T

Kur᾿ān na velikom broju mjesta i u različitim povodima spominje dijelove čovjekova tijela, ponekada i dijelove tijela različitih životinja. Tako Kur᾿ān spominje glavu (ra᾿s - رَأْسٌ), glave (ru᾿ūs - رُؤُسٌ), lica (wuğūh - وُجُوهٌ), oči (a‘yun – أعْيُنٌ), uši (āḏān - آذَانٌ), nos (anf - أَنْفٌ), ruke (aydin - أيْدٍ), noge (aqdām - أقْدَامٌ, ili arğul - أَرْجُلٌ), kosu (nawāṣī - نَوَاصِي), spolne organe (furūğ - فُرُوجٌ), stražnje dijelove tijela (adbār - أَدْبَارٌ), brade /kao dio tijela, ne kao dlake/ (aḏqān - أذْقَانٌ), bradu kao izrasle dlake (liḥyah - لِحْيَةٌ - spominje se samo jednom, ṬāHā, XX: 94), prsa (ṣudūr - صُدُورٌ), leđa (ẓuhūr - ظُهُورٌ), jezike (alsinah – ألْسِنَةٌ), usta (afwāh - أَفْوَاهٌ), itd.

Opća slika koja se u vezi spominjanja tijela dobija sa stranica Kur᾿āna usredsređuje se na sljedeća područja:

a) Tijelo je stvorenje, Bog je taj koji stvara i tijelo i dijelove tijela (baš kao što stvara i duhovne svjetove).

b) Tijelo je obuhvaćeno obredima vjere. Praktički, kao da ne može biti valjano obavljenih obreda (od strane zdrave i normalne osobe) ukoliko je isključena participacija tijela i tjelesnih organa.

c) Tijelo i tjelesni dijelovi jesu izobilna područja ljepote i zadivnog Božanskog stvaranja.

d) Tijelo ili dijelovi tijela predmet su iznimno snažne eshatološke pažnje. Eshatološke radosti i blaženstva jesu i duhovna i tjelesna. Isto tako vrijedi i za eshatološke patnje i ispaštanja.

Pomnim čitanjem stranica Kur᾿āna dobija se opći utisak da je i tijelo, također, važno područje Božijeg stvaranja, da ljudi trebaju uvažavati potrebe tijela, dakako uvijek u skladu sa pologom i zadaćom koje je Bog doznačio čovjeku.

Blagonaklon spomen tijela (ğism – جِسْمٌ) u Kur᾿ānu nalazi se u al-Baqarah (II:247) gdje se veli da je Bog obdario jevrejskog kralja Ṭālūta (طَالُوتُ - biblijskog Saula/Šaula) “velikim znanjem i [velikim] tijelom” (وَزَادَهُ بَسْطَةً فِي الْعِلْمِ وَالْجِسْمِ ). Az-Zamaẖšarī (I,320) tvrdi da je ovom kralju pristajalo da bude krupan (ğasīm - جَسِيمٌ), da “upada ljudima u oči svojom lijepom pojavom” (...وَأَنْ يَكُونَ جَسِيمًا يَمْلَأُ الْعَيْنَ جَهَارَةً), jer kao takav on pobuđuje “veličinu u njihovim dušama i strahoštovlje u njihovim srcima” (لِأَنَّهُ أَعْظَمُ فِي النُّفُوسِ وَأَهْيَبُ فِي الْقُلُوُبِ).

U klasičnom arapskom jeziku česti su slučajevi upotrebe riječi “tijelo” (ğism - جِسْمٌ) u značenju “izgleda”, “pojave”, “vanjštine”. Jezikoslovac Fraytagii riječ ğism (جِسْمٌ) prevodi na latinski riječju corpus (tijelo), dok riječ ğusām (جُسَامٌ), koja je iz istog korijena kao i riječ ğism, prevodi riječima magnus, corporeus (velik, tjelesan, primjetan pojavom).

