T

Flora Kurʼāna je raznovrsna, Božanska Riječ islamske svete knjige oslovljava mnoge biljke: voćke, drveće, travu, cvijeće, divlje rastinje, suho lišće, stabla... Kao što je to običaj i sa drugim svjetovima i prostranstvima Kurʼāna, i biljni ili floralni svijet se na stranicama Knjige pokazuje kao sastavnica jednog nesagledivo velikog univerzuma Božanskih znakova ili āyāta. Jer, naime, i sva flora Kurʼāna jeste jedno nepregledno očitovanje štovanja Boga i robovanja Njemu.

Tikva (yaqṭīn - يَقْطيِنٌ)  u Kurʼānu se spominje samo jednom, u sūri Redovi/aṣ-Ṣāffāt  (37:146). Ali, to što tikvu ili bundevu (yaqṭīn) Božija objava Kurʼāna spominje samo jednom, ne znači da je tikva jedna beznačajna ili sporedna biljka. To nipošto. Iz teksta Kurʼāna vidi se da je tikva spomenuta uz Božijeg poslanika Yūnusa (Jūnusa), jednog od najvećih stradalnika čovječanstva. Njega veoma visoko uvažava i Biblija (tu se on javlja imenom Jona) i o njemu govori kao o jednom velikom čovječanskom liku  koji je patio.

Ako se redovi Kurʼāna u ovoj sūri (koja spominje tikvu) pregledaju poizdalje (37:139-147), vidi se da je stradalnik Yūnus bio od Boga poslan jednom narodu (kako bi mu priopćio monoteizam i vjeru u Jednoga Boga), ali Yūnus je znao da bi njega taj narod nervirao, zlostavljao i kinjio do te mjere koja se ne može ni izdržati ni otrpjeti. Pa je Yūnus odmah digao ruke od svega, i od svoje misije i od zlih ljudi, i poražen odbjegao na jednu lađu krcatu (abaqa ilā l-fulki...), e da od onih zlih ljudi Ninive bude što dalje.

Kako se to detaljnije opisalo u odrednici Yūnus (Jūnus - يوُنُسُ), ni na toj krcatoj lađi ovaj Božiji poslanik nije bio dobrodošao, i tu je on udario na ljude koji su uzeli zlo na oko čim su vidjeli da je to on, Yūnus, Božiji poslanik. Kako kažu komentari Kurʼāna, ne samo lađari i putnici na toj lađi, već i drugi ljudi u Ninivi i obližnjim mjestima čuli su da Yūnus po trgovima blagim zazivima govori da je Bog jedan, a to je njihovim ušima bilo tako dosadno i, takorekuć, nepotrebno. Naime, u Ninivi ne samo svaki trg, već i svaka ulica imala je po nekoliko od kamena, bakra ili bronze izlivenih raznoraznih božanstava. I šta sad tu ima jedan Yūnus da proklamira i oglašava da je Bog jedan kad oni u Ninivi sami sebi određuju koliko će božanstava imati?!

 I Biblija i Kurʼān, kao i komentari Kurʼāna, govore da su putnici na onoj lađi vidjeli da je Yūnus osoba koja je puki, ali vrlo opasan, višak te su trebali da se od njega oslobode tako što će ga baciti u more. I doista, bio je bačen u more, progutala ga je riba ili kit. U utrobi te strašne nemani ostao je dan ili tri dana, ili, pak, četrdeset dana (zavisi od toga koji se komentar Kurʼāna i Biblije konsultira).

Potom je ova morska neman, riba ili kit, doslovno rečeno, izbljuvala Yūnusa na neku pustu morsku obalu ili divlji morski žal. Kad je došao do sebe vidio je da je jedna jedra tikva iznikla, vidio je njezinu vriježu (rižvu ili lozu) i velike listove na njoj. Proglas Kurʼāna o darovanju tikve Yūnusu, Bog ga blagoslovio i podario mu mir, formuliran je ovako:

وَأَنْبَتْنَا عَلَيْهِ شَجَرَةً مِنْ يَقْطيِنٍ ...

Wa anbatnā ʻalayhi šaǧaratan min ṭīn.

