto, p. 214.