S

Oglašavanje Sveobuhvatnog

Božanskom besjedom Kurʼān na različite načine kazuje čovjeku i drugim duhovnim svjetovima o Sveobuhvatnom. Glavna knjiga islama razglašava: Bog jeste to Sveobuhvatno ili al-muḥīṭ,^[1] On sebe naziva Sveobuhvatni. K tome Sveobuhvatni (al-muḥīṭ) jedno je od Njegovih Lijepih Imena. Ima dionica Kurʼāna iz kojih čitamo o Sveobuhvatnom kao opomeni čovjeku.  Sa stranica Kurʼāna i drugih velikih vjerskih knjiga i štiva vijesti o Sveobuhvatnom prešle su u teologiju, potom u književnost, filozofiju i mistička djela. Nakratko podsjećamo:  Das Umgreifende je riječ kojom se u njemačkom jeziku označava Sveobuhvatno, na engleskom je to The All-Encompassing itd.

U Kurʼānu se velike vijesti o Bogu kao Sveobuhvatnom saopćavaju različitim povodima. Štaviše, Božansko Prijestolje (kursiyyuhū - كُرْسِيُّهُ – engl. His Throne – njem. Sein Thron) “obuhvata i Nebesa i Zemlju” (usp. Krava/Al-Baqarah, 2:255): Wasiʻa kursiyyuhū s-samāwāti wa l-arḍa (وَسِعَ كُرْسِيُّهُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ).

Sveobuhvatno na stranicama islamske svete knjige i njezine poruke “predočava se”, ili se o Sveobuhvatnom kazuje, u prvom redu u vezi sa čovjekom. Njemu, to jest čovjeku, predlaže se da umom dosegne,  da nutarnjim zrenjem i srcem dokuči ili kontempliranjem oslovi  istine o svome bivstvovanju unutar granica mnoštva načina svoje obuhvaćenosti razinama svijeta i  svoga boravljenja u njima. Jedno važno podsjećanje na Boga kao na ono Sveobuhvatno (ili Onog Sveobuhvatnog)  nalazi se u Kurʼānu u suri Žene/an-Nisā, 4:126:

Wa lillāhi mā fī s-samāwāti wa mā fī l-arḍi, wa kāna ʼllāhu bi kulli šayʼin muḥīṭā.

وَلِلَّهِ مَا فيِ السَّمَاوَاتِ وَمَا فيِ الْأَرْضِ وَكَانَ اللهُ بِكُلِّ شَيْءٍ مُحيِطًا

“Bogu pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I Bog doista svaku stvar obuhvata (tj. On je Sveobuhvatni!).”  (“I Bog doista svaku stvar obuhvata”, na njemačkom: “Und Gott umfasst alle Dinge”, na engleskom: “God ever surroundeth all things”). Poruka ovog retka (4:126) iz Kurʼāna ima svoju nutarnju poentu: Ne samo da Bog obuhvata nebesa i Zemlju, već (ili štaviše!) On obuhvata svaku stvar! Ili pak: Ne samo da Bog obuhvata svaku stvar, već (ili štaviše!) On obuhvata sva nebesa i Zemlju!

Ali, Božija Riječ Kurʼāna ne govori o Sveobuhvatnom samo tada kad  izrijekom navodi ovu riječ muḥīṭ. Zapravo je dobro reći da je jedan od pologa kazivanja cijele knjige Kurʼāna da oglasi sveprisustvo Sveobuhvatnog. Jer, sva stvorenja borave ili bivstvuju u svjetovima ili “regijama” Sveobuhvatnog. Iz(van) Sveobuhvatnog nemoguće je iskoračiti, iz(van) Sveobuhvatnog nema ni mjesta, ni vremena! – jedna je od važnih posredno saopćenih poruka Kurʼāna. Sveobuhvatno je, na neki način,  “životna sredina” svim svjetovima, vidljivim i nevidljivim. U Kurʼānu se Bog zaklinje tim svjetovima (usp. Čas neizbježni/Al-Ḥāqqah, 69:38-39.):

Fa lā uqsimu bi mā tubṣirūna wa mā lā tubṣirūna!