Kao i većina velikih drevnih narodnih skupina, i Semiti su uvažavali stasitost, tjelesnu pojavnost, naočitost. Ima izdaleke potvrde za takva shvatanja i u Kur᾿ānu. U al-Munāfiqūn (LXIII:4) kaže se:

وَإِذَا رَأَيْتَهُمْ تُعْجِبُكَ أَجْسَامُهُمْ

“A kada ih [dvoličnjake] ti vidiš, zadivljuje te izgled njihov (أَجْسَامُهُمْ - tijela njihova).”

Al-Qušayrī (III,321), tumači ovaj āyat na ṣūfījski način, kaže:

أَيْ هُمْ أَشْبَاحٌ وَقَوَالِبُ وَلَيْسَ وَرَاءَهُمْ أَلْبَابٌ وَحَقَائِقُ فَالْجَوْزُ الْفَارِغُ مُزَيَّنٌ ظَاهِرُهُ وَلَكِنَّهُ لِلَعْبِ الصِّبْيَانِ...

 “Dvoličnjaci su [ipak samo] siluete/priviđenja i ljudska obličja, iza njih ne počiva suština i bitnost – naime, i prazni orah ukrašen je spolja, ali služi djeci za igranje”.

(Za razliku od ṣūfījski orijentiranih tumačenja tijela kao nečeg “nižeg” u odnosu na “duh”, fiqhsko-pravna tumačenja Kur᾿āna tijelu poklanjaju respektabilnu i, rekli bismo, ravnopravnu pažnju).

Na samo stvaranje čovjeka Kur᾿ān ukazuje spominjući često tjelesne i vidljive sastojine čovjekova zametka i ploda u majčinoj utrobi. Prema sūri al-Mu᾿minūn (XXIII:12-16), čovjek je stvoren od

a) “suštine zemlje” (min sulālatin min ṭīn - مِنْ سُلَالَةٍ مِنْ طِينٍ), potom ga Bog daje kao

b) “kaplju sjemena stavljenu na sigurno mjesto/maternicu” (nuṭfatan fī qarārin makīn - نُطْفَةً فِي قَرَارٍ مَكِينٍ), da bi tu “sjemenu kaplju Bog potom

c) učinio zametkom” (ṯumma ẖalaqna n-nuṭfata ‘alaqatan - ثُمَّ خَلَقْنَا النُّطْفَةَ عَلَقَةً),

d) zatim Bog učini da “zametak bude gruda mesa” (fa ẖalaqnā l-‘alaqata muḍgatan - فَخَلَقْنَا الْعَلَقَةَ مُضْغَةً),

e) pa onda Bog tu grudu mesa “učini kostima” (fa ẖalaqnā l-muḍgata ‘iẓāman - فَخَلَقْنَا الْمُضْغَةَ عِظَامًا),

f) zatim Bog zaodjene kosti mesom (fa kasawnā l-‘iẓāma laḥman - فَكَسَوْنَا الْعِظَامَ لَحْمًا), a, posve na kraju,

g) Bog “oživljava čovjeka kao drugo stvorenje” (ṯumma anša᾿nāhu ẖalqan āẖar - ثُمَّ أَنشَأْنَاهُ خَلْقًا آخَرَ).