“I Mi [Bog] dadosmo da iznad njega [Yūnusa koji je shrvan i umoran ležao na pustome žalu] iznikne vriježa tikve...“

“And We caused a gourd tree to grow over him.“ (Seyyed Hossein Nasr 1097)

“...and We caused  to grow over him a tree of gourds.“ (Arthur John Arberry II:155)

“...Nous fîmes croître au-dessus de lui un pied de calebassier.“ (Régis Blachère 480)

“...und ließen über ihn eine Kürbispflanze wachsen.“ (Hartmut Bobzin 396)

“И вырастили Мы над ним дерево йактин.“ (Крачко́вский 313)

Kako se vidi iz ovog, ovdje skromno ponuđenog, niza prijevoda Kurʼāna, svi se prevoditelji opredjeljuju da yaqṭīn znači tikva ili bundeva, osim Kračkovskog koji stvari ostavlja doslovnije i svojim prijevodom sugerira da se radi o “drvetu yaqṭīn“ (дерево йактин).

Bilo kako bilo, na ovoj stranici Kurʼāna tikva ili yaqṭīn javlja se i kao stvarna tikva (prema knjigama naučnog tumačenja Kurʼāna tikva ili bundeva raste i uspijeva na svim kontinentima na Zemlji), ali i kao od Boga pružena pomoć, e da se žedni i gladni stradalnik Yūnus okrijepi i dođe do sebe. Upravo na tome je akcenat u komentarima Kurʼāna kad tumače ezoteričke i egzoteričke smislove u vezi sa spomenom tikve u Božanskoj revelaciji Kurʼāna.

Dakle, kad je morska neman ili strašna riba izbljuvala Yūnusa na onu pustu obalu, njega tamo nisu dočekali nikakvi meleki, anđeli ili dobroćudni džini, nisu ga dočekali nikakvi ljudi. Naprotiv, dočekala ga je jedna vriježa tikve i tikva. Na vriježi su bili izrasli veliki listovi koji su Yūnusu, alejhiselām, pravili ugodan hlad. K tome, na tim listovima bilo je mnogo kapi čiste vode, te se Yūnus okrijepio. I sve to radio je iz posve ležećeg stava, jer bio je iscrpljen boravkom u utrobi one ribe.

Upravo sve to imaju u vidu komentari Kurʼāna kad govore o tome kakvu je, i koju, dobrodošlicu dragi Bog priredio Yūnusu, alejhiselam, na onom pustom morskom žalu.

Tako Ibn Ğarīr aṭ-Ṭabarī u svome komentaru veli da riječi Kurʼāna znače sljedeće:

وَأَنْبَتْنَا عَلىَ يوُنُسَ شَجَرَةً مِنَ الشَّجَرِ الَّتيِ لاَ تَقوُمُ عَلىَ سَاقٍ...

“I Mi [Bog] dadosmo da nad Yūnusom iznikne biljka koja ne počiva /ne stoji/ na stablu /deblu/... [nego se prostire /puže/ po tlu zemlje...]“.

Ovim riječima aṭ-Ṭabarī podrazumijeva da je Yūnus bio iscrpljen i ne bi mogao ne samo stajati uz stablo neke druge voćke, već ne bi mogao ni da pokuša da se uspravi!

Potom aṭ-Ṭabarī definira šta yaqṭīn u arapskom jeziku znači:

وَ كُلُّ شَجَرَةٍ لاَ تَقوُمُ عَلىَ سَاقٍ كَالدُّبَاءِ وَالْبِطيِخِ وَالْحَنْظَلِ وَنَحْوِ ذَلِكَ،

فَهِيَ عِنْدَ الْعَرَبِ يَقْطيِنٌ...

“Sve biljke koje ne rastu usprav (tj. koje se ne osovljuju na svoje stablo), kao što su: bundeva, lubenica (karpuz, bostan, dinja), divlja buča (kolokvinta)... sve to Arapi nazivaju yaqṭīn...“

Potom aṭ-Ṭabarī, koji u svome komentaru voli da bude opširan, navodi da je prije njega bilo komentatora koji su tvrdili da yaqṭīn (يَقْطيِنٌ) u arapskom jeziku znači qarʻun (قَرْعٌ), a rječnici, uz sve to aṭ-Ṭabarījevo,  dodaju i sintagmu qarʻun islāmbūliyyun (قَرْعٌ إِسْلاَمْبوُلِيٌّ), a onda to sve skupa znači i ukazuje na mnogo šta, naprimjer, na: tikvu, bijelu mesiraču, stambolku, bujaču, tikvu sakasku, zatim bundevicu, šućuricu, tutlić... i tako dalje.

Bilo kako bilo, prema Kurʼānu, yaqṭīn je tikva (i svi biljni srodnici tikve) koju je dragi Bog dao da rastenjem puže po zemlji, da rasprostre svoje vriježe, lišće i plod, pa da se sa njezinih velikih listova napajaju životinje, i hrane od sočnih i svježom i ljekovitom vodom najedralih plodova. Savremenim jezikom kazano, yaqṭīn je od same prirode, ili od same Božije moći,  pakovana hrana i voda koja se, tako metafizički zapakovana i spremljena, danima neće pokvariti, ma koliko unaokolo bilo toplo.

Eto zašto je ona strašna riba, morska neman, izbljuvala Yūnusa, a.s., na taj pusti morski žal, na kojem ga je, ipak, dočekala milost Božija koja se Yūnusu ukazala, i srdačno ga pozdravila, u obliku vriježe (rižve, loze) obrasle listovima. A tamo, skroz na kraju, bila je slasna tikva (lubenica, dinja) koju je Yūnus običnim kamenom mogao raskoliti i onda jesti i okrijepiti se!

Dakako, aṭ-Ṭabarī navodi i komentatorska predanja da su veliki listovi ove tikve, na pustom morskom žalu, poslužili kao hladovina umornome stradalniku Yūnusu, alejhiselam, i kao svježina od strašne pripeke sunca (min ḥarri š-šamsi – مِنْ حَرِّ الشَّمْسِ):

كَانَ الْيَقْطيِنُ شَجَرَةً أَظَلَّتْ يوُنُسَ ...

Kāna l-yaqṭīnu šaǧaratan aẓallat Yūnusa...

“I ta tikva bijaše biljka koja je hladovinom /svojih listova/ zastrla (zakrilila) Yūnusa...“

I tako, komentari Kurʼāna (Ibn Kaṯīr, az-Zamaḫšarī, al-Bayḍāwī, al-Maḥallī, as-Suyūṭī...) o ovoj kurʼānskoj tikvi donose još lijepih mišljenja i predanja, ali se sve svodi na isticanje ovih skrivenih poruka: Biljke su prijatelji ljudima, Yūnus, mir Božiji neka je na njega, odmorio se uz vriježu tikve i sam tikveni plod, štaviše, veliki listovi sa vriježe pružili su mu hlad. Polahko se okrijepio, ustao, ozdravio, osovio se na svoje noge.

A onda je došla Božija zapovijed da Yūnus opet ide među onaj svoj narod u Ninivi e da ih opet poziva monoteizmu i Jednome Bogu.

Izvori  i  literatura:

Arberry, Arthur John, The Koran Interpreted, Touchstone Rockfeller Center, New York, 1996.

Asad, Muhammad, The Message of the Qurʼān, Muslim World League Mecca, European Representative: Islamic Centre – Geneva, 1964.

Blachère, Régis, Le Coran, traduit de lʼarabe, izd. Besson & Chantemerle, Paris, 1957.

Bobzin, Hartmut, Der Koran, Neu übertragen, Verlag C. H. Beck, München, 2017.

Крачко́вский, Игна́тий Юлиа́нович, KOPAH, ПΦ  “Φoбос“, Душанбе, 1990.

Muftić, Teufik, Arapsko-bosanski rječnik, el-Kalem, Sarajevo, 2004.

Nasr, Seyyed Hossein (urednik sa saradnicima), The Study Quran, HarperOne, New York, 2015.

Odabrani komentari Kurʼāna:

Burūsawī, Ismāʻīl Ḥaqqī, Tafsīru Rūḥu l-bayān, Istanbul, 1421. (h).

Ibn Kaṯīr, Tafsīru l-qurʼāni l-ʻaẓīm, Beirut, 1999.

Iṣfahānī, ar-Rāgib al-Iṣfahānī, Muʻğamu mufradāti alfāẓi l-Qurʼān, Bairut, 1972.

Maḥallī i Suyūṭī (Ğalāluddīn al-Maḥallī i Ğalāluddī as-Suyūṭī), Tafsīru l-ǧalālayn (na:  https://www.altafsir.com/Al-Jalalayn.asp), pristup stranici 5. 6. 2021.

Māwardī, ʻAlī b. Muḥammad al-Māwardī, an-Nukatu wa l-ʻuyūnu fī t-tafsīr, Beirut, 1992. (također i 2012).

Qurṭubī, al-Qurṭubī, al-Ğāmiʻu li aḥkāmi l-qurʼān, Beirut, 1988.

Rāzī, Faḫruddīn ar-Rāzī, at-Tafsīru l-kabīr (Mafātiḥu l-gayb), Beirut, 1981.

Ṭabarī, Ibn Ğarīr aṭ-Ṭabarī, Tafsīr Ğāmiʻu l-bayān, Beirut, 1984.

Zamaẖšarī, ʻUmar az-Zamaẖšarī, al-Kaššāfu ʻan ḥaqāʼiqi tanzīli wa ʻuyūni l-aqāwīli fí wuğūhi t-ta’wīli, Bejrut, 2001.