فَلاَ أُقْسِمُ بِمَا تُبْصِرُونَ وَمَا لاَ تُبْصِرُونَ

“Ja se kunem onim što vi vidite i onim što vi ne vidite!”

Oglašavanje vijesti o Sveobuhvatnom na stranicama Kurʼāna usmjereno je prema čovjeku i čovječanstvu, njima prije svega, jer Kurʼān in primo loco jeste Božija Objava duhovnim i umnim svjetovima, potom, dakako, čovjeku i čovječanstvu, sve  u Riječi ili Rijeku koji oni recipiraju i razumiju. K tome, Bog  ili to Sveobuhvatno, bliži je čovjeku od njegove “vratne žile kucavice!“^[2] (Wa naḥnu aqrabu ilayhi min ḥabli l-warīd – وَنَحْنُ أَقْرَبُ إِلَيْهِ مِنْ حَبْلِ الْوَريِدِ). Ovim se kazuje da je samost čovjekova posvjedočena onim Najvišim, onim Sveobuhvatnim Koji je blizu čovjeku, tu onkraj njegova srca. A srce, na svoj način, domaša u sve dijelove čovjekove konstitucije, srce se, time i tako, javlja kao ono sveobuhvatno čovjekova tijela i duha.

Sveobuhvatno Kurʼāna obuhvata i sve druge, rekli bismo izvančovječanske, svjetove i njihova prostranstva, to se spoznaje iz naziva i imena poglavlja Kurʼāna s područja fenomena Prirode i Univerzuma: Sazviježđa,^[3] Sunce,^[4] Mjesec,^[5] Danica,^[6] Putevi Nebeskog Uspona,^[7] Mravi,^[8] Pčele,^[9] Pauk^[10] itd. Sve to, Sazviježđa, Sunce, Mjesec, Putevi Nebeskog Uspona... nisu samo nazivi dionica Kurʼāna, već su sadržaji, suštine i bivstvovanja obuhvaćena Sveobuhvatnim Kurʼāna.

Pa i Poslanje  Muhammedovo, a.s., samo po sebi jeste Milost Svim Svjetovima^[11] (nipošto ne samo čovječanskom svijetu). Ali, temi Kurʼānskog Sveobuhvatnog na način Sveobuhvatne Milosti vratićemo se na mjestu koje je u tu svrhu predviđeno.

Suočavanje sa Sveobuhvatnim

U Kurʼānu se nahodi jedno kazivanje, ono o al-mīṯāqu  (الْميِثَاقُ) ili tzv. “predegzistentnom ugovoru” između ljudskih duša i Boga, kazano je riječima koje Tajnu Sveobuhvatnog ne čine manjom, već svagda većom. Baš to kazivanje samo po sebi jedan je od najvećih prizora dovedenih do riječi o čovjekovom suočenju sa Sveobuhvatnim. Taj prizor se pomalja u suri Zidine/Al-Aʻrāf (7:172), sve potomstvo ljudsko (min banī ādama min ẓuhūrihim ḏurriyyatahum – مِنْ بَنيِ آدَمَ مِنْ ظُهُورِهِمْ ذُرِّيَّتَهُمْ) izvedeno je u duhovno bivstvovanje “i od Boga pozvano da posvjedoči protiv sebe“ (ašhadahum ʻalā anfusihim – أَشْهَدَهُمْ عَلَى أَنْفُسِهِمْ).

Ali, šta znači ovdje ovaj Božanski zahtjev da   “ljudi posvjedoče protiv samih sebe” na samom početku ili u osvitu “duhovnog iskona“ čovjeka i čovječanstva? Prema širokim komentarima koje daje Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī (III, 273.-276.) ljudske duše su posvjedočile da imaju Stvoritelja, da ljudi nisu sami sebe stvorili, da su činom Božijeg stvaranja oni svekoliko obuhvaćeni, stoga je njihovo “svjedočenje protiv sebe“ značilo “svjedočenje u prilog Boga” Koji ih je stvorio i Koji je stvorio i sve druge svjetove, te druge  “regije Sveobuhvatnog” u kojima će bića živjeti i umirati. I potom biti proživljena. Sveobuhvatno zove, i na taj način čovječanstvo mu se odaziva na velikim magistralama vremena i vječnosti. Az-Zamaẖšarī (II,166) ovako prepričava odgovor ljudskih duša:

Anta rabbunā, šahidnā ʻalā anfusinā, wa aqrarnā bi waḥdāniyyatika.