Ovi odlomci u sedam skalina jasno ukazuju na to da se, prema Kur᾿ānu, vrhunaravni Božanski čin stvaranja jednako odnosi i na stvaranje tijela i na udahnjivanje duše, duha. To znači da je, načelno gledano, tjelesni svijet na istoj razini kao i duhovni svijet, jer Stvoritelj ta dva svijeta jeste jedan jedini Bog! Izvor je Jedan, Jedini i Isti Stvoritelj. Zapravo, i tijelo i duša, uzeti skupa, sačinjavaju jedan jedinstveni veliki svijet. Među njima nema oštrog rascjepa, iako mi prvo primjećujemo tjelesne strane i aspekte svijeta. K tome, maloprije navedeni odlomci Kur᾿āna priznaju ljepotu samome tijelu, odlomci se završavaju svečanim usklikom: “Pa, nek᾿ je slavljen Bog, stvoritelj najljepši!” (fa tabāraka ᾿llāhu aḥsana l-ẖaliqīn - فَتَبَارَكَ اللَّـهُ أَحْسَنُ الْخَالِقِينَ). Ovo mjesto u Kur᾿ānu jasno svjedoči da su tragovi Božanske ljepote vidljivi u izobilju i na samim tjelesnim, tvarnim stranama svijeta stvaranja. Nadalje, u 17. stavku sūre al-Mu᾿minūn razglašava se da “Bog nije nemaran prema Svome stvaranju” (wa mā kunnā ‘ani l-ẖalqi gāfilīn - وَمَا كُنَّا عَنِ الْخَلْقِ غَافِلِينَ). To znači da tjelesni aspekti svijeta nisu prezreni, nisu zanemareni od Boga, nisu izopćeni iz Božanske pažnje, već su područje Njegove velike i kontinuirane milosti.

Naglašavajući čovjekovu pojavu kao nedjeljivu cjelinu tjelesnog i duhovnog, Ismā‘īl Ḥaqqī Burūsawī (I, 292) tvrdi - na iznimno pronicljiv način - da su “dijelovi čovjekove egzistencije, oni tjelesni i oni duhovni, prije negoli su postali cjelina, postili od bilo kojih ćudi, temperamenata, sklonosti...”

...انَّ أَجْزَاءَ وُجُودِ الْانْسَانِ مِنَ الْجِسْمَانِيَّةِ وَالرُّوحَانِيَّةِ قَبْلَ التَّرْكِيبِ كَانَتْ صَائِمَةً عَنِ الْمَشَارِبِ كُلِّهَا...

Tek kad je čovjek postao cjelina, tek tada je došlo do mnogih želja u njemu, tek tada su mu dati u polog obredi da bi se disciplinirao, krajnja je poruka Burūsawīja.

U Kur᾿ānskom pogledu na svijet vidljivo je da je tijelo obuhvaćeno obredima vjere. Naime, obredi vjere se čine i tjelesno i duhovno; u neku ruku sami obredi vjere jesu nadilaženje tjelesno-duhovne perspektive. “Kada namjeravate da namaz/molitvu obavite, vi lica svoja umijte” (إِذَا قُمْتُمْ إِلَى الصَّلَاةِ فَاغْسِلُوا وُجُوهَكُمْ) – jasno se kaže u al-Mā᾿idah (V:6). Na istom mjestu u Kur᾿ānu traži se obredno pranje ruku “do iza lakata” (وَأَيْدِيَكُمْ إِلَى الْمَرَافِقِ), zatim “potiranje glave” (وَامْسَحُوا بِرُءُوسِكُمْ), te “pranje nogu (stopala) do iza članaka” (وَأَرْجُلَكُمْ إِلَى الْكَعْبَيْنِ). Na ovom mjestu strogo se nalaže kupanje cijeloga tijela. “A ako ste neokupani (tj. džunubi), vi se okupajte!” (وَإِنْ كُنتُمْ جُنُبًا فَاطَّهَّرُوا).

Svi islamski obredi (većina ih vodi porijeklo sa stranica Kur᾿āna) predstavljaju punovažno učestvovanje čovjekova tijela, npr. lica, ruku, jezika, nogu. U više navrata Kur᾿ān pohvalno spominje ljudska lica “na kojima se vide tragovi pobožnosti (ili padanja na tle/ničice)” - سِيمَاهُمْ فِي وُجُوهِهِمْ مِنْ أَثَرِ السُّجُودِ - (al-Fatḥ, XLVIII:29). Također, više je mjesta u Kur᾿ānu gdje se posve pohvalno govori o cjelovitom učestvovanju čovjekova tijela u klanjanju (rukū‘ – رُكُوعٌ) i boravljenju u položaju tzv. sedžde (suğūd – سُجُودٌ) ili doticanja tla čelom u uzvišenom činu “robovanja Bogu”.

