M

Sūra Pećina/al-Kahf (18:9-28) sadrži jedno kazivanje o (najvjerovatnije) sedam mladića koji su se sklonili u jednu pećinu (al-kahf - الْكَهْفُ) kako bi, kako tumače mnogi komentari Kurʼāna, izbjegli vjerske progone.

Informacije koje su na raspolaganju iz ovih āyāta Kurʼāna (18:9-28) daju se sažeti na sljedeći način: Za mladiće se kaže da su bili ʼstanovnici pećineʼ (aṣḥābu l-kahf), oni su mladići koji  su ʼzačudan Božiji znakʼ (min āyātinā ʻağabā), ʼvjerovali su u svoga Gospodaraʼ (fityatun āmanū bi rabbihim), ostali su uspavani u pećini ʼtrista i devet godinaʼ, ʼimali su i svoga psaʼ (kalbuhum) koji je boravio nasred pećine, itd. Božanska Riječ Kurʼāna svjedoči da je vrhunaravna pažnja pratila ove mlade spavače u pećini (18:18):

  وَ تَحْسَبُهُمْ أَيْقَاظًا وَ هُمْ رُقوُدٌ وَ نُقَلِّبُهُمْ ذَاتَ الْيَميِنِ وَ ذَاتَ الشِّمَالِ

I pomislio bi da su oni budni, ali oni su spavali,

Mi smo ih prevrtali sad na stranu desnu, sad na stranu lijevu!

Kad su se mladići probudili, po/mislili su da su spavali ʼdan ili dio danaʼ (yawman aw baʻḍa yawm), ali (kako se razumije iz Kurʼāna, kao i iz obilja izvankurʼanske građe) odlazak jednog od njih u obližnji grad uvjerio ih je u to da su ostali uspavani zadugo ili “trista i devet godina“ (ṯalāṯa miʼatin sinīna wa-zdādū tisʻā). Zanimljivo je da se buđenje ovih mladića, spavača u pećini, u Kurʼānu povezuje (18:21) sa Proživljenjem i Sudnjim Danom, u “čiji zbud nema sumnje“ (wa anna s-sāʻata lā rayba fīhā).

Nesumnjivo je da je ovo kazivanje o ʼuspavanim mladićima u pećiniʼ pobudilo mnoga i raznolika tumačenja. Neki komentatori ističu da su se ovi mladići držali zajedništva u temelju kojeg je bilo povjerenje u Boga, vjerovanje u Njega.

  Mnoge dodatne detalje o ovih ʼsedam spavača u pećiniʼ donose komentatori Kurʼāna iz izvankurʼānske građe. Naprimjer, nešto kovanog srebrenog novca koji su mladići imali stanovnicima obližnjeg grada bio je posve nepoznat. To je bio jedan od znakova da su u pećini ostali veoma dug period vremena. (Ovdje je i aluzija Kurʼāna na to da su materijalna blaga, srebrenjaci i zlatnici, jedna posve prolazna stvar!)

U svome komentaru Kurʼāna Ibn Kaṯīr se bavi i identitetom mladića, spavača u pećini. Prvo, on veli da su “pobjegli od svoga naroda da bi spasili svoju vjeru“ (farrū bi dīnihim min qawmihim), našli su utočište u nekoj špilji (fa lağaʼū ilā gār fī ğabal) na nekoj planini, itd. Ibn Kaṯīr navodi nekoliko mišljenja o vjerskom pripadništvu ovih mladića monoteista, te, između drugih,  spominje i predanje da “su mladići slijedili vjeru ʻĪsāa, a.s.“ (ḏukira annahum kānū ʻalā dīni l-masīḥi ʻīsā bni maryama). Itd.

Literatura o Kurʼānu na engleskom jeziku “mladiće iz pećine“ (aṣḥābu l-kahf) spominje sintagmom “Men of the Cave“ (Ljudi /iz/ pećine), npr. to čini Roberto Tottoli u istoimenom članku u Brillovoj Encyclopaedia of the Qurʼān. Veliki broj izvora na arapskom, engleskom, njemačkom itd., pozivajući se često na ranog egzegetu Wahba b. Munabbiha (umro 730. po ʻĪsāu, a.s.), navodi da su ovi “mladići iz pećine“ ili  “ljudi iz pećine“ (na njemačkom: die Leute der Höhle) primili monoteističku vjeru od jednog od apostola, potom su bili progonjeni i pobjegli su u pećinu i tamo zaspali. Drugi izvori spominju da su ovi mladići bili progonjeni   sredinom trećeg stoljeća po ʻĪsāu, a.s., naime u vrijeme  imperatora Trajana Dekijusa (Decius) sklonili su se u pećinu koju je ovaj imperator dao zazidati. U svim ovim predanjima vidi se želja egzegeta da negdje, na racionalan način, detektiraju period od  trista i devet godina, koliko su mladići spavali u pećini. Tako se u literaturi bilježi da je, navodno, u doba rimskog imperatora Teodosija II, došlo do otkrića “Sedam spavača iz Efesa“. To je ovom imperatoru pomoglo da shvati (ili razriješi)  tadašnje kršćanske rasprave o proživljenju, itd., jer je tada, kako kaže Ibn Kaṯīr, “vladala sumnja u proživljenje (nakon smrti) i u Sudnji Dan.“

شَكٌ فيِ الْبَعْثِ وَ فيِ أَمْرِ الْقِيَامَةِ ...

