P

Zagonetni spomen al-hudhuda (الْهُدْهُدُ), koji je u najvećem broju komentara Kurʼāna protumačen tako da označava pticu pupavca, oslovljava se samo jednom u Kurʼānu (Mravi/an-Naml, 27:20). Al-Iṣfahānī nema nikakve dvojbe da se riječju al-hudhud u Kurʼānu ukazuje na “poznatu pticu“:

وَالْهُدْهُدُ طَائِرٌ مَعْروُفٌ

“A al-hudhud jeste poznata ptica”.

Na istom mjestu al-Iṣfahānī dodaje da su hadāhidu i hudāhidu dva arapska oblika množine od riječi hudhud. Zajedno sa al-Iṣfahānījem i mnogi drugi komentatori Kurʼāna potvrđuju da al-hudhud u Kurʼānu označava pticu pupavca koja je bila ‘vojnikʼ Sulaymāna, a.s., Božijeg poslanika koji je, opet prema Kurʼānu  (Mravi/an-Naml, 27:17), imao moćne vojske sastavljene od “džina, ljudi i ptica“ (ǧunūduhū mina l-ǧinni wa l-insi wa ṭ-ṭayri).

جُنوُدُهُ مِنَ الْجِنِّ وَالْإِنْسِ وَالطَّيْرِ ...

Jezikoslovac Ḫalīl al-Ğurr, u svome “Rječniku savremenog arapskog jezika” (al-Muʻğamu l-ʻarabī al-ḥadīṯ), sugerira da se riječ hudhud izvodi iz arapske riječi hadhadah (هَدْهَدَةٌ) što znači gukanje ili gakanje. Ptica pupavac poznata je, između ostalog, i po svome gukanju (ṣawtu l-hudhudi – صَوْتُ الْهُدْهُدِ). Ḫalīl al-Ğurr dodaje da arapska riječ al-hudhudiyyāt označava “ptice iz roda pupavaca koje nisu selice i koje imaju tanke, nježne kljunove.”

الْهُدْهُدِيَّاتُ: فَصيِلَةُ طَيْرٍ مِنَ الْجَوَاثِمِ الرَّقيِقَاتِ الْمَنَاقِيِر

“Al-Hudhudiyyāt: vrsta ptica stajačica (koje se ne sele), imaju tanke, nježne kljunove”.

Upravo ovaj dio Kurʼāna (27:16; 27:20-21. itd) osnažuje mišljenje onih komentatora koji tvrde da al-hudhud na ovom mjestu označava pticu pupavca, jer – prema izričitom spomenu Kurʼāna – upravo treći ešalon (ili rod) vojske moćnoga kralja i Božijeg  poslanika Sulaymāna, a.s., sačinjavale su ptice (aṭ-ṭayr). Uostalom, u sūri Mravi/an-Naml (27:16), navode se Sulaymānove riječi da “im je dato da razumiju govor ptica” (ullimnā manṭiqa ṭ-ṭayri – عُلِّمْنَا مَنْطِقَ الطَّيْرِ), to jest, taj dar dat je Dāwūdu, a.s., i Sulaymānu, a.s., ili pak njima i još nekim njihovim bliskim ljudima.

Krenemo li dalje u razjašnjavanje šta al-hudhud doista jeste, dio Kurʼāna u sūri Mravi/an-Naml (27:20-44), svojim tekstom i kontekstom,  govori o moćnome kralju Sulaymānu (Solomonu), ujedno i Božijem poslaniku, koji se spremao, sa svojim vojskama od džina, ljudi i ptica (tj. životinja) itd., krenuti u zauzimanje kraljevstva Sabe i pokoravanje njezine vladarice kojoj komentari Kurʼāna daju ime Belkisa (bilqīsu - بِلْقيِسُ). Sulaymān zauzima to kraljevstvo, a samo kraljičino prijestolje, kao i ona sama sa svojom svitom, dolaze u grad (Jerusalem?) iz kojeg Sulaymān vlada. 

