Kur'an potvrđuje da su prethodne Božije Objave sadržavale najavu o vjerovjesništvu Muhammeda, a.s., kao posljednjeg Božijeg poslanika čija misija će biti univerzalnog karaktera i trajat će do kraja ovoga svijeta, tj. on će kao vjerovjesnik biti poslan svim narodima, plemenima i rasama. Ta najava sadrži opis Muhammeda, a.s., njegovih odlika i osobina. Komentatori Kur'ana kada tumače 157. ajet sure El-E'araf (Bedemi) - koji ekplicitno govori o tome da sinovi Israilovi (Benu Israili) nalaze ''zapisana kod sebe u Tevratu (Tori) i Indžilu (Evanđelju) Vjerovjesnika koji neće znati čitati ni pisati'' (ummijj) - naširoko navode brojne navode iz Tevrata (Tore) i Indžila (Evanđelja), ali i drugih drevnih Objava, u kojima se spominje i najavljuje dolazak Muhammeda, a.s. Navest ćemo nekoliko njihovih tevratskih i indžilskih citata.

U Buharijevoj i drugim zbirkama hadisa stoji da je u Tevratu dat slijedeći opis Vjerovjesnika, a.s.: ''O, Vjerovjesniče, Mi ćemo te poslati kao svjedoka, obveseljivača, opominjatelja i kao zaštitnika nepismenog naroda! Ti si Moj rob i poslanik. Dat ću ti ime El-Mutevekkil (onaj koji se oslanja na Allaha). On neće biti osoran niti grubog srca, neće vikati po čaršijama, niti će na zlo uzvraćati zlom, nego će opraštati i miriti! Allah ga neće usmrtiti dok se preko njega ne uputi narod koji je na krivom putu, pa da kažu: La ilahe illellah, i dok preko njega ne izliječi oči koje ne vide, uši koje ne čuju i srca koja su okorjela!''

Također, u Tevratu se navodi: ''Melek je došao Ibrahimu, a.s., i rekao mu: 'U ovoj godini rodit će ti se dijete po imenu Ishak!' Ibrahim, a.s., reče: 'Gospodaru, kamo sreće da Ismail poživi služeći Tebi!' Onda Allah reče Ibrahimu, a.s.: 'Udovoljeno ti je to u vezi sa Ismailom; blagoslovit ću ga, umnožiti njegove potomke, poživiti i velikim učiniti s Mazmazom!'' Ovo ime znači Muhammed.

U Tevratu se kaže: ''Njegovo mjesto rođenja je Mekka, njegovo boravište je Tajjiba, a njegov ummet su el-hammadun''. Ovo znači da će njegov ummet u svojim namazima, svakoga dana i noći, mnogo puta izgovarati riječi El-hamdulillahi Rabbi'l-'alemin (Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova).

U Indžilu stoji da je Mesih (Isa, a.s.) rekao svojim učenicima (havarijjunima): ''Ja vas napuštam, a poslat ću vam Paraklita koji neće govoriti sam od sebe, već će govoriti onako kako mu se kaže''. Riječ paraklit derivirana je iz riječi hamd (zahvala), a ime našeg vjerovjesnika je Muhammed, s.a.v.s., ili Ahmed (Hvaljeni); veli se da riječ paraklit znači ''onaj koji se zauzima i čije se zauzimanje prima'' (Ibn Džuzejj, Teshil, 2/47-48).

Najava ashaba

Kur'an također svjedoči da su i ashabi Muhammeda, a.s., najavljeni, odn. opisani u Tevratu i Indžilu. O tome eksplicitno govori 29. ajet sure El-Feth (Pobjeda), što predstavlja izuzetnu počast i priznanje Muhammedovim, a.s., savremenicima. Oni su, kako se ističe u predmetnom ajetu, u Tevratu opisani, tj. pohvaljeni zbog svoje strogoće prema nevjernicima, blagosti prema vjernicima, zbog svoje pokornosti i namaza. A u Indžilu: oni su kao sjemenka kad izbaci izdanak svoj, pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača...