أَنْتَ رَبُّنَا شَهِدْنَا عَلَى أَنْفُسِنَا، وَأَقْرَرْنَا بِوَحْدَانِيَّتِكَ.

“Ti si [o Bože] naš Gospodar, mi svjedočimo protiv sebe [tj. mi sami nismo sebe stvorili]. I mi potvrđujemo Tvoju jedinost.”

 Ovaj prizor “čovječanskog priznanja Boga“ u činu al-mīṯāqa islamski su mistici posebno prizivali u svoju sufijsku egzistenciju. Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī (III, 275.) navodi predanje: Pitali su Ḏū n-Nūn Miṣrīja o tajni postaje ovog pitanja u zbudu zvanom “predegzistentni ugovor” (tj. “Nisam li ja vaš Gospodar?!”), naime, da li se on sjeća kad se sve to zbilo, a Ḏū n-Nūn Miṣrī je odgovorio: “[Sjećam se, naravno], kao da mi sada odjekuje u ušima!”

وَسُئِلَ ذُو النُّونِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ عَنْ سِرِّ ميِثَاقِ مَقَامٍ أَلَسْتُ بِرَبِّكُمْ هَلْ تَذْكُرُهُ

فَقَالَ كَأَنَّهُ الْآنَ فيِ أُذُنِى...

Kurʼānsko kazivanje o “predegzistentnom ugovoru” (7:172) jedno je od kazivanja o obuhvaćenosti čovjeka, o njegovoj okruženosti Božanskim svjetovima. Ti su svjetovi, dakako, važna tematska prostranstva Kurʼāna. 

I kao što je to slučaj i sa drugim tematskim područjima Kurʼāna, i u vezi područja zvanog “sveobuhvatno Kurʼāna” vidimo da nas sa stranica te knjige često oslovljava neki od mnogih važnih aksioma te knjige. Jedan od tih aksioma proglašava da je Kurʼān Božiji Govor (Verbum Dei) objavljen ili oglašen čovjeku prije svega kao Sveobuhvatna Riječ.  “A u Knjizi Mi ništa nismo izostavili/zanemarili!”^[12] (Mā farraṭnā fī l-kitābi min šayʼ  - مَا فَرَّطْنَا فيِ الْكِتَابِ مِنْ شَيْءٍ) – poručuje Božanski glas Kurʼāna. Dakako, zadaća je čovjekova da se zaputi na Put i da raskriva to sve što je Bog oslovio u Kurʼānu.  Knjiga Kurʼāna dariva čovjeka mnoštvom naputaka kako da se otisne na Put potrage za Cjelinom. Razmišljanje i kontempliranje o Sveobuhvatnom Kurʼāna jedan je od načina kako da čovjek u Sveobuhvatnom vidi svoj neizbježni zavičaj.

U odnosu na čovjeka Sveobuhvatno Kurʼāna pomalja se na mnogo načina. Baš kao i cijeli svijet, i čovjek je iskusio svoje stvaranje ex nihilo (iz ništa!). To ništa spominje se u vezi sa Božijim poslanikom Zakariyyāom (sūra Merjema/Maryam, 19:9), tu se poručuje Zakariyyāu, preko njega  i  cijelom čovječanstvu: Wa qad ẖalaqtuka min qablu wa lam taku šayʼan - وَقَدْ خَلَقْتُكَ مِنْ قَبْلُ وَلَمْ تَكُ شَيْئًا -  “...tebe sam još prije stvorio a nisi ništa bio”. I kao što su svi svjetovi stvoreni i izvedeni u Postojanje i iz ništa došli u prostranstva ovog Sveobuhvatnog, tako je i sa čovjekom. U Kurʼānu mnoga kazivanja o čovjeku jesu, zapravo, izložena na način suočavanja čovjeka sa njim samim, sve to sred mnogih svjetova, sa Zemljom pod nogama i nepreglednim zvjezdanim prostranstvima iznad njegove glave.