U Kurʼānu je to jedno zanimljivo mjesto koje u Bibliji ima neke korisne naspramne i samo donekle podudarne dionice (usp. npr. Prva knjiga o kraljevima  /dio 10/:   Posjet kraljice od Sabe) koje nude priliku za usporedbu motiva i narativnih informacija dvije svete knjige. Dok kralj i Božiji poslanik Sulaymān, a.s.,  vrši pripreme za osvajanje kraljevstva kraljice od Sabe, javlja se, tu negdje, posve neočekivano, ptica pupavac koja, prema slovu Kurʼāna, ima svoju ulogu da, iako životinja, učini nešto u tim zamršenim odnosima među ljudima. Vratimo li se sūri 27:20., čitamo sljedeće:

وَتَفَقَّدَ الطَّيْرَ فَقَالَ مَا لِيَ لاَ  أَرىَ الْهُدْهُدَ أَمْ كَانَ مِنَ الْغَائِبيِنَ. لَأُعَذِّبَنَّهُ عَذَابًا شَديِدًا أَوْ لَأَذْبَحَنَّهُ أَوْ لَيَأْتِيَنّيِ بِسُلْطَانٍ مُبيِن. فَمَكَثَ غَيْرَ بَعيِدٍ فَقَالَ أَحَطْتُ بِمَا لَمْ تُحِطْ بِهِ وَجِئْتُكَ مِنْ سَبَإٍ بِنَبَإٍ يَقيِنٍ

“I on [Sulejmān] izvrši smotru ptica i upita:

‘Zašto li ja ne vidim pupavca (al-hudhuda)? Da nije međʼ odsutnima? Doista ću ga žestokom kaznom kazniti, ili ću ga [možda] i zaklati, ili će mi, pak, jasan dokaz donijeti!ʼ

I ne potraja mnogo pa on [pupavac] dođe i reče: ‘Saznao sam ono što ti [o vladare Sulejmāne] ne znaš! Donosim Ti iz [kraljevstva] Sabe istinitu vijest!ʼ”

U tekstu Kurʼāna koji slijedi (27:23-26) pupavac (al-hudhud) objašnjava šta je na ‘svome izviđačkom putovanjuʼ vidio u kraljevstvu Sabi (neki komentari Kurʼāna kažu da je kraljevstvo Ḥimyar bilo u Jemenu, ili blizu njega). Pupavac ‘kao vojnikʼ (koji je u stanju prevaliti velike razdaljine iznad pustinja) podnosi izvještaj kralju Sulaymānu, tvrdi da kraljevstvom od Sabe vlada žena, ona ima veličanstveno prijestolje, ali – nažalost – njezin narod  daleko je od monoteizma, već se klanja  Suncu, ne znaju za Jednoga Jedinoga Boga... (O ovom kraljevstvu šire u odrednici “Bilqīsu – Belkisa, kraljica od Sabe”).

Kralj Sulaymān, u svojstvu vrhovnog zapovjednika svih rodova vojski kojima vlada, na ove riječi pupavca samo kaže:

قَالَ سَنَنْظُرُ أَصَدَقْتَ أَمْ كُنْتَ مِنَ الْكَاذِبيِنَ

“Vidjećemo da li ti govoriš istinu, ili si od onih koji su lašci!”

Potom pupavcu strogo zapovijeda da [opet] ide u kraljevstvo od Sabe, da im tamo odnese njegovo pismo i da im ga baci, te da potom, sa diskretnoga mjesta čuje kakvo će vijećanje imati ili održati kraljica od Sabe sa svojom svitom, nakon što ona pročita pismo koje je donio pupavac.