Evo dva tefsirska predanja koja govori o tome:

- Delegacija iz Gassana došla je Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., pa ih je primio Ebu Bekr es-Siddik, upitavši ih: ''Ko ste vi?'' ''Delegacija iz Gassana, došli smo Muhammedu, da čujemo šta govori!'' – odgovoriše. Ebu Bekr im reče: ''Idite tamo gdje se primaju delegacije, uđite kod Allahovoga Poslanika i pričajte sa njime!'' Oni rekoše: ''Jesmo li mi zbilja u stanju slušati njegove riječi, kao što to želimo?!'' Ebu Bekr se nasmija i reče: ''Vidite, on obilazi trgove, hoda sam, bez pratnje, daje onome ko šta traži od njega!'' Onda oni rekoše Ebu Bekru: ''Čovječe, ko si ti?'' ''Ebu Bekr Kuhafe''. Rekoše mu: ''Ti ćeš naslijediti tu stvar poslije njega!'' ''Stvari pripadaju Allahu'' – odgovori Ebu Bekr, i nastavi: ''Kako onda da ne primite islam, a sljedbenici Knjige već su vas obavijestili o njegovim osobinama i da je posljednji vjerovjesnik?!'' Nakon toga sreli su se sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i primili islam.

- Ka'b el-Ahbar – čiji je otac kao sljedbenik Tevrata vjerovao u dolazak Allahovog Poslanika, s.a.v.s. - Omeru, r.a, prilikom njihovog odlaska u Šam, rekao je: ''Vođo vjernika, u Allahovoj Knjizi je doista zapisano da će ove zemlje u kojima su bili sinovi Israilovi i njihovi žitelji biti oslobođene rukom dobrog čovjeka, milostivnog prema vjernicima a žestokog prema nevjernicima, čija je nutrina jednaka njegovoj vanjštini, a njegova vanjština njegovoj nutrini, čije riječi ne odstupaju od njegovih djela, bliži i daljnji je za njega jednak kada je u pitanju pravo (hakk), njegovi sljedbenici noći provode u molitvi, a danju su poput lavova, međusobno su samilosni, znaju jedni za druge i povezuju se.'' Omer mu reče: ''Majka te oplakivala, je li istina to što zboriš?!'' Ka'b odgovori: ''Tako mi Onoga koji je objavio Tevrat Musau, a.s., i Koji čuje što govoriš, ovo je doista istina!'' Omer onda reče: ''Hvala Allahu Koji nas je ojačao, počastio i smilovao nam se s Muhammedom, s.a.v.s., Njegovom milošću koja sve obuhvata!’' (Teshil. 2/50-51).

Najava ummeta

Isto tako, prijašnje Knjige najavile su i sadržavale opis i svojstva Muhammedovih, a.s., sljedbenika, tj. njegovog ummeta. U prethodnoj predaji spomenuta su neka od tih svojstava. Navest ćemo još jednu koju poznati mufessir Zamahšeri bilježi u svome tefsiru. Od Ka’ba el-Ahbara, također, kako navodi ovaj mufessir, prenosi se da su učenici upitali Isaa, a.s.: ‘’O, Ruhallah, hoće li poslije nas biti još jedan ummet?’’ On je odgovorio: ‘’Hoće, Ahmedov ummet. Oni će biti mudri (hukema’), znani (ulema’), čestiti (ebrar) i bogobojazni (etkija) ljudi koji će imati razumijevanje vjere (fikh) kao da su vjerovjesnici! Bit će zadovoljni malom nafakom od Uzvišenog Allaha, a Allah će biti zadovoljan njihovim malim djelima… (El-Keššaf, 1103). Ovu predaju Zamahšeri navodi u kontekstu tumačenja 6. ajeta sure Es-Saff (Red) u kojem se kaže da je Isa, a.s., sinovima Israilovim najavio radosnu vijest o Poslaniku – imena Ahmed.

