(Uoči godišnjice smrti bosanskog pjesnika Mehmedalije Mak Dizdara)

Značajna pjesma iz knjige pjesama "Kameni spavač". Posvećen čitalac će prosuditi o njenoj aktuelnosti.

Kad se smijah tim se grijah
Sve u svemu, kad se smijah tad i bijah

Manifestacija u povodu obilježavanja stogodišnji-ce od rođenja Maka Dizdara, istaknutog bosansko-herce-govačkog pjesnika, započela je svečanim otvorenjem u Narodnom pozorištu, programom i izložbom u Historijskom muzeju BiH, te centralnim događajem- naučnom konferen-cijom

 U povodu 100. godišnjice rođenja Mehmedalije Maka Dizdara, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika, u Narodnom pozorištu u Sarajevu, 17. oktobra, je održana centralna svečanost. Organizatori ove manifestacije bili su: Fondacija “Mak Dizdar”, Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH i Društvo pisaca BiH, a pod pokroviteljstvom Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH.

Kulturna i društvena činjenica

Otvarajući svečanost Gorčin Dizdar, unuk bh. pjesnika Maka Dizdara, rekao je: “Ovdje smo se okupili i da proslavimo riječ kao Božiji dar koji nam omogućuje da se izdignemo iznad ograničenosti i da postavimo stvarnu vezu sa prošlošću, budućnošću i vječnošću. A upravo to je ono što je Mak uspio učiniti na sasvim jedinstven način – izraziti univerzalno na vlastitom, bosanskom jeziku”.

Profesor sarajevskog Filozofskog fakulteta i predsjednik Organizacionog odbora Sanjin Kodrić je u svojoj uvodnoj riječi ukazao da je djelo Maka Dizdara odavno prešlo granice književnog stvaranja. “Mak Dizdar nije samo pjesnik, nije samo pisac, nije samo književni bard. Dizdarevo djelo je odavno prešlo granice književnog stvaranja i postalo vrijednost ne samo naše književnosti, već naše ukupne kulture. Dakle, ne samo naša temeljna književna već i jedna od naših fundamentalnih kulturalnih i društevnih činjenica. To je posebno slučaj s Kamenim spavačem”, naglasio je on.

Kao pokrovitelj ove svečanosti član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović u obraćanju prisutnima je istakao da je Bosna i Hercegovina zemlja velikana umjetnosti.”Ima nešto posebno u tom odnosu između umjetnika i Bosne. Ono što je započeto riječima, prenijelo se vremenom i na platna i muzička djela. Jezik je duša svake zajednice, a pjesnici su njegove lučonoše. Kako drugačije razumjeti kulturu Evrope i svijeta bez poezije i pjesnika. U svakoj kulturi postoji pjesnik koji je uspio dotaći i iskazati biće svoga naroda. U kulturi BiH takav veliki pjesnik je Mak Dizdar. Njegovo književno djelo uz stare bosanske tekstove primjer je izuzetnog umjetničkog doživljaja naše historije, kulture i baštine”, rekao je Izetbegović.

Ovom prilikom izveden je muzičko-scenski performans “Mak Dizdar: prvih stotinu godina”, za koji je zaslužan čitav niz umjetnika na čelu s Belmom Bešlić-Gal.

Konferencija „Mak Dizdar: prvih stotinu godina“

Centralni događaj ove manifestacije organiziran je od 17. do 21. oktobra a previđao je međunarodnu naučnu konferenciju. Ona je održana u Bošnjačkom institutu, na kome je svečano otvorena, i na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Otvaranju naučne konferencije prethodila je izložba u Historijskom muzeju, druženje u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti, te svečana Akademija održana u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Na konferenciji se raspravljalo o kulturološkim, lingvističkim, historijskim, filozofskim, sociološkim i drugim razumijevanjima Dizdareva djela, kao i o pitanjima njegova mjesta i uloge u bošnjačkoj, bosanskohercegovačkoj, te nekadašnjoj jugoslavenskoj kulturi, ali i društvu uopće. Konferencija je okupila oko 50-ak naučnika iz BiH i inostranstva, a teme sežu od mitopoetske topografije (Amila Buturović), preko historijskih aspekata (Sanjin Kodrić) i ličnih utjecaja (Tonko Maroević, Svein Moennesland), do upotrebe njegovih djela u školstvu (Elbisa Ustamujić).

Poslije pozdravnih riječi Gorčina Dizdara, predsjednika Fondacije Mak Dizdar, i uvodnih riječi dr.Sanjina Kodrića, prvi referat pod nazivom „Šutjela bih kao kamen ali kamen jadna nisam“ podnijela je Amila Buturović.

Prof. dr. Kordić je sačinio književni pregled Dizdareva djela pod nazivom „Od Spavača pod kamenom do Kamenog spavača: povijest knjige i arheologija teksta“, dok se dr. Tonko Maroević prisjetio Maka riječima: „Ja Maka čitam već šezdeset godina i moram istaći da sam jedan od prvih koji je u knjižari u Splitu još 1955. kupio njegovu “Plivačicu”. Kasnije sam svjedočio kako je Mak iz jedne avangarde i čitanja tradicije stvorio jednu vlastitu tradiciju koja je opet postala avangarda. To je jedan paradoks, ali je odjeknulo u književnim krugovima“.

U sesijama od po tri izlagača svoje radove predstavili su : Sven Monnesland: Elbisa Ustamujić ,Srebren Dizdar, Rašid Durić, Keith Doubt, Dževad Jahić, Salih Jalimam, Vedad Spahić,Gorčin Dizdar, Elvir Musić, Amira Turbić- Hadžagić, Tatjana Mićević- Đurić, Edita Vučić, Vanda Babić, Miroslav Artić, Ružica Filipović, Amira Dervišević, Sead Šemsović, Nehrudin Rebihić, Zvonko Kovač, Miluša Bakrač, Amina Šiljak- Jasenković, Almedina Čengić i dr.

Djela iz kojih se uči

Ovdje donosimo riječi posljednjeg izlagača- književnika mr. Fuada Kovača koji je izlagao temu pod nazivom „Književno djelo Maka Dizdara i promocija Bosne i Hercegovine“. Govoreći o kulturi koja za mnoge države predstavlja izuzetno važno sredstvo predstavljanja i prepoznavanja na međunarodnoj sceni, kukturi koja pomaže u oblikovanju pozitivnog nacionalnog identiteta ili ispravljanju negativnih percepcija, Kovač je istakao: „Književnost M. Dizdara, njegova snaga i uvjerljivost u njoj se pokazala kao izuzetno važnim bh. izvoznim proizvodom i sa višestrukim značenjima, odnosno koristima. Kada uzmemo u obzir da se njegova poezija prevodila na mnoštvo stranih jezika, te da je stalnim predmetom, kako domaćih, tako i stranih naučnika, govori o kakvom se pjesništvu radi. Njegovo književno djelo je značajno doprinijelo afirmaciji BiH, njene kulture, tradicije i historije. Bosanskohercegovačka javnost je prepoznala Makovo djelo kao čuvara kulture, tradicije i historije. Knjige Maka Dizdara su se čitale (i čitaju se) u mnogim zemljama svijeta čime se doprinijelo da čitalačka publika spozna dosta toga o Bosni, i to upravo zahvaljujući njihovim prijevodima na engleski jezik, tačnije na 20 svjetskih jezika, na taj način približavajući književno stvaralaštvo ovog velikog autora svjetskoj javnosti. Isto tako, potrebno je još mnogo toga učiniti po pitanju saradnje sa drugim zemljama i daljnjim prijevodima njegovog djela“.

Konferencija je završena izletom u Dizdarov rodni Stolac, gdje su učesnici posjetili Makovu hižu i nekropolu stećaka Radimlju, neiscrpnu pjesnikovu inspiraciju.

DA ONDA ZABORAVE DA ZABORAVLJAJU

Pao je
Pao je ne trepnuvši
Na koljena na grudi na dlanove Čelom o tvrdu zemlju

Uspravna čela
Pao je riješen u sebi Ne za sebe
Pao je mučen
Za druge riješen u sebi
Za one čije će sutra svanjivati bez udarca oka u oko

Bez tifusa u jagodicama ljubavi
Bez žutog žiga na nadlaktici
Čija će podneva grijati bez reflektora u očima

Bez igala pod noktima
Bez laži u protokolima
Za večeri lišća na mirisnim granama
Za trenutke kermesa u bezbroj krijesnica

Za glasove djece koja će navijati za plave i crvene bez
mržnje na plavo i crveno
Pao je mučeničkom smrću
Za one koji ga polako zaboravljaju
I pitaju ponekad o onome koji je

Pao na koljena na dlanove na grudi Čelom o tvrdu zemlju
Uspravna čela
Riješen u sebi Ne za sebe

Za one kojima će jutra svanjivati
Čija će podneblja grijati
Čije će večeri mirisati

Pao je mučeničkom smrću

Za one koji ga polako zaboravljaju I pitaju ponekad

A ko to bijaše

Zaboravljajuć ponekad i da zapitaju

Da onda zaborave
Da zaboravljaju

VRATA

Ovdje smo još uvijek steći gosti 
I trebalo bi već jednom preći u krug svjetlosti 
Kroz neka uska vrata trebalo bi se vratiti 
Iz tijela ovog golog u tijelo vječnosti 

Kada se doskitah u ovo veče kasno on mi reče a da ga ne pitah 
Ja sam ta porta i kroz nju uđi u mene jako ja u tebe 
On tako reče Al gdje su usta brave gdje prst pravog ključa za vrata u
stepeništa goruća? 

Pa tragam po travi zato i tražim u glavi tako ključ taj plavi 
Kroz cvijetja proljetja kroz kose smrti i tražim ušće u te zlatne dveri 
Zađem u mrave i bilje u privide u zbilje Tražim i nađem 
Al od ruke moje do ključanice ko tu strogu istragu iznevjeri? 

Sa ove mračne strane vrata nadire vjetar hudi razdire vjetar ludi 
Ostavljam sestru i brata ostavljam oca i majku između zvijeri i ljudi 
Da sebe budem našao u svom biću na putu svom stubu sjaja 
Kako ću kada u tom žiću da zgodim se u slovu što bi u otkriću? 

On reče mi tako kad ga zato i ne pitah 
Uđi u mene jer ja sam ta vrata sjajna Pa sada 
Bdijem sada gnjijem sada mrijem tako na ovom dovratku 
A vjetar vjetar vjetar 

Ako su vrata iz riječi samo san ako su samo gatka bajna 
Ja neću više s vrata da se vratim 
Ja opet hoću da snim 
Tu slatku gatku 

Mak Dizdar