Cilj ovog osvrta jeste poziv Islamskoj zajednici da sistematski priprema mlade koji će studirati na islamskim univerzitetima u arapskom svijetu. Mnogi sadašnji i bivši alimi Islamske zajednice su završili studije u arapskom svijetu; nekima je to bio samostalan izbor, a neke su preporučili njihovi profesori i tadašnji rukovodioci Islamske zajednice. Neki se i danas usavršavaju na njima. Stoga, odlazak na islamske studije u arapski svijet ima tradiciju u Islamskoj zajednici i u BiH općenito, ali je evidentno da je ta tradicija u većini slučajeva prepuštena sama sebi, baš kao što su vremenom (bili) prepušteni sami sebi, o čemu je Preporod ranije pisao, da li prilikom odlaska, studija ili povratka, i studenti Al-Azhara koji inače imaju koliko-toliko ostvarenu saradnju s IZ. Inače, posebna je tema nedostatak komunikacije i zajedničkih projekata sa studentima koji islamske studije završe u arapskom svijetu. Je li zaista dokazano da ne postoji ni najmanji zajednički sadržilac u saradnji i dijalogu s njima, dok je, u isti mah uspjeh i rezultat međureligijskog dijaloga te opravdanost ulaganja u njega neupitan?

Kada se kaže sistematsko slanje studenata u arapski svijet, to može biti cilj kadrovske politike Islamske zajednice, ali i činjenje jednog općeg dobra za mlade naraštaje koji odlaze na islamske studije bez obzira koji mezheb ili akidu poštovali. Je li, zaista, dokazano da ne postoji ni najmanji zajednički sadržilac u dijalogu s današnjim našim studentima u arapskom svijetu, dok je, u isti mah uspjeh i rezultat međureligijskog dijaloga te opravdanost ulaganja u njega neupitan?

Čija su to djeca

Iako se u naučnom smislu, mogli bismo kazati i u oblasti islamistike, ne dešavaju naučne “revolucije“ u mnogim arapskim zemljama, izučavanje islama u arapskim zemljama ima velike benefite, među kojima je, svakako, privrženije upoznavanje s arapskim jezikom i klasičnom islamskom literaturom. Međutim, poseban razlog sistematskog slanja studenata jeste važnost prisustva naših studenata širom svijeta: u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Japanu pa tako i arapskim zemljama, kako zbog širenja vlastitih kompetencija tako i širenja domaćeg svjetonazora, koji može biti alternativa u pogledu sadašnjeg djelovanja i imidža muslimana u svijetu. Također, ne treba zaboraviti važnosti poznavanja različitih sistema obrazovanja kako bismo se njime mogli okoristiti u svojoj domovini, ali i kritički odnositi prema njemu. Indolentnost prema studenatima koji studiraju islamske znanosti u arapskom svijetu može biti nedostatak samopouzdanja ili posljedica isključive autoritativnosti koje u današnjem dobu nema svijetlu budućnost. Očigledno je da se može pasti u zamku “da smo dovoljni sami sebi“ i potcjenjivački se odnositi prema onome što nije naš produkt, a što, zapravo, ne želimo ni poznavati. Kada se kaže sistematsko slanje studenata u arapski svijet, to može biti cilj kadrovske politike Islamske zajednice, ali i činjenje jednog općeg dobra za mlade naraštaje koji odlaze na islamske studije bez obzira koji mezheb ili akidu poštovali. Naime, kako učenike medresa, koji bi trebali već tokom školovanja imati dobre temelje za mišljenje koje pretendira da bude znanstveno - jer misliti i učiti nije isto - a o čemu smo pisali u serijalu tekstova “Nova paradigma učenika medrese“, tako i sve mlade ljude prije odlaska na ovu vrstu studija potrebno je upoznati s osnovama kritičkog mišljenja, filozofijom povijesti, ispravnom razlikovanju termina, argumentiranju... Odnosno, figurativno kazano, kazati da stvari ne moraju biti onakve kako se predstavljaju bez obzira (k)od koga! Možda neće poslušati, ali je bitno da Islamska zajednica u ovom slučaju bude roditeljski glas i adresa kojoj se mogu obratiti ako nastupi studentska depresija na njihovom putu stjecanja znanja. 