Najava Bošnjaka

Najavljeni ummet u spomenutoj i drugim predajama nije specificiran posebnom etničkom pripadnošću ili narodnošću, ali, isto tako, te odrednice nisu ne negirane. Budući da Kur’an priznaje i afirmira narodnost(i) (šu’uben) i plemenske pripadnosti (kaba’ilen), ali i transnarodni/transnacionalni koncept ummeta, otuda su svojstva ummeta najavljenog i opisanog u prethodnim Knjigama univerzalna (‘am), tj. odnose se na sve narode (nacije) koji će primiti islam - pa tako i na nas Bošnjake. Zapravo, sâm Kur’an najavio je da će i drugi narodi priključiti Arabljanima kojima je poslan Poslanik. Naime, u Kur’anu stoji:

On je poslao (be'ase) nukima (el-ummijjīn) Poslanika, jednog između njih, da im kazuje ajete Njegove, i da ih očisti, i da ih poduči (ve ju'allimuhum) Knjizi i mudrosti, jer su prije bili u zabludi očitoj. / I drugima koji im se još nisu priključili, i On je Silni i Mudri (El-Džumu'a/Petak, 2-3).

U Izvorniku boldirani dio prijevoda glasi: وَآخَرِينَ مِنْهُمْ لَمَّا يَلْحَقُوا بِهِمْ / Ve āharīne minhum lemmā jelhaqū bihim.

Neki klasični komentatori Kur'ana (npr. Ibn Džuzejj) razumjeli su da se pod drugima ovdje misli na Perzijance budući da se o tome navodi vjerodostojan hadis. U tom hadisu stoji da je Allahov Poslanik, a.s., kada mu je bilo objavljeno iz sure El-Džumu'a: I drugima koji im se još nisu priključili, bio upitan: ''Ko su oni, Allahov Poslaniče?'' Poslanik, a.s., nije odgovorio sve dok nije bio upitan tri puta. Među ashabima koji su sjedili kod Allahovoga Poslanika, a.s., sjedio je i Selman el-Farisi (Perzijanac), na koga je Allahov Poslanik, a.s., stavio svoju ruku i rekao: „Kada bi iman bio na sazviježđu Plejada (es-Surejjā), dosegli bi ga ljudi od ovih!'' (Buhari: 4897) misleći pri tome na Perzijance. No ovu značenjsku specifikaciju većina klasičnih i savremenih komentatora Kur'ana nije prihvatila, odn. ovaj hadis je razumjela u smislu primjera (temsil), kako to ističe endeluski mufessir Ebu Hajjan u svome tefsiru El-Bahru l-muhit. Otuda su riječi I drugima koji im se još nisu priključili razumjeli u općem smislu, tj. da se pod drugima misli na sve one koji će primiti islam poslije ashaba sve do Sudnjega dana (Zamahšeri, Bejdavi, Ibn Kesir, Ševkani, Sabuni, i dr.).

Imam i mufessir Taberi - nakon što navodi senede za dva mišljenja ranih autoriteta (ashaba i tabi'ina) koja bilježi u svome tefsiru o riječima: I drugima koji im se još nisu priključili, tj. da se te riječi odnose na nearape ('adžem), odn. na sve one koji će primiti islam u budućnosti – zaključuje: ''Prioritetno i ispravno mišljenje, prema mome sudu, jeste mišljenje onoga koji kaže da se tim riječima opisuju svi oni koji će se priključiti ashabima Muhammeda, a.s., iz bilo kojeg naroda, jer riječi Uzvišenoga: I drugima koji im se još nisu priključili obuhvataju sve one druge koji će se njima priključiti, i njima se ne specificira bio koji narod. Dakle, svi oni koji se njima priključe jesu oni drugi koji nisu bili među onim prvima kojima je Allahov Poslanik, a.s., kazivao Allahove ajete'' (Džami'u l-bejan..., 10/8030).

Ono što dodatno potvrđuje sveobuhvatnost ovih kur'anskih riječi jeste univerzalno poslantvo Muhammeda, a.s., koji je kao Božija milost poslan svim narodima: Arapima, Perzijancima, Turcima, Berberima, Malajcima, Bošnjacima... Da, i mi Bošnjaci – kao i svi drugi narodi koji su primili islam, ili će ga primiti u budućnosti - najavljeni smo u kur'anskim riječima: I drugima koji im se još nisu priključili.