Tijelo je područje iznimno velike pažnje u vjersko-pravnim komentarima Kur᾿āna, npr. posebna oblast “čistoće tijela” (ṭahārat – طَهَارَةٌ) bavi se različitim ritualnim statusima koje tijelo “ima” ili “gubi” u svakodnevnom životu. Posebna je pažnja posvećena raznolikim tekućinama, nečistima i gasovima koje sadrži tijelo ili koje izlaze iz tijela. Npr. menstruacioni ciklus (al-maḥīḍ - الْمَحِيضُ) spominje se u al-Baqarah (II:222):

وَيَسْأَلُونَكَ عَنِ الْمَحِيضِ قُلْ هُوَ أَذًى فَاعْتَزِلُوا النِّسَاءَ فِي الْمَحِيضِ

Pitaju te o mjesečnom pranju. Ti reci: “To je gadljivo!” [Tj. neprijatno, neugodno]. Od žena u mjesečnom pranju vi podalje!”

I tzv. “tjelesne kazne” (u engleskoj literaturi o islamu poznate kao corporal panishments) Kur᾿ān spominje u vezi sa visokim etičkim statusom čovjeka i njegova tijela. Naime, poruka je Kur᾿āna sljedeća: tijelo se ne smije koristiti u svrhu krađe, bluda, nemorala, laži... Prema svjetogleđu Kur᾿āna, tjelesne kazne provode se tek nakon provedene procedure dokazivanja i svjedočenja. Tim standardima često nije moguće udovoljiti (četiri punoljetna svjedoka, itd.). Kad su posrijedi tjelesne kazne, čitanjem Kur᾿āna stiče se dojam da su one više navedene u svrhu pobuđivanja čovjekova prezira prema nemoralnom životu, negoli u svrhu pukog “odsijecanja ruke”, “bičevanja” i tome slično.

Mnoge stranice Kur᾿āna spominju ljepotu čovjekova tijela i čovjeka općenito. U aṭ-Ṭīn (XCV:4) razglašava se: لَقَدْ خَلَقْنَا الْإنْسَانَ فِى أَحْسَنِ تَقْوِيمٍ - “Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu.” Očito je da se čovjekov “najljepši sklad” uočava prvo na njegovom tijelu. Također, u al-Infiṭār (LXXXII:7) razglašava se: الَّذِي خَلَقَكَ فَسَوَّاكَ فَعَدَلَكَ - “Bog te stvara (čovječe), čini te skladnim i uspravnim”. U al-Wāqi‘a (LVI:22) hvale se “žene krupnih očiju” (وَحُورٌ عِينٌ), itd.

Kako vidimo iz ovih primjera, status čovjekove tjelesnosti predmet je hvale i iznimne pažnje. Na stranicama Kur᾿āna on je usporediv sa statusom ljepote koja se raskriva u svijetu stvaranja. (O ovome više govorimo u drugim odrednicama ovog Enciklopedijskog leksikona Kur᾿āna).

Božanski darovi dodijeljeni čovjekovom tijelu razlog su niza “tabua” ili zabrana koje Kur᾿ān proglašava i postavlja pred čovjeka. Tako, npr. čovjekova odjeća (tj. ono što prekriva tijelo) nikada ne gubi svoje obredno važenje; praktički, iznimni status čovjekove odjeće proishodi iz iznimnog statusa čovjekova tijela. Kur᾿ān posvjedočuje (al-A‘rāf, VII:26) da je, u krajnjemu, i sama odjeća “objavljena” od Boga:

يَا بَنِي آدَمَ قَدْ أَنْزَلْنَا عَلَيْكُمْ لِبَاسًا يُوَارِي سَوْآتِكُمْ وَرِيشًا

O sinovi Ademovi, vama smo odjeću podarili (“objavili”), koja će stidne dijelove tijela vašega pokrivati, a i odijela za gizdanje smo vam dali!

Az-Zamaẖšarī (II, 93) tvrdi da je gizda (gizdanje) - jedna ispravna svrha (لِأَنَّ الزِّينَةَ غَرَضٌ صَحِيحٌ). Prema ovom komentatoru, Bog “objavljuje” (određuje) tri vrste odjeće, dvije vrste odjeće su namijenjene za (a) pokrivanje spolovila/stidnih mjesta, i za (b) ukrase i gizdanje:

أَيْ أَنْزَلْنَا عَلَيْكُمْ لِبَاسَيْنِ، لِبَاسًا يُوَارِي سَوْآتِكُمْ، وَلِبَاسًا يُزَيِّنُكُمْ...

A-Zamaẖšarī (II, 93) potom, navodeći āyat وَلِبَاسُ التَّقْوَى ذَلِكَ خَيْرٌ - (“odjeća bogobojaznosti je odjeća najbolja”, VII:26), ukazuje i na treći, najviši stupanj odjeće - (c) “odjeću bogobojaznosti (libāsu t-taqwā - لِبَاسُ التَّقْوَى).

On smatra da riječi libāsu t-taqwā (odjeća bogobojaznosti) označavaju “odjeću pobožnosti i strahoštovlja pred Bogom veličanstvenim”.

لِبَاسُ الْوَرْعِ وَالْخَشْيَةِ مِنَ اللهِ تَعَالَى

(Vidjeti o ovome šire u odrednicama ovog Leksikona koje se bave odjećom, spolnim organima, stidnim mjestima...)

Opći je zahtjev Kur᾿āna i Muhammedove, a.s., Tradicije da se tijelo ne smije mučiti, izlagati iscrpljivanju, trajnoj vrsti štete, itd. Kastriranje, jalovljenje, steriliziranje, preinačavanje svrhe tijela u nešto što tijelu Božija Priroda (fiṭratu ᾿llāh – فِطْرَةُ اللهِ) nije doznačila, islamom je strogo zabranjeno. Komentatori Kur᾿āna bilježe mnoge stranice protiv kastriranja. Al-Iẖṣā᾿u (الْإِخصَاءُ) i al-ẖiṣā᾿u (الْخِصَاءُ), ili kastriranje, nepoznato je u pobožnim praksama islama, štaviše, prezire se i zabranjuje. Da bi se upokorila spolna požuda komentari Kur᾿āna navode predanja u kojima se u tu svrhu preporučuje praksa posta.

Posebno područje Kur᾿āna, kojim se tijelo čovjeka tako često oslovljava, jeste percepcija (vid, sluh, okus...). Naime, čin percepcije ostvaruje se preko tjelesnih organa, ali je taj čin i “duhovan”. Čin sluha i čin vida izravno se oslovljavaju u al-Insān (LXXVI:2):

إِنَّا خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن نُطْفَةٍ أَمْشَاجٍ نَبْتَلِيهِ فَجَعَلْنَاهُ سَمِيعًا بَصِيرًا

Mi čovjeka, zbilja, od kaplje sjemena smješana stvaramo, potom ga kušnji izvrgavamo, i da čuje i vidi činimo!

U Kur᾿ānu tijelo i dijelovi tijela imaju znakovito i veoma naglašeno eshatološko i onosvjetsko važenje. Kako smo na početku ove odrednice kazali, Kur᾿ān na više mjesta govori da tijelo participira (jednako kao i duša i duh) u radostima i ljepotama Onoga svijeta, ali i pati i ispašta u tamošnjim kaznama i grozotama. Iznimno važan motiv je svjedočenje dijelova tijela protiv čovjeka na Onom svijetu. Npr. u Fuṣṣilat (XLI:20) kaže se:

شَهِدَ عَلَيْهِمْ سَمْعُهُمْ وَأَبْصَارُهُمْ وَجُلُودُهُمْ بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

Svjedočiće protiv njih sluh njihov, i oči njihove, i kože njihove, zbog onog što su činili!

Također, Kur᾿ān navodi kako ljudi na Onom svijetu raspravljaju sa svojim kožama, zato što se kože pojavljuju kao onosvjetski svjedoci protiv čovjeka:

وَقَالُوا لِجُلُودِهِمْ لِمَ شَهِدْتُمْ عَلَيْنَا قَالُوا أَنْطَقَنَا اللَّـهُ الَّذِي أَنْطَقَ كُلَّ شَيْءٍ

I upitaće kože svoje: “Zašto protiv nas svjedočite?” A one odgovoriće: “Bog nas je govorom obdario, On, Koji je svemu da govori moć dao...”

Sura Yā Sīn navodi primjer kako tijelo, koje su ljudi na Ovom svijetu koristili u grijehu, nasilju, razvratu i neposluhu prema Bogu, svjedoči protiv čovjeka. Naime, sura Yā Sīn izričita je u tome da će na Onom svijetu “Bog zapečatiti ljudska usta” (الْيَوْمَ نَخْتِمُ عَلَى أَفْوَاهِهِمْ), to jest - pružiće se sada jedna posebna prilika da Bogu govore “ljudske ruke” (وَتُكَلِّمُنَا أَيْدِيهِمْ), da Bogu “posvjedoče ljudske noge” (وَتَشْهَدُ أَرْجُلُهُمْ) o svemu onom raznolikom zlu što su ga ljudi radili (بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ).

U mnogolikim temama o proživljenju Kur᾿ān na različite načine i u mnogo navrata govori i o proživljenju čovjekova tijela. Kao što u vremenima proljeća i ljeta sva zemlja uzbuja i obraste lijepim biljem i cvijećem, tako će i ljudska tijela i kosti biti oživljeni na Dan Proživljenja. Ovo je veoma čest motiv Kur᾿āna. Iz njega vidimo da tijelo, pa k tome i čovjekovo tijelo, uživa važan status u Božanskom stvaranju na Oba svijeta.

Izvori:

Alsaid M. Badawi i Muhammed Abdel-Haleem, Arabic-English Dictionary of Qur’anic Usage, Brill, Leiden, 2008.

Abū s-Su‘ūd, Iršādu l-‘aqli s-salīm, Bejrut, 1999.

Al-Kitabu l-Muqaddas (prijevod Biblije na arapski), Cambridge University Press, Cambridge, 1956.

Asad, Muhammad Asad, The Message of the Qur’ān, The Book Foundation, Bitton, Bristol, 2003.

Biblija, izd. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1974.

Burūsawī, Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī, Rūḥu l-bayān, Istanbul, 1421 (H.)

Ibn ‘Arabī, Muḥyī ad-Dīn Ibn ‘Arabī, Tafsīr ibn ‘Arabī, II, izd. al-Maktabah at-Tawfīqiyyah, bez. godine i mjesta izdanja.

Qurṭubī, al-Qurṭubī, al-Ğāmi‘u li aḥkāmi l-qur’ān, Bejrut, 1988.

Qušayrī, Abū l-Qāsim ‘Abdulkarīm al-Qušayrī, Laṭā’ifu l-išārāt, izd. Dāru l-kutubi l-‘ilmiyyah, Bejrut, 2007.

Zamaḫšarī, ʻUmar az-Zamaḫšarī, al-Kaššāfu ʻan ḥaqā’iqi tanzīli wa ʻuyuni l-aqāwīli fī wuğūhi t-ta’wīli, Bejrut, 2001.