Preporod: Danas ste imali sastanak i duže druženje s predstavnicima Udruženja Pokret „Majke enklava Srebrenica i Žepa“i Udružnja žrtava i svjedoka genocida. Pozvali ste ih u svojstvu predsjednice Slovenije, ali ste i u ulozi novinara napravili jedan podcast s njima. Kako ste doživjeli naše majke – heroine, Muniru Subašić i Kadu Hotić?

Nataša Pirc Musar: Dobro ste rekli, baš su legende i heroine. Da. Kada bih u tim godinama imala onoliku snagu, rekla bih sebi: „Svaka čast!“. Danas, razgovarajući s majkama, mogla sam osjetiti njihovu bol. Pitaš ih: „Koliko još boli ima danas?“Obje su rekle: „Boli. Bol je stalno prisutna“, ali ni u jednom trenutku nisam osjetila neku veliku mržnju prema Srbima, prema zločincima koji su počinili taj genocid. Da bi neko mogao takvo što imati u sebi, znate li, uopće, koliko je snage potrebno za to? Majke kao majke imaju ponekad tu snagu, ali njih dvije, majke Munira i Kada, njihova snaga je posebna! Šta da Vam kažem, ja bih ostala tu i pričala s njima satima.

Bit će mi teško otići u Srebrenicu, u Potočare, na komemoraciju 30. godišnjice. Možda ću i plakati. Možda ću i danas, kada dođem kući, plakati.

Prije godinu dana, kad su me tu, u uredu, pitali: „Hoćeš li ići u Srebrenicu, u Potočare?“, kazala sam: „Pa, šta mislite? Idem, normalno da idem. Idem ne samo kao predsjednica Slovenije. Osjećam da kao Nataša trebam otići tamo i vidjeti, biti s tim ljudima i, možda, prenijeti i u vaše ime, ime Slovenaca, kakva bol je u ljudima kad se nešto takvo desi“. Zato mene toliko boli ta Palestina i Gaza, vjerujte mi.

Tako da sam veoma zahvalna što su prihvatile moj poziv i što su došle te se nadam da ćemo se vidjeti u Potočarima. Evo, obećale su mi da će za mene napraviti baklavu.

Pitaš ih: „Koliko još boli ima danas?“ Obje su rekle: „Uvijek boli. Bol je stalno prisutna“, ali ni u jednom trenutku nisam osjetila neku mržnju prema Srbima, prema zločincima koji su počinili taj genocid. Da bi neko mogao takvo što imati u sebi, znate li, uopće, koliko je snage potrebno za to? Majke kao majke imaju ponekad tu snagu, ali njih dvije, majke Munira i Kada, njihova snaga je posebna!

Prva koja je u Evropskom parlamentu dešavanja u Gazi nazvala genocidom

Preporod: „Ono što svjedočimo u Gazi je genocid, a mi šutimo“, rekli ste u Evropskom parlament (EP). Prekinuli ste tu bolnu šutnju, što je većina poslanika EP pozdravila gromoglasnim aplauzom. Mislite li da će to biti nastavljeno nekim djelovanjem?

Nataša Pirc Musar: Znate, kad su meni rekli da sam prva predsjednica u Evropi koja je izrekla riječ genocid, nisam mogla vjerovati. Nisam obraćala pažnju na to da li je prije mene to neko rekao. Ali, stvarno sam prva. Prije mene je to uradio premijer Španije, a ja sam prva od predsjednika i predsjednica. Meni je svejedno da li sam prva, druga, treća. Razumijete. U tom momentu sam osjećala da to treba reći pred 720 evropskih poslanika koji trebaju to čuti od nekoga. Kakav utjecaj će imati ta izjava? Ne znam. Vrijeme će pokazati.

Predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar s majkama Srebrenice Munirom Subašić i Kadom Hotić, predsjednikom Udruženja žrtava i svjedoka genocida Muratom Tahirovićem i novinarkom Preporoda Ajšom Hafizović-Hadžimešić

Preporod: Iako smo kratko u Ljubljani, primjetno je da su stanovnici vaše prijestonice ponosni na svoju predsjednicu i zbog tog obraćanja. Mislite li da ono što rade Majke Srebrenice i Žepe, aktivisti u svijetu poput Grete Thumberg, neovisni istražitelji UN-a poput Franceske Albanese, može nadjačati glas silnika? Ima li nade?

Nataša Pirc Musar: Upravo ću se danas čuti s Franceskom Albanese. Želim da razgovaram o tome kako ona sve ovo vidi. Ona javno mnogo priča o svemu tome. Pitate me da li ima nade. Ja ću Vam reći – uvijek ima nade, a nadu daju ljudi. Ima li mnogo ovakvih ljudi kao što sam ja? (Vi ste uputili pohvalne riječi meni, veoma mi je drago da me tako vidite.) Mislim da ih ima puno, ali nema ih dovoljno u politici. To vidim, to osjećam.

Ono što mogu reći je da su poruke Majki Srebrenice još važnije u vrijeme pokolja koji se vrši pred našim očima u Gazi. Zato u meni imaju saveznika i podržavaoca, jer se o gaženju ljudskih života, uništavanju snova, porodica i nacija mora govoriti i neumorno upozoravati na to. Njihove poruke su poziv na humanost, saosjećajnost i odgovornost.

Slovenija je na pravoj strani povijesti

Preporod: Predstavnici žrtava genocida, majke, zahvalili su Sloveniji na podršci tokom proteklih godina, kao i njenom kosponzorstvu Rezolucije o genocidu u Srebrenici.

Nataša Pirc Musar: Da, Slovenija je, kao nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (VSUN), podržala i aktivno učestvovala u kreiranju teksta Rezolucije o Međunarodnom danu genocida u Srebrenici koji potvrđuje jasan stav da smo na strani istine i žrtava i da je relativizacija genocida neprihvatljiva.

Vjerujem da je Slovenija, kao i ja lično, – na pravoj strani povijesti. Znate, zbog onoga što mi radimo u Vijeću sigurnosti UN-a u New Yorku, predsjednici širom svijeta mi često kažu: „Slovenija svojim stavom ima kičmu“. Ja vjerujem u našu diplomatiju. Vjerujem u ono što vanjska politika Slovenije radi. Mi, čak, i često kažemo nešto kontra naših – unutar NATO-a – prijatelja. Ali ja uvijek kažem da i prijateljima trebaš reći šta misliš. Prijatelji trebaju biti iskreni jedni prema drugima.

Preporod: Ima li toga u politici?

Nataša Pirc Musar: U politici nema povjerenja među nama. Kada neko nešto kaže, uvijek se pitaš da li je iskren. Bez toga u politici ne možeš. I to je ono što meni nedostaje.

Za sve treba dijalog

Preporod: Šta mislite, da li bi bilo bolje da ima više žena – predsjednica država?

Nataša Pirc Musar: Mogu Vam reći da pratim brojke – koliko je predsjednica u svijetu i u Evropi. U Evropi smo samo dvije, predsjednica Malte i ja. U čitavom svijetu nas ima šesnaest. Smatram da bi bilo bolje kad bi nas bilo više. Ne zbog toga što ja imam nešto protiv muškaraca. Nemam ništa. Ali, ta sinergija između žene i muškarca svugdje ima pozitivne rezultate, u kompanijama, kod kuće. Smatram da za sve treba dijalog. Mi imamo neku drugu energiju i ta energija u politici nedostaje.