Božanski spomen “zahodišta zvijezda” ili  “vremena/časova kad zvijezde zalaze” (mawāqiʻu n-nuğūm – مَوَاقِعُ النُّجُومِ), o kojem  se u formi zakletve govori u sūri Događaj/Al-Wāqiʻah, 56:75., po sebi je iznimno važan kad se govori o tome kako Sveobuhvatno mnogostruko nadilazi čovjeka.  Kurʼānsko Sveobuhvatno čovjeku se raskriva u dionicama koje se mogu shvatiti i kao dionice sudbine koje opkriljavaju čovjeka. Odatle važna opomena o Zemlji koja se daje ljudima na stranicama Kurʼāna (ṬāHā, 20:55):

Minhā ẖalaqnākum wa fīhā nuʻīdukum wa minhā nuẖriğukum tāratan uẖrā!

مِنْهَا خَلَقْنَاكُمْ وَفيِهَا نُعيِدُكُمْ وَمِنْهَا نُخْرِجُكُمْ تَارَةً أُخْرَى

“Od Zemlje vas stvaramo Mi, i u nju ćemo vas vratiti, i iz nje vas po drugi put izvesti!”

Posve jasno ovo mjesto iz Kurʼāna podsjeća, i opominje, da sama Zemlja sudjeluje u jednoj dionici dolaženja Sveobuhvatnog do čovjeka i čovječanstva. Čovjek je obuhvaćen ne samo Nebesima, već i Zemljom, onaj Božanski čin stvaranja čovjeka usmjeren je prema Zemlji. Sa prostranstava Zemlje čovjek se uspravlja i potom ponire u druge regije i strane Sveobuhvatnog.

Ali, nakon što  je od svoga praiskona obuhvaćen Zemljom, čovjek je obuhvaćen majčinom utrobom, posteljicom. Sūra Zvijezda/an-Nağm (53:32) saopćava jednu obuhvaćenost ili uhvaćenost čovjeka, te se i takve obuhvaćenosti čovjek uvijek treba sjećati:

Huwa aʻlamu bikum iḏ anšaʼakum mina l-arḍi wa iḏ antum ağinnah fī buṭūni ummahātikum

(هُوَ أَعْلَمُ بِكُمْ إِذْ أَنْشَأَكُمْ مِنَ الْأَرْضِ وَإذْ أَنْتُمْ أَجِنَّةٌ فيِ بُطُونِ أُمَّهَاتِكُمْ)

“ Bog vas [ljude] dobro znade, i onda kad vas je od Zemlje stvorio i tad  kad ste vi bili oblikovani zameci u utrobama vaših majki.”

 Sveobuhvatno i suočenje sa ćudorednim djelima

Kurʼānska pripovijedanja o Sveobuhvatnom ili opomene o različitim svjetovima koji obuhvataju čovjeka i čovječanstvo nisu izložene na stranicama te knjige da bi se čovjeka zastrašilo i bacilo u tugu. Ne, to nije cilj Kurʼāna. Općenito uzev, vedar je ton Kurʼāna kojim se obraća čovjeku, velike su nade kojima se ohrabruje čovječanstvo sa stranica islamske svete knjige. Iza vijesti Kurʼāna o Sveobuhvatnom i njegovoj zapanjujućoj nedosežnosti ne želi se pred čovjeka posijati sjeme beznadežnosti, niti se hoće poručiti kako je čovjek ostavljen, nevažan, napušten i nebitan. I kad Božanska Riječ Kurʼāna (sūra Skupine/Az-Zumar, 39:6) podsjeća čovjeka na njegov boravak u majčinoj utrobi, u “tri tmine” (fī ẓulumātin ṯalāṯ - فيِ ظُلُمَاتٍ ثَلاَثٍ), ili tri opne ili ovojnice pune majčine milosti, i tada je riječ o ohrabrivanju čovjeka da blagonaklono i s puno optimizma gleda i na mnogolike “opne Sveobuhvatnog” koje treba spoznati i unutar njih ostvarivati svoje ljudsko pozvanje.