Vjerovanje Bošnjaka 90% neispravno

Kao što mnogi studenti islamskih nauka u BiH imaju problem s arapskim jezikom i iščitavanjem klasične islamske literature tokom studija, bez obzira je li riječ o posljedici obrazovnog sistema koji, između ostaloga, ne ostavlja dovoljno prostora i slobodnog vremena, pojedini studenti koji završavaju islamske fakultete u nekim od arapskih zemalja imaju problema s prenaglašenom 'islamizacijom' stvarnosti, što vodi svojevrsnoj redukciji svijeta u kojem čovjek živi, ne uviđajući da je u stvarnosti znatno više nevjerskog nego vjerskog, te nedostatkom kritičkog mišljenja. Tu je, također, između ostaloga, i neupitno povjerenje u određene muslimanske autore i njihovo razumijevanje vjere, koje je uveliko određeno kulturom u kojoj su živjeli ili još uvijek žive. Kao ilustraciju ovoga pokazuje magistarski rad “Vjerovanje Bošnjaka“ jednog svršenika islamskih znanosti u arapskom svijetu koji ističe javno, bez ikakve zadrške, da je preko 90% vjerovanja Bošnjaka neispravno. Njegov magistarski rad je uokviren u knjigu i dostupan široj javnosti, a negdje je bila "vjerska literatura" u određenim mesdžidima. Ovo bi se moglo nazvati i mehkim tekfirom, ali, uglavnom, ukazuje na gore navedene probleme te činjenicu da studenti odlaze na islamske studije i bez samopouzdanja i osnovnog znanja o sebi. 

Ovdje se može postaviti i retoričko pitanje: ko Bošnjake i na koji način predstavlja u arapskom svijetu? Možemo li zamisliti doktore nauka, mentore, na arapskim islamskim fakultetima koji se upoznaju s vjerom Bošnjaka na ovakav način preko svojih kandidata, jer ne mogu čitati na bosanskom niti provjeriti mnoge teze koje se iznose u magistarskim ili doktorskim radnjama? Sadržaji ovakvih teza mogu se čitati i kao napad na izjave vjerskih i državnih velikodostojnika iz arapskog svijeta, kao što je bio dr. Sa'd bin Nasira eš-Šisri, savjetnik kralja Saudijske Arabije i član Vijeća visoke uleme Kraljevine Saudijske Arabije, koji je prilikom zadnje posjete BiH i reisu-l-ulemi kazao: “Što se tiče islamskog djelovanja u Bosni i Hercegovini, to je vaš posao i mi smo vam zahvalni na tome, jer ste preuzeli odgovornost u očuvanju islamskog identiteta na ovom području. Stoga, moramo sačuvati Islamsku zajednicu i njen položaj. Vi ste domaćini ovdje, znate šta je bolje i kako je nabolje raditi. Mi poštujemo islamsku tradiciju vaše zajednice i hanefijski mezheb koji se baštini ovdje. Očuvanje vaše tradicije i hanefijskog mezheba je zahtjev koji mi želimo da ispoštujemo i smatramo to svojom obavezom. Spremni smo vam na tom putu pomoći koliko smo u mogućnosti.“ Da samo zna uvaženi Eš-Šisri kakav nered se širi pod imenom nauke u BiH te da muslimani o kojima on govori skoro su pa nevjernici u radovima koje izdaju islamski univerziteti u arapskom svijetu?

Stoga, sistematski odlazak studenata u arapski svijet bio bi i u misiji ispravnog predstavljanja muslimana u BiH i poziv ulemi arapskog svijeta da ozbiljnije pristupaju identifikaciji vjere i kulture Bošnjaka u BiH.