Ova vrlina je danas posebno izražena i osjeća se potreba za njom jer nam je situacija u međuljudskim odnosima katastrofalna. Malo je porodica, organizacija, institucija ili bilo kakvih udruženja a da u njima nemamo nesporazume, svađe i druge nepoželjne situacije koje razdiru naše jedinstvo i slogu. Obzirom da je mirenje zavađenih osoba jedan od najljepših vidova dobročinstva i vjerska obaveza, analogno tome je izbjegavanje svega onoga što može dovesti do svađe još važnije i obaveznije za svakog vjernika. Prema tome gibet, ogovaranja, prenošenje tuđih riječi i sve što rezultira svađom među ljudima je strogo zabranjeno i toga se mora kloniti svako onaj koji vjeruje da će doći dan kada će se razotkriti sve ono što su ljudi spletkarili i čime su sve ubacivali smutnju među ljude.

Povodi svađe i nesporazuma su različiti a često su to ubistvo, nanošenje štete, materijalne ili duševne, pare, položaji i sve ono zbog čega ljudi zavide jedni drugima. Mnogo je kur'ansko-hadiskih tekstova koji ukazuju na opasnost zavađanja ljudi, a isto tako  obećavaju veliku nagradu onima koji pokušaju ljude izmiriti, bez obzira o kojoj vrsti svađe se radilo.

Allah, dž.š., kaže: „Nema dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima.“[1] 

„Allaha se bojte i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, ako ste pravi vjernici.“[2]

„Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“[3]

U bračnim nesporazumima među supružnicima Allah, dž.š., upućuje na iznalaženje rješenja, pa kaže:

„A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pimiritelje iz njezine porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!“[4]

OMEROVA, R.A., HUTBA U SIRIJI, KOJU PRENOSI OD POSLANIKA, S.A.V.S.

Saib ibn Mihdžan koji je bio stanovnik Jerusalima i koji se sreo sa ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., priča: Kada je Omer, r.a., došao u Siriju, zahvalio se Allahu, dž.š., pripisujući Mu svako dobro i hvalu, zatim je održao govor u kojem je ljude opomenuo, naredivši im da čine dobra djela i da se klone loših djela, a zatim je rekao:

„Jednom prilikom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stao pred nas, kao što ja stojim pred vama, držeći nam govor i naredio je bogobojaznost, održavanje rodbinskih veza i mirenje zavađenih, pa je između ostalog rekao: „Držite se zajednice jer je Allahova milost sa džema'atom, jer zaista je šejtan sa onim ko je usamljen, a od dvojice je malo dalje. Neka se čovjek ne osamljuje sa tuđom ženom jer će šejtan biti treći. Koga žalosti njegov grijeh a raduje ga dobro djelo to je znak da je vjernik musliman. A munafik je onaj koga ne žalosti grijeh, niti ga raduje dobro djela, a ako uradi kakvo dobro djelo ne nada se Allahovoj nagradi, a ako uradi neko loše djelo ne boji se Allahove kazne. Tražite od Allaha, dž.š., dunjalučke blagodati na lijep način jer je Allah, dž.š., svakom propisao njegovu nafaku i svakom je njegov posao, koji mu je propisan i kojim se bavi, olakšan. Tražite pomoć od Allaha, dž.š., u vašim djelima jer zaista On dokida i briše što hoće i ostavlja ono što hoće i kod Njega je Glavna knjiga.“ I neka je selam i Allahova milost na našeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu časnu porodicu. Vesselamu alejkum.“[5]

Koliki je sevap pomiriti zavađene ukazuju naredne predaje.

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Čovjek ne može uraditi dobro djelo vrijednije od namaza, mirenja zavađenih i lijepog ponašanja.“[6]

Abdullah ibn Omer, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Najbolja sadaka je izmiriti zavađene.“

Ebu Derda', r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Hoćete li da vas uputim na posao koji je bolji od dobrovoljnog posta, klanjanja i dijeljenja sadake. -Hoćemo- rekoše ashabi. Poslanik im reče: -Mirenje zavađenih, jer mržnja i  unošenje razdora među ljudima uništava dobra djela.“[7]

Ebu Ejjub El-Ensari, r.a., kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je rekao: „O Ebu Ejjube, hoćeš li da te obavijestim o onome zbog čega Allah, dž.š., povećava nagradu i briše grijehe. Trudi se i nastoj da izmiriš zavađene kada se ljudi počnu mrziti i nepodnositi, jer to je sadaka čijeg činitelja Allah, dž.š., voli.“[8]

Mirenje zavađenih osoba je situacija u kojoj je Poslanik, s.a.v.s., dozvolio da se koristi i laž kako bi se postigao cilj, jer Poslanik, s.a.v.s, kaže: „Nije lažljivac onaj koji miri zavađene, pa kaže ono što je dobro i želi postići dobro.“[9]

Od razloga kažnjavanja u kaburu je nemimet, tj. prenošenje tuđih riječi sa ciljem zavađanja ljudi i unošenja razdora u zajednicu. Upravo zbog toga Poslanik, s.a.v.s., brani ashabima da mu prenose nešto negativno o drugim ljudima, pa kaže: „Nemojte mi prenositi ništa o mojim prijateljima, jer ja želim da iziđem među vas bez osjećaja netrpeljivosti u grudima.“ Također se prenosi da Poslanik nije prihvatao potvoru, niti je vjerovao onima koji su nešto o drugima govorili.

Za kraj ćemo spomenuti izreku Jahja ibn Ebi Kesira, koji kaže: „Onaj koji prenosi tuđe riječi, za jedan sat vremena nanese više štete nego što sihirbaz napravi štete za mjesec dana.“[10]

[1] Sura En-Nisa', 114.            

[2] Sura El-Enfal, 1.            

[3] Sura El-Hudžurat, 10.            

[4] Sura En-Nisa', 35.            

[5] Šuabul-iman, 7/488.           

[6] Šuabul-iman, 7/489.           

[7] Šuabul-iman, 7/489.           

[8] Šuabul-iman, 7/490.           

[9] Hadis je zabilježio Muslim.           

[10] Šuabul-iman, 7/495.