  Posve je razumljivo da je kurʼansko kazivanje o aṣḥābu l-kahf-u podstaknulo mnoge egzegete da posegnu za tzv. qaṣaṣima ili qiṣaṣima, legendarnim pričama. Sve to u izobilju nalazimo u starijim komentarima Kurʼāna. Doista, mnogo je egzegetskih priča i predanja o tome kad je došlo do samog otkrića  “pećinskih spavača“ koje se vrlo često poistovjećuje sa “Spavačima iz Efesa“ (Ephesus). Tako komentator Ṯaʻlabī priču o novčanim kovanicama (ili srebrenjacima koje je jedan od mladića ponio u grad) proteže na priču o tome kako se u pećini nalazi riznica novca, itd. Drugi klasični komentatori, opet, tvrde da je ovu pećinu i mladiće spavače u njoj otkrio neki pastir, itd.

Iz ove dionice Kurʼāna (18:9-28) može se razumjeti da je Bog jedini gospodar različitih vremenskih razvijanja i njihovih proticanja na Ovom i Budućem svijetu. Ima komentatora koji ovo mjesto iz Kurʼāna tumače u potporu teorija o ʼrelativnosti vremenaʼ i apsolutnosti Božanskog određenja. K tome, ima mnogo naučnih komenta(to)ra Kurʼāna koji, iz/sa ovih stranica Kurʼāna,  izvode neoborive dokaze o ʼnestalnosti vremenaʼ, o različitim doživljajima vremena, itd. Dobro je imati u vidu i ta tumačenja.

Ovo revelacijsko kazivanje (18:9-28) sadrži i neku vrstu ʼgnušanja Kurʼānaʼ spram puke kazuistike i ispraznog ʼteološkogʼ raspravljanja o tome ʼkoliko je doista bilo mladića spavača u pećiniʼ, i sl. Naime, u poruke ovog odlomka Kurʼāna spada i ta da se ljudima izričito sugerira da u svojim razmišljanjima odbace rağman bi l-gayb (18:22) ili ʼpuko nagađanje o nepoznatomʼ ili o onome što je ljudskom umu nedosežno, a razumu nedokučivo. Također, sura al-Kahf (Pećina) ljude  na posredan način savjetuje da nauče da je Bog moćan u svakom vremenu dati ʼiznimne stvariʼ ili ʼneuobičajene događajeʼ, kao što je spavanje ili uspavljivanje ovih  mladića u pećini  “trista i devet godina“.  

Spomenimo i to da u komentarima Kurʼāna postoji mnoštvo tumačenjskih perspektiva spram kazivanja o aṣḥābu l-kahf-u: povijesnih, eshatoloških, metafizičkih, teozofskih... Kazivanje o aṣḥābu l-kahf-u kao o sljedbenicima ʻĪsā al-Masīḥa u prvi plan stavlja poveznicu između ranih, bliskoistočnih kršćana i islama (i muslimana) koji će se pojaviti u sedmom stoljeću. Buđenje aṣḥābu l-kahf-a  tumači se na različite načine. Na primjer, sam islam je svojom pojavom neka vrsta buđenja.

S druge strane, pak, ezoterički komenta(to)ri Kurʼāna ponekada nagovještavaju da je sam Ovaj svijet  (ako se čovjek u njemu ʼne probudiʼ uz pomoć koju mu Bog stavlja na raspolaganje)  neka vrsta pećine. Najbolje je kad se buđenje obavlja uz pomoć Onoga Koji je Budni, Koga ne obuzima ni drijemež ni san (usp. Krava/al-Baqara, 2:255). To da je sāmo snivanje i spavanje aṣḥābu l-kahf-a trajalo u okrilju Božanske odredbe i moći, dokaz je da ljudi mogu, kad to zasluže svojim dobrim djelima, i samo buđenje u višim svrhama svoga života realizirati u obilju Božije pomoći i vodstva.

IZVORI:

Burūsawī, Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī, Rūḥu l-bayān, Istanbul, 1421 (H.)

Der Koran (arabisch – deutsch),  Aus dem Arabischen von (s arapskog preveo) Max Henning,  Cagri Yayinlari, Istanbul,  2009.

Dimišqī, ʻAlī ibn ʻAlī ibn Muḥammad ibn Abī l-ʻIzz ad-Dimišqī, Šarḥu l-ʻaqīdati ṭ-ṭaḥāwiyyah, II,  izd. Muʼassasatu r-risālah, Bejrut, 1997.

Ibn Kaṯīr, al-Ḥāfiẓ ‘Imāduddīn Abī l-Fidā᾿ ‘Ismā‘īl, Tafsīru l-qur᾿āni l-‘aẓīm, I-IV, Kuwait, 1996.

Ibn Manẓūr, Lisānu l-ʻarab al-muḥīṭ (لِسَانُ الْعَرَبِ الْمُحيِطِ), I, Dāru l-ğīl, Bejrut, 1988.

Isfahānī, ar-Rāgib al-Isfahānī, Muʻğamu mufradāti alfāẓi l-qur’ān, Bejrut, 1972.  

Qušayrī,   Laṭāʼifu l-išārāt, I - III, izd. Dāru l-kutubi l-ʻilmiyyah, Bejrut, 2007.

Zamaẖšarī, ʻUmar az-Zamaẖšarī, al-Kaššāfu ʻan ḥaqāʼiqi tanzīli wa ʻuyūni l-aqāwīli fí wuğūhi t-ta’wīli, Bejrut, 2001.