50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Dova meleka

Autor: Halil Mehtić Maj 12, 2020 0

Iz vjerodostojnih predaja razumijemo da se Vjerovjesnik, s.a.v.s., Allahu kajao i za oprost molio, po sedamdeset, odnosno, stotinu puta dnevno.

To je znak vjernicima da i oni po uzoru na Vjerovjesnika, s.a.v.s., trebaju da isto toliko, ili još više, s obzirom na njihovu griješnost, mole za oprost i kaju se. Vjernik svojim kajanjem pokazuje iskrenu želju da želi ostati u okrilju Allahove milosti i doći pred Njega bez velikog bremena grijeha. Uz to oni koji često mole Allaha, subhanehu ve teala, za oprost, bivaju nagrađeni raznovrsnim dobrima još na Ovom svijetu. Hud, a.s., poticao je narod svoj na istigfar i tevbu, obećavajući im od Gospodara njihova materijalno blagostanje i moć na Zemlji. Govorio je: O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao veliki griješnici. (Hud, 52.) i Nuh, a.s., još uvjerljivije govorio je svome narodu: Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On doista mnogo prašta; On će vam kišu obilatu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati. (Nuh, 9-12.) U ovim ajetima kiša, bašče, rijeke, imanja i sinovi, simboliziraju izobilje u dunjalučkom životu, a snaga - Allahovu pomoć i zaštitu u svim situacijama. iako se navedeni ajeti odnose na Hudov i Nuhov narod oni imaju općenito značenje. To znači, kad god vjernici budu ustrajavali na istigfaru (duhovnoj čistoti), Allah uzvišeni će im dati lagodan život u izobilju i snagu zbog koje neće biti poniženi. uprotivnom, uzvišeni će ih prepustiti njihovim neprijateljima koji će ih tlačiti i biti nemilosrdni prema njima. Treba znati da nas Allah pomaže zbog grijeha naših neprijatelja. Stoga je halifa Omer bin el Hattab, r.a., naredio vojsci Sa’d Bin Ebi-Vekasa, strogo čuvanje od grijeha rekavši: ’’Više se za vas bojim vaših grijeha nego vašeg neprijatelja”. Zanemarivanjem tevbe i istigfara mi činimo nepravdu prema sebi. Uzvišeni veli: ”Oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.” (ElHudžurat, 11.) Naše kajanje i molitva za oprost daje nam takvu privilegiju da se najodlikovaniji meleci kod Svevišnjeg mole za nas. I ne samo za nas, već i za naše potomke koji nas na putu duhovne čistote budu slijedili. O tome nas Kur’an Časni upoznaje u slijedećim ajetima: Meleki koji drže prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: - Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem: zato oprosti onima koji su se pokajali i slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri;Ti si, uistinu, silan i mudar. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti! (El-Mu’min, 7-9.) iz ovih plemenitih ajeta isijava neizmjerna Božija milost. u njima se navještava muminska nada i optimizam bez obzira na količinu grijeha. Oni nas podstiču na česti tevbe-istigfar ma koliko nam duše bile opterećene grijesima. Koliko god da smo slabi i griješni, ako krijemo svoj grijeh, kajemo se i molimo oprost, na stepenu smo muttekija, dostojnih Allahovog oprosta i Dženneta. Poslušajmo ovaj hadisi-kudsi koji nam dodatno potvrđuje sve to. imam Ahmed, rahimehullahu teala, navodi predaju od Seida, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Iblis je obećao: ”Gospodaru moj, Tako mi Tvoje veličine, ja ću zavoditi sinove Ademove sve dok im je duša u tijelima!”, a Allah Uzvišeni je rekao: Tako mi Uzvišenisti i Veličine Moje, Ja ću im opraštati dok oni od Mene oprosta traže!

Neustrajavanje u grijehu

Riječi uzvišenog: A ko oprašta grijehe, ako ne Allah?!, znače da niko osim Njega grijehe ne može oprostiti. Tako, imam Ahmed navodi predaju od Esveda ibn Seri’a: da je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, doveden jedan zarobljenik koji je rekao: ”Allahu moj, ja se Tebi kajem, a ne kajem se Muhammedu!” Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: On zna da je to pravo Onoga čije i jeste! Ako se pokajemo i molimo oprost, Svemilosni ne samo da će nam oprostiti, nego će naše loše postupke u dobra djela pretvoriti. Ko to može osim Allah. On je rekao: Onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio. (El-Furqan, 70, 71.) Ma koliko se čuvali i kajali, zahvaljujući našim ljudskim slabostima, mi ćemo, neminovno, ponovo upadati u grijehe. Čovjek se treba čuvati svjesnog i namjernog griješenja. Rečeno je da onaj koji se kaje, a potom svjesno i namjerno griješi, taj kao da se igra sa svojim Gospodarom. Riječi Uzvišenog: ...koji ne ustraju u onome što su činili znajući to! odnose se na one koji se pokaju i ne ustraju u grijehu insistirajući na njemu.Oni ako i učine grijeh, pokaju se, kao što prenosi hafiz Ebu Ja’la el-Mevsuli u svome Musnedu od sluge Ebu Bekrova, koji to navodi od Ebu Bekra, koji je rekao: ’’Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Onaj koji traži oprost neće pretjerati u traženju, pa makar to učinio sedamdeset puta u jednom danu! Svevišnji je rekao: Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih...? (Et-Tevbe, 104.) Ako čovjek poslije kajanja i molitve za oprost osjeća stid i odvratnost prema ranijem grijehu, to je znak njegovog iskrenog kajanja i primljene tevbe. Hasan Basri, rahimehullah, o tome je rekao: ”Znak primljene tevbe je da mrziš grijeh kao što si ga nekada volio i da moliš za oprost kada god ti on naumpadne”. Dakle, oni koji dijele dok su u obilju i oskudici, koji se u srdžbi savladavalju i drugima praštaju, koji se Allaha sjete i oprost mole kada se ogriješe, ...to su oni kojima za nagradu pripada oprost od Gospodara njihova... tj. to su oni koji žure oprostu i Džennetu prostranom koliko Nebesa i Zemlja. To su muttekije, bogobojazni s kojima je njihov Gospodar zadovoljan. On će ih nastaniti u ...baščama ispod kojih rijeke teku... tj. u Džennetu, u kojemu će imati što im duše njihove požele ...u kojim će vječno boraviti, a divna li je nagrada za one koji tako postupaju! tj. divan li je Džennet kao nagrada, sa svim svojim ljepotama i užicima, za one koji se okite nabrojanim svojstvima. Neka nas Allah Milosnik pomogne na putu ostvarenja ovih plemenitih osobina i neka nam podari visoke deredže muttekija. Amin!

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija