Pod pritiskom zlonamjernih kritičara i različitih ideologija određeni pojmovi se gube iz svakodnevnog govora ili se protjeruju u negativno polje u koje ne želi niko ni u mislima da zalazi

Ovdje želimo ukazati na nekoliko pojmova i simbola iz islamske tradicije koji se namjerno ili nenamjerno, kako od nemuslimana tako i muslimana, koriste kao sinonimi za određene fenomene zla ili, pak, kao srednjovjekovni pojmovi koji nemaju zajedničkoga s današnjim modernim svijetom. Također, pod pritiskom različitih ideologija određeni pojmovi se gube iz svakodnevnog govora ili se protjeruju u negativno polje u koje ne želi niko ni u mislima da zalazi.

Šerijat i džihad

Važan pojam koji je izložen simplifikaciji i banalizaciji čime se ugrožava njegova sakralnost jeste Šerijat. Šerijat se u javnosti, naročito putem medija, predstavlja kao arhaična mističko-egzotična ovozemaljska replika raja s poligamnim aspiracijama, višestoljetni izvor legitimiteta inkvizitorskih tehnika i sankcija, neuništiva hamajlija moralnog građanstva. Mediji interpretiraju Šerijat kao bauk nad slobodnim građaninom modernih država. Naravno, inkvizicijsko-sadističko ponašanje ISIL-ovih spodoba, kojeg definiraju realizacijom šerijatskog duha, umnogome doprinosi takvom poimanju Šerijata, kao i  tumačenje šerijata domaćih kvazi-selefijskih krugova koje je ogoljeno temama o višeženstvu i važnosti imenovanja izdajnika, munafika i nevjernika. U ovakvom nedobronamjernom i dobronamjernom, ali neukusnom, pristupu zanemaruju se čak i one intencije Šerijata koje su primjenjive u svakom društvu i državi. Tako postaje sasvim razumljiva apstinencija od alkohola, opojnih sredstava, čak je u samom vrhu savremene moralne hijerarhije shodno konvencionalnim etičkim kodeksima, ali ne i šerijatska zabrana alkohola. Određeni krugovi u javnosti podržavaju seksualnu apstinenciju prije braka, koju će imenovati osobinom čednosti, ali ne i šerijatsku prevenciju – ne približavaj se bludu!Košer-hrana će postati trend i način savremenog života, ali halal hrana će ostati osobina nekog zakona koji ne pripada savremenom svijetu. Uporedo s ovim pojmom, mnogi se distanciraju od džihada, tako da malo ko od imama i učenjaka žele spomenuti ovaj pojam u svojim predavanjima i hutbama. 

Nažalost i bh. ulema sve više, umjesto Sunnet, koristi termin Tradicija, Predaja ili “naša tradicija“ čime ukazuju na islamsku tradiciju Bošnjaka, koja može u budućnosti kod šire muslimanske javnosti stajati spram Sunneta i tamo “njihove tradicije“.