Ipak, gotovo sve poruke Kurʼāna o Sveobuhvatnom čovjeku se upućuju radi zauzimanja moralnog ili ćudorednog stava. Sura Noćno putovanje/Al-Isrā (17:37) u tri dionice svjetuje čovjeka o uzimanju ćudoredne poruke iz mnogolikih regija Sveobuhvatnog:

a) “[O čovječe!] po Zemlji osiono ne idi!” (Wa lā tamši fi l-arḍi maraḥan – وَلاَ تَمْشِ فيِ الْأَرْضِ مَرَحًا),

b) “[O čovječe!], ti, zbilja,  Zemlju nećeš moći probiti/prolomiti!” (Innaka lan taẖriqa l-arḍa – إِنَّكَ لَنْ تَخْرِقَ الْأَرْضَ),

c) “[O čovječe!], ti, zbilja, planine nećeš visinom dostići!” (Wa lan tabluga l-ğibāla ṭūlan – وَلَنْ تَبْلُغَ الْجِبَالَ طُولًا).

U vezi sa ćudorednim porukama iz kazivanja o Sveobuhvatnom iznimno je važno i mjesto u Kurʼānu (sūra Svemilosni/Ar-Raḥmān, 55:33.) gdje se spominju “graničja Nebesa i Zemlje” (aqṭāru s-samāwāti wa l-arḍi – أَقْطَارُ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ). Sintagmu “graničja Nebesa i Zemlje“ njemački prijevodi Kurʼāna prenose riječima “die Grenzen der Himmel und der Erde”, dok engleski donose sljedeće prijevode: “All regions of the heavens and the earth”, “the zones of the heavens and the earth”, “the realms of the heavens and the earth.”

Božanski glas i zov razliježe se iz sure 55:33:

يَا مَعْشَرَ الْجِنِّ وَالْإِنسِ إِنِ اسْتَطَعْتُمْ أَن تَنفُذُوا مِنْ أَقْطَارِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ فَانفُذُوا لَا تَنفُذُونَ إِلَّا بِسُلْطَانٍ.

“O skupino džina i ljudi, akoli vi možete da ponad graničja Nebesa i Zemlje prodrete, vi prodrite! Nećete prodrijeti osim s velikom moći!”

Stupnjevi ili regije Sveobuhvatnog oslovljavaju čovjeka i podsjećaju ga na njegovu graničnost, na njegovu konačnost, na to da se do vječnoga života može doći samo ćudorednim životom na Ovom svijetu i potom kroz iskustvo smrti i groba, te Onosvjetskog proživljenja.

Svjetovi Sveobuhvatnog nadilaze čovjeka, oni ga uokriljuju, oni mu prethode... Oko čovjeka su svjetovi koji ga okružuju, svijet života jedna je od najvažnijih regija Sveobuhvatnog. Ponekada o tome Božija Riječ pita čovjeka, pita čovječanstvo:

Afaraʼaytumu l-māʼa llaḏī tašrabūn? A antum anzaltumūhu mina l-muzni am naḥnu l-munzilūn?

أَفَرَأَيْتُمُ الْمَاءَ الَّذيِ تَشْرَبُونَ أَأَنْتُمْ أَنْزَلْتُمُوهُ مِنَ الْمُزْنِ أَمْ نَحْنُ الْمُنْزِلُونَ؟

“Vidite li vodu koju pijete, da li je vi iz oblaka spuštate, ili je, pak, spuštamo Mi?” (Događaj/Al-Wāqiʻah, 56:68-69).