 Ibn Kaṯīr navodi da je pupavac nosio Sulaymānovo pismo “u svome kljunu” (bi minqārihī - بِمِنْقَارِهِ), to jest, bacio ga je Belkīsi ili Bilqīsi “iz svoga kljuna”. I ovim se ukazuje da je zagonetni al-hudhud – jedna ptica, iako Ibn Kaṯīr dodaje da je al-hudhud  bio Sulaymānov ‘inžinjerʼ (muhandis) koji mu je pokazivao gdje se nalazi voda kad god bi se našao u [vojnom] pohodu po bezvodnoj pustinjskoj zemlji:

كَانَ الْهُدْهُدُ مُهَنْدِسًا يَدُلُّ سُلَيْمَانَ عَلَيْهِ السَّلاَمُ عَلىَ الْمَاءِ إِذَا كَانَ بِأَرْضِ فَلاَةٍ ...

Az-Zamaḫšarī je posve siguran da je ova tajnovita ptica al-hudhud bila, zapravo, Sulaymānov pronalazač vode u pustinji (qunāqinuhū - قُنَاقِنُهُ). I Ismāʻīl Ḥaqqī al-Burūsawī tvrdi da je al-hudhud (ili ovaj čudni pupavac) bio “vodič za pronalaženje vode [u pustinji], jer on bi vidio vodu ispod površine zemlje baš na način kao što se voda vidi u staklenim čašama, znao je koliko je razdaljina do vode, pokazivao bi mjesto gdje se voda nalazi...”

...وَ كَانَ الْهُدْهُدُ دَليِلَ الْمَاءِ حَيْثُ يَرَاهُ تَحْتَ الْأَرْضِ كَمَا يُرىَ الْمَاءُ فيِ الزُّجَاجَةِ، 
وَيَعْرِفُ قُرْبَهُ وَ بُعْدَهُ فَيَدُلُّ عَلىَ مَوْضِعِهِ ...

Ovdje je podesno, u saglasnosti sa mnogim komentarima Kurʼāna, ukazati na to da je ovaj al-hudhud ona vrsta bića koja traga za unutarnjim (al-bāṭin), za vodom koja je izvor života, da  al-hudhud ima sposobnost biti vodič za tim nutarnjim,  za životopodariteljskim i čistim!

Komentatori Kurʼāna su posve svjesni činjenice da je u drevnim pričama pra/semitskog istoka hudhud (pupavac) mnogo hvaljena ptica koja je bila draga karavanama i ljudima koji su prevaljivali bezvodna pustinjska prostranstva, jer gdje god su vidjeli pupavca znali su da tu imaju i čatrnje sa svježom i čistom vodom, ili su, pak, znali da ima vode ne tako duboko ispod pijeska.

Kurʼānsko kazivanje o al-hudhudu na svoj način podrazumijeva da od grada (Jerusalema?) iz kojeg je Sulaymān, a.s., vladao, pa do Jemena i kraljevstva Sabe imaju velika pustinjska prostranstva, a od ptica samo je al-hudhud (pupavac) bio taj koji je mogao prevaliti tako veliki put i odnijeti Sulaymānovo pismo kraljici od Sabe.

Bilo kako bilo, iz Kurʼāna se razumije da je al-hudhud pouzdano izvršio svoju misiju, o svemu što je vidio obavijestio je svoga pretpostavljenog, to jest Sulaymāna, kralja i Božijeg poslanika.

U svojim vješto postavljenim i realiziranim narativnim postupcima komenta(to)ri Kurʼāna o al-hudhudu govore kao o iznimno snalažljivoj i visprenoj ptici. Prema az-Zamaḫšarīju, kad je al-hudhud čuo za Sulaymānovu, a.s., prijetnju “da će ga [možda] i zaklati” (ako se na vrijeme ne pojavi i objasni gdje je i zašto ga nema na svome mjestu kad je bila smotra vojske, odnosno smotra ptica), sam al-hudhud se, nedugo nakon toga, pojavio i umiljavao Sulaymānu, a. s. riječima:

يَا نَبِىَّ اللهِ، أُذْكُرْ وُقوُفَكَ بَيْنَ يَدَيِ اللهِ، فَارْتَعَدَ سُلَيْمَانُ وَ عَفَا عَنْهُ ...