Selef

Moramo shvatiti da postoji ogromna razlika između čovjeka drugačijeg mezheba i čovjeka drugačije ideologije. Mnogi ne žele praviti razliku između bh. građana drugačije vjerske prakse i bh. 'negrađana': potencijalnih terorista, beskorisnih ekstremista ograničene moći prosuđivanja, grupa često ideološki više nego vjerski uozbiljenih, zapravo ekstremistički raspoloženih prema svakome i svemu što nije u skladu s njihovim idejama koje rezultiraju terorom i destrukcijom, neredom u institucijama koje godinama uživaju reputaciju svojim redom i radom kod bh. muslimana. Kako ne bismo ostali pri dualističkoj podjeli muslimana, na prograđanske i antigrađanske, potrebno je mnogo više raditi na detaljnijem analiziranju podjela muslimana u BiH, ne postavljajući tako složen fenomen na jednostavnu parolu: ko nije s nama – protiv nas je.  Nepromišljeno imenovanje svih muslimana drukčije vjerske prakse „selefijama“ može biti trajno štetno.  Naša lična definicija „selefa“ nije ni u granicama bliska deskriptivnoj, leksičkoj, rječničkoj definiciji. Samo definiranje nejasnog  pojma selefizam, njegovog sadržaja,  u bh. javnosti se, naročito medijima, razlikuje od slučaja do slučaja, i shodno datoj situaciji poseže se za nekompetentnim, izmišljenim i nejasnim terminima i objašnjenjima koja dovode da se nejasno definira još nejasnijim, obscurum per obscurius. Prihvatili smo određenje pojma selefi selefizamkao fenomen koji usko korespondira s fundamentalizmom, ekstremizmom, terorizmom, iracionalizmom, destrukcijom, antibosanstvom, antievropeizmom, sklonošću za uništavanjem, nasiljem, okrutnošću, pretjerivanjem, poligamijom, željom za okrutnom teokratskom vlašću i apsolutnom kontrolom cjelokupnog čovjekovog morala i društvenog života. Naravno, ovom negativnom značenju doprinijeli su prvenstveno određeni krugovi koji sebe žele predstaviti selefijskim, kroz isključivost i želju za samo “jednom istinom“ čiji čuvari i tumači mogu biti samo oni. U tom svom nekritičkom nastojanju da žive kao prve generacije muslimana, kao uzor drugima, postaju slikovit primjer kvazi-selefija, puritanaca i puritanstva. Od plemenite ideje oživljavanja načina ne života već životnih vrijednosti Muhammeda, a.s. i prvih generacija muslimana (ne)svjesno su kreirali ogoljeli puritanizam i okupirali pojamiselefija iskrivljujući njegovo pravo značenje. Selef nije više sinonim za prve časne generacije muslimana, već je postao izraz za današnje puritance. Također, ono što je primijetno u našoj domovini, puritanizam polahko izlazi iz okvira vjere i zalazi u druge oblasti ili teme, poput politike ili književnosti, kakav je bio  posljednji slučaj s imenovanjem Meše Selimovića izdajnikom naroda i svoje vjere. 

Sunnet

Krajnje pogubno je i “iskorištavanje“ pojma sunnet u svakodnevnim interpretacijama pa se on sve manje koristi kod bh. muslimana. Nažalost i bh. ulema sve više, umjesto Sunnet, koristi termin Tradicija, Predaja ili “naša tradicija“, čime ukazuju na islamsku tradiciju Bošnjaka, koja može u budućnosti kod šire muslimanske javnosti stajati spram Sunneta i tamo “njihove tradicije“. Na ovaj način ulema, prvenstveno se misli na autoritete koji su i zaposleni u Islamskoj zajednici, odriču se pojma sunnet, “poklanjajući“ ga pseudoselefijskim grupacijama. Koliko se napora načinilo da se pojmovi hadis, sunnet, sira uvedu u javni diskurs poslije agresije na BiH, odnosno stjecanjem vjerskih sloboda, toliko je sada na snazi brisanje ovih pojmova ih vazova, intervjua, obraćanja, usmenih i pismenih argumentacija.

Hikaja

Ipak, gore od pojma sunnet prolazi pojam hikaja. Sve je manje imama, uleme, intelektualaca koji su spremni upotrijebiti ovaj izraz pri referiranju na jednu bogatu tradiciju islamske mudrosti, a umjesto hikaje koristit će anegdote, predaje, priče..., čime se briše mudrost koja se, prema iskonoslovlju, podrazumijeva u pojmu hikaja. Vjerovatno, ovaj izraz, koji s pravom korespondira sa sufijskim naslijeđem, toliko je degradiran pseudoselefijskim učenjem o tome da su sufije zabludjeli novotari kojima je hikaja važnija od Sunneta. Odricanje od ovog pojma je dvostruko. S jedne strane, postepeno se gubi iz svakodnevnih vazova i tekstova, što rezultira, s druge strane, zatvaranjem ovog pojma tekijskim vratima isključivo u svijet mistike i sufizma.