Ovaj hadis ukazuje da je sastavni dio ljepote čovjekovog islama da ostavi ono što ga se ne tiče, bilo da se radi o govoru ili o djelima. Kada čovjek primjeni ovo u svom životu onda to rezultira ostavljanjem svega onoga što ga se ne tiče, od svih vidova harama, sumnjivih i pokuđenih stvari, mekruha i činjenja stvari za kojima nema potrebe. Uistinu, kada čovjek ostavi sve ono što ga se ne tiče onda osjeća jedno posebno duševno zadovoljstvo, rasterećenje i vodi brigu samo o svojim obavezama.

Ovim hadisom Pejgamber, s.a.v.s., nas upućuje na način kako da upotpunimo svoju vjeru, da je učinimo lijepom i da nam djela bude dobra i iskrena, a to je da se prođemo i ostavimo sve ono što nam ne koristi ni na ovom ni na budućem svijetu. Pejgamber, s.a.v.s., upućuje svoj ummet da se bavi onim što je korisno i što će ih približiti njihovom Gospodaru. U drugim hadisu Pejgamber, s.a.v.s., kaže: "Teži onom što ti je korisno..." što znači da svoje vrijeme koristimo u ono od čega ćemo imati koristi na oba svijeta.

Duša čovjeka je takva, ako je ne zaokupiraš onim što je korisno, ona će se opustiti i zabaviti onim što joj šteti, kao što je ogovaranje, prenošenje tuđih riječi i činjenje svega onoga što će rezultirati svađama, nesporazumima i razdorom među ljudima.

Allah, dž.š., je posebno pohvalio vjernike koji se klone bespotrebnog govora i onoga što ih se ne tiče: "i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju." (sura El-Mu'minun, 3). Ko svoj jezik sačuva od pretjeranog govora, spasit će se padanja u gibet i ostale grijehe. Naša vjera nas uči da se čuvamo jezika, osim kada je u pitanju spominjanje Allaha, dž.š., podsticanje na dobro i odvraćanje od zla. Allah, dž.š., kaže: "Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima." (sura En-Nisa', 114)

Jedan učenjak kaže: Ostaviti ono što ga se ne tiče, ustvari znači: ostaviti ono za čim čovjek nema potrebe u svojim dunjalučkim, niti ahiretskim poslovima, proći se onoga što mu ne koristi u sticanju zadovoljstva njegova Gospodara, i ostaviti ono bez čega mu je život ionako kompletan.

Citirani hadis se smatra od temeljnih hadisa u odgoju, što potvrđuje i naredna izreka. Imam Ebu Amr ibn Es-Salah prenosi od Ebu Muhammeda ibn Ebi Zejda, najpoznatijeg malikijskog učenjaka tog vremena da je rekao: Kompletan odgoj temelji se na ova četiri hadisa:

1. "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka priča samo dobro ili neka šuti.!" (muttefekun alejhi)

2. "Od ljepote čovjekovog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče." (hadis je hasen, Tirmizi, Ahmed i drugi)

3. Govor Poslanika, s.a.v.s., čovjeku kojeg je savjetovao: "Ne ljuti se!" (Buhari)

4. "Pravi vjernik voli svome bratu isto ono što želi samom sebi." (muttefekun alejhi)

Ono što je najvažnije, a na što se odnosi ovaj hadis je čuvanje jezika od ogovaranja, ružna govora i tome slično, na što ukazuju slijedeći hadisi u kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:

"Od ljepote čovjekovog islama je da malo priča o onome što ga se ne tiče." (Ahmed)

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Ljudi koji imaju najviše grijeha su oni koji najviše pričaju o onome što ih se ne tiče."

Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: "Allahov Poslaniče, mene moj narod sluša, pa šta da im naredim da rade? Poslanik mu reče: - Reci im da šire selam i da što manje pričaju o onome što ih se ne tiče!"

Enes ibn Malik, r.a., kaže: Umro je neki ashab, r.a., pa je jedan čovjek rekao: "Raduj se Džennetu!" na što Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Ne znaš ti, možda je on pričao o onome što ga se nije ticalo ili je škrtario sa onim što mu nije moglo ništa umanjiti od njegovog imetka." (Tirmizi)

 Hasan Basri je rekao: "Od znakova da je Allah, dž.š., ostavio nekog čovjeka i ponizio ga jeste da se taj čovjek bavi onim što ga se ne tiče."

Omer ibn Abdul-Aziz je rekao: "Kada čovjek zna da je njegov govor od onih djela za koja će se polagati račun, onda će malo pričati o onome što ga se ne tiče."

Mudri Lukman je upitan o tome čime je dostigao poseban stepen koji je uživao, pa je odgovorio: "To sam postigao istinitim govorom i ostavljanjem onoga što me se ne tiče."

U jednoj predaji se fino kaže: „Blago onome ko se zabavi svojim mahanama, a zanemari tuđe...“ (Dejlemi – hasen)

Zejd ibn Eslem kaže: Ušli smo kod Ebu Dudžane, r.a., dok je bio u samrtnoj bolesti pa smo vidjeli da mu lice blista posebnim sjajem. Prisutni su ga upitali, šta mu je sa licem, a on im odgovori: „Od svih mojih dijela dva su mi najdraža: Nisam se petljao u ono što me se ne tiče i u mom srcu nema netrpeljivosti prema drugim ljudima jer o njima imam lijepo mišljenje.“ (Sijer e'alamin-nubela' od Zehebija, 1/243)