“O vjerovjesniče Božiji! [Nemoj me zaklati!] Sjeti se kad ćeš ti stajati pred Bogom [na Sudnjem danu]”. Pa se Sulaymān uplašio i oprostio pupavcu...

Pa ipak, komentatori Kurʼāna daju prednost umu i razumu čovjeka nad mnogim sposobnostima i snalažljivostima životinjama. I u slučaju al-hudhuda biva tako, čovjek je onaj koji je snalažljiviji, čije lukavstvo uma (ruǧḥānu l-ʻaql – رُجْحَانُ الْعَقْلِ) dolazi do izražaja.

Ibn Kaṯīr spominje da je, čak, u vezi sa al-hudhudom vođena rasprava između dvojice ranih komentatora Kurʼāna, ʻAbdullāha ibn ʻAbbāsa i Nāfīʻa ibn al-Azraqa. Naime, Nāfiʻ ibn al-Azraq je, u vezi sa al-hudhudom, rekao ʻAbdullāhu ibn ʻAbbāsu ‘da dijete znade obmanuti tu pticu tako što stavi sjemenke na stupicu ili gvožđa, potom stupicu prekrije prašinom, potom al-hudhud (pupavac) dođe da uzme te sjemenke, padne na stupicu, nakon čega dječak lahko ulovi pupavcaʼ.

...وَإِنَّ الصَّبِيَّ لَيَضَعُ لَهُ الْحَبَّةَ فيِ الْفَخِّ وَيَحْثوُ عَلىَ الْفَخِّ تُرَابًا، فَيَجيِئُ الْهُدْهُدُ

لِيَأْخُذَهَا فَيَقَعُ عَلىَ الْفَخِّ فَيَصيِدُهُ الصَّبِيُّ...

Na ovo je ʻAbdullāh ibn ʻAbbās odgovorio:

...وَيْحَكَ إِنَّهُ إِذَا نَزَلَ الْقَدَرُ عَمِيَ الْبَصَرُ وَ ذَهَبَ الْحَذَرُ ...

“Teško tebi! [Zar ne znaš] da kad nastupi sudbina, tad oko postaje slijepo, a opreznost bude uzalud?!”

IZVORI I LITERATURA:

Al-Kitābu l-muqaddas ay kutubu l-ʻahdi l-qadīmi wa l-ʻahdi l-ǧadīd (الْكِتَابُ الْمُقَدَّسُ أَيْ كُتُبُ الْعَهْدِ الْقَديِمِ وَ الْعَهْدِ الْجَديِدِ), Cambridge, 1956.

Biblija, Stari i Novi Zavjet, izd. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1974.

Ğurr,  Ḫalīl al-Ğurr, al-Muʻğamu l-ʻarabī al-ḥadīṯ, Librarie Larousse, Paris, 1973.

Ibn Kaṯīr, al-Ḥāfiẓ ‘Imāduddīn Abī l-Fidā᾿ ‘Ismā‘īl, Tafsīru l-qur᾿āni l-‘aẓīm, I-IV, Kuwait, 1996.

Iṣfahānī, ar-Rāgib al-Iṣfahānī, Muʻğamu mufradāti alfāẓi l-Qurʼān, Bairut, 1972.

Māwardī, ʻAlī b. Muḥammad al-Māwardī, an-Nukatu wa l-ʻuyūnu fī t-tafsīr, Beirut, 1992.

Muftić, Teufik, Arapsko-bosanski rječnik, el-Kalem, Sarajevo, 2004.

Zamaẖšarī, ʻUmar az-Zamaẖšarī, al-Kaššāfu ʻan ḥaqāʼiqi tanzīli wa ʻuyūni l-aqāwīli fí wuğūhi t-ta’wīli, Bejrut, 2001.