Iz okrilja zapitanosti o Sveobuhvatnom slijede i druga dva, posve važna pitanja. Jedno se odnosi na ljudsko sjeme (56:58-59), a drugo na sjeme žitarica (56:63-64). Oba se ova sjemena mogu pogledati na ljudskom dlanu.

 أَفَرَأَيْتُمْ مَا تُمْنُونَ أَأَنتُمْ تَخْلُقُونَهُ أَمْ نَحْنُ الخَالِقُونَ؟ 

“Vidite li vi sjeme koje izbacujete?! Da li ga stvarate vi, ili ga stvaramo Mi?!”

أَفَرَأَيْتُمْ مَا تَحْرُثُونَ، أَأَنْتُمْ تَزْرَعُونَهُ أَمْ نَحْنُ الزَّارِعُونَ؟

“Vidite li vi ono što sijete?! Da li vi dajete da ono niče, ili činimo Mi da niče?!”

Sveobuhvatno koje sa stranica Kurʼāna oslovljava čovjeka jeste jedna velika privilegija čovjekova. Biti svjestan te privilegije znači sudjelovati u osluškivanju ne samo bila svoga srca, već i bila svekolikog Postojanja. Ali se ta privilegija pred čovjekom često pomalja i kao Tajna. Tajna koja je pohranjena kako u samome čovjeku, tako i u cijelome Univerzumu. Kurʼān nas podsjeća na tu Tajnu, vodi nas njoj, podsjeća nas da na putu do nje naši koraci moraju biti ćudoredni.  K tome, neizbrojivi su  “znakovi Božiji” na horizontima svijeta, i u ljudskim duhovnim sposobnostima. O tim znakovima na horizontima svijeta, tj. u prostranstvima svemirskim, ali i u nutarnjim prostranstvima čovjekovim, koje Bog neprestano izvodi u postojanje, Kurʼān govori u sūri Fuṣṣilat/Objašnjenje (41:53):

Sanurīhim āyātinā fī l-āfāqi wa fī anfusihim ḥattā yatabayyana lahum annahū l-ḥaqqu...

سَنُريِهِمْ آيَاتِنَا فيِ الْآفَاقِ وَفيِ أَنْفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقُّ...

“Pokazivaćemo im Mi Znakove Naše u prostranstvima svemirskim, i u njima samim, sve dok im jasno ne bude da je Kurʼān Istina...”

Izvori i literatura (izbor):

Burūsawī, Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī, Rūḥu l-bayān, Istanbul, 1421 (H.)

Der Koran (arabisch – deutsch), Aus dem Arabischen von (s arapskog preveo) Max Henning, Cagri Yayinlari, Istanbul,  2009.

Georgii Wilmhelmi Freytagii, Lexicon Arabico Latinum,  I  svezak, Librairie du Liban, Bejrut, 1975.

Ibn Manẓūr, Lisānu l-ʻarab al-muḥīṭ (لِسَانُ الْعَرَبِ الْمُحيِطِ), I, Dāru l-ğīl, Bejrut, 1988.

Isfahānī, ar-Rāgib al-Isfahānī, Muʻğamu mufradāti alfāẓi l-qur’ān, Bejrut, 1972.  

Qušayrī, Laṭāʼifu l-išārāt, I - III, izd. Dāru l-kutubi l-ʻilmiyyah, Bejrut, 2007.

Zamaẖšarī, ‘Umar az-Zamaḥšarī, al-Kaššāfu ‘an ḥaqā’iqi tanzīli wa ‘uyūni l-aqāwīli fī wuğūhi t-ta’wīli, sv. II, Bejrut, 2001.

 

^[1]      Kurʼān, 4:126; 11:92; 41:54; itd.

^[2]      Kurʼān, 50:16.

^[3]      Sura 85.

^[4]      Sura 91.

^[5]      Sura 54.

^[6]      Sura 86.

^[7]      Sura 70.

^[8]      Sura 27.

^[9]      Sura 16.

^[10]     Sura 29.

^[11]     Kurʼān, 21:107.

^[12]     Kurʼān